I nakon Gejba - Eskobar ili - znakovi pored puta

Za Antenu M piše: Biljana Jovićević

Sjedinjene Države i Srbija potpisale su Sporazum o strateškoj saradnji u energetici, piše na sajtu američke vlade sa jučerašnjim datumom (18.09.2024).

Sa američkim podsekretarom za privredni rast, energetiku i životnu sredinu Hozeom Fernardezom (Jose W.) potpis na sporazum je stavio aktuelni ministar spoljnih poslova Srbije, Marko Đurić, bivši ambasador u SAD-u, najviše međutim poznat, kao, kako bi rekli u Americi, najpoznatiji „cheerleader“ predsjednika Srbije, Aleksandra Vučića.

„Ovaj sporazum će proširiti mogućnosti za ulaganja američkih kompanija u energetski sektor Srbije, uključujući promociju američkih ulaganja koja će ojačati strateško partnerstvo SAD i Srbije. Sjedinjene Države snažno podržavaju visoke standarde otvorenosti i transparentnosti u javnim nabavkama koje su postavile multilateralne organizacije, uključujući Organizaciju za ekonomsku saradnju i razvoj (OECD), Komisiju Ujedinjenih nacija za međunarodno trgovačko pravo (UNCITRAL), Svjetsku banku i Svjetsku trgovinsku organizaciju (WTO) te podstičemo Srbiju da nam se pridruži u usvajanju ovih standarda. Ovaj sporazum predstavlja višegodišnji napor, koji uključuje pomnu pozornost stručnjaka iz pet američkih agencija. Ova predanost resursima odražava snažnu podršku američke vlade američkim investitorima i projektima čiste energije, kao sredstvu za podsticanje zelene tranzicije i održivog razvoja“, piše na sajtu vlade SAD-a.

Kurt Basuner (Bassuener) američki analitičar za Balkan, viši istraživač Vijeća za demokratizaciju politike (DPC/ Democratization Policy Council) prenoseći ovu informaciju na mreži X (bivši Twitter) upitao je Stejt dipartment (State Department/SD):

„Dragi @StateDept, s obzirom na predanost SAD-a 'visokim standardima otvorenosti i transparentnosti', možete li identifikovati američke ulagače kojima dajete 'snažnu podršku'?"

A kako je ukazao na svom X nalogu, izvještač Al Jazeera Balkans-a iz Vašingtona, Ivica Ivo Puljić ima tu još pitanja na koja bi valjalo odgovoriti:

„Nije pojašnjeno što taj sporazum znači. Dobili smo samo uopćene riječi. Je li riječ o litijumu u Srbiji i američkom plinu iz LNG-a u Grčkoj za Srbiju?“.

Nije pretjerano teško zaključiti da su nakon Njemačke i Francuske, i SAD-e između takozvanih „zapadnih vrijednosti“ i interesa izabrale - litijum. Zlobnici bi dodali kao i obično.

A u prilog tome ide odmah i sljedeća informacija, koju je prenio i Puljić, ali i Glas Amerike (VOA) iz Vašingtona. Kako se navodi u izvještaju VOA -e, nasljednik Gabijela Eskobara (Gabiel Escobar) na dužnosti zamjenika pomoćnika američkog državnog sekretara za Zapadni Balkan, Aleksandar Kasanof (Alexander) na panelu Pupinove incijative, organizacije usmjerene na osnaživanje odnosa Srbije i Sjedinjenih Država, izjavio je da SAD-e žele da prodube saradnju sa Srbijom, ocenjujući da je projekat iskopavanja litijuma višestruko koristan, kao i da Vašington želi da vidi napredak u dijalogu Kosova i Srbije o normalizaciji odnosa.

"Projekat litijuma može biti veoma značajan u smislu novih investicija. Pomoći će Srbiji, ali i drugim državama, jer će povezati ekonomije regije" ... " Veoma je važno da Srbija, u saradnji s Evropskom unijom i SAD, pazi da ne dođe do povratka nacionalizma"... „Potrebno je da budemo na oprezu od takvih scenarija. To bi moglo ugroziti potencijale saradnje. Partnerstvo sa Srbijom i iskren dijalog mogu doprinjeti prevazilaženju tih izazova i ostvariti viziju evroatlantske saradnje“.

U izvještajima sa ovog panela, nije navedeno da li je moderator, Vuk Velebit iz Pupinove inicijative, postavio pitanje u vezi sa zabrinutošću dijela građana Srbije i ekoloških zagovornika, zbog bojazni da kopanje litijuma ugožava životnu sredinu, kao ni da li se iz Vašingtona – iz odjela za monitoring Balkana, primjećuje da je možda već došlo „do povratka nacionalizma“ u Srbiji. Ako ne na primjerima ponašanja zvaničnog Beograda prema BiH, Crnoj Gori i Kosovu (teško je to očekivati imajući u vidu kako, recimo, jedino premijera Aljbina Kurtija uslovljavaju, problem je samo što to malo teže ide, budući nije od njihove uobičajne korumpirane WB fele), a onda makar prema građanima, odnosno građankama SAD-a.

Primjera radi, kada predsjednik Srbije i mediji pod njegovom kontrolom targetiraju, stručnjakinju za Rusiju i ruske metode ratovanja, Ivanu Stradner, koju zovu „profesionalna mrziteljka svega što je srpsko“. Ivana Stradner, istraživačica Fondacije za odbranu demokratija (Fondation for Defence of Democracies /FDD) je ne tako davno zbog ovakve vrste crtanja mete, imala problem sa dolaskom na sahranu članu porodice - u zemlju svog porijekla.

Stradner je meta zato što kao istraživačica pažljivo prati dešavanja u Srbiji – i ne promiču joj detalji i činjenice, već ukazuje na njih. Poput one kad predsjednik Srbije u istoj rečenici nazove Rusiju i Kinu prijateljima a Zapad partnerima, i ukaže da bi to neko morao da pošalje američkom ambasadoru u Srbiji Hilu (Christopher Hill), Makronu (Emmanuel Macron francuski predsjednik) i Šolcu (Olaf Scholz, njemački kancelar).

Mnogi su u regionu odahnuli kada je Gabrijel Eskobar otišao sa dužnosti izaslanika državnog sekretara za Balkan jer se njegova politika prema Vučiću, zapadnim političkim rječnikom nazivala „appeasement“ (u direktnom prijevodu smirivanje - u suštinkom značenju povlađivanje). To je ona politika koju je Zapad više od decenije primjenjivao prema Vladimiru Putinu, bez obzira „na znakove pored puta“ (recimo Gruzija, avgust 2008) pa čak i kad je prvi put napao Ukrajinu, mart 2014, sve do otvorene invazije 24. februara 2022. - a sada je se, ne baš rado sjećaju.

Jednako skloni amneziji, mnogi su se i na Zapadnom Balkanu moguće ponadali kada je na Eskobarovo mjesto naimenovan, čak i analitičarima relativno nepoznati Aleksandar Kasanof, u čijoj biografiji stoji, kako su prenijeli mediji u regionu, da je bio angažovan u Ukrajini za vrijeme proevropskih protesta na Majdanu (novembar 2013 – februar 2014) i rušenja tadašnje proruske vlade. Bio je u tome desna ruka Viktorije Nuland (Victoria), koja je otišla u mirovinu sa pozicije državnog podsekretara, a važila je za čvrstu ruku američke diplomatije, posebno kada je Rusija u pitanju. Za rad tokom Majdan revolucije i prve ruske invazije na Ukrajinu, nagrađen je Džejms Klement Dun nagradom (James Clement Dunn Award).  

Al Jazeera Balkans je po naimenovanju novog izaslanika krajem jula napisala da „Kasanof važi za čovjeka koji će podržavati suverenitet i teritorijalni integritet zemalja kojima prijeti opasnost od ruskog uticaja. Odranije ima kontakte sa Sjevernom Makedonijom, koju Rusija sve više uvlači u svoju mrežu.

Nema sumnji da će Kasanof voditi politiku Džima O’Brajana (Jim O’Brien) prema Zapadnom Balkanu što bi moglo dovesti do nekih promjena kada je u pitanju prilično 'nježan' odnos kojeg Vašington ima prema Srbiji i Aleksandru Vučiću, iako su u Stejt dipartmentu svjesni da je upravo Vučić glavna smetnja uspostavi stabilnijeg evropskog jugoistoka”.

Tekst o očekivanjima od novog karijernog diplomate zadužnog za Balkan, Al Jazeera zaključuje “Ta američka nastojanja da Vučića istrgne iz ruskog uticaja dovode do toga da Vašington polako gubi stare prijatelje u drugim balkanskim zemljama“.

Svaki put kod čujem komentare o tome kako Zapad uporno zbog povlađavanja autokratama i njihovim biračima, koji svi skupa - u SAD-u i EU vide samo banku – koja dijeli bespovratne kredite (pročitajte još jednom Vučićev citat na koji je ukazala Stradner), gubi povjerenje građana koji istinski baštine vrijednosti zapadne civilizacije, uvijek se sjetim Turske.

Naime, prilikom svakog izbornog procesa u Turskoj u posljednjih 15 – tak godina, zapadni reporteri koji dođu da izvještavaju „s lica mjesta“ budu toliko „iznenađeni“ animozitetom koji primjete i kod građana koji podržavaju predsjednika Redžepa Tajipa Erdogana (Recep Tayyip) i onih prozapadno, sekularno orjentisanih, koji se obično identifikuju sa Ataturkovom (Mustafa Kemal, otac moderne Turske-stvorene prije 121 godinu) Republikanskom narodnom partijom (CHP), da svakom analitičaru, bez izuzetka svaki put postavljaju isto pitanje: Kako objašnjavate ovakvo antizapadno raspoložnje kod građana Turske svih političkih opcija?

Analitičari onda strpljivo, svaki put iz početka, „kao djetetu od pet godina“ pokušavaju da objasne očigledno:

Prvo, sekularisti i prozapadno orjentisani građani ne gaje animozitet prema Zapadu, već prema donosiocima političkih odluka na Zapadu, koji praktikuju politike suprotne zapadnim vrijedostima, koje retorički promovišu, dok očijukaju sa Erdoganom. Zapadnim liderima, koji godinama kritikuju moćnog turskog predsjednika i njegove nedemokratske prakse prema sopstvenim građanima, medijima, političkim oponentima, i iz tog razloga blokiraju proces pridruživanja Turske EU, (koji je započeo 2004, a do danas su zatvorena tek nekolika poglavlja, iako je Turska ekonomski razvijenija od pojednih država članica bloka), a onda čim zatreba, zaborave na prava desetina hiljada zatvorenih i otpuštenih djelatnika iz javne administracije, pravosuđa, vojske, obrazovnog sistema, medija, civilnog sektora i sklapaju unosne poslove sa njim. Najčuveniji, sporazum sa Briselom za zaustavljanje migranata 2016. koji je još na snazi. U zamjenu za onemogućavanje migranata iz ratom zahvaćnih područja da idu ka EU – Brisel je sklopio sporazum sa Edoganom, vrijedan šest milijardi eura.   

O ovome je sa ogorčenjem prije dvije godine, gostujući na jednom od sajmova knjiga u Crnoj Gori, govorila i poznata turska književnica Ajfer Tunč (Ayfer Tunc).

Vratimo se međutim našem novom, američkom izaslaniku za Balkan ili, novoj nadi po odlasku „Gejba“, kako su Eskobaru tepali u balkanskim diplomatskim krugovima. Još detaljnije istražujući Kasanofa – Kosovo online, uz već pomenute detalje, navodeći i jedan broj drugih mjesta na kojima je službovao, te porodičnom stablu iz kojeg se vidi naslijeđena sklonost ka javnoj službi, ovaj portal piše i o ulozi koju je imao u takozvanom „Russiagate“ skandalu, u vezi sa američkim predsjedničkim izborima 2016.  

„Dok je bio u američkoj ambasadi u Kijevu, Kasanof je održavao bliske kontakte sa ukrajinskim biznismenom Konstantinom Kilimnikom, saradnikom američkog lobiste, republikanca Pola Manaforta (Paul), koji je bio šef Trampove (Donald Trump) predsjedničke kampanje 2016. godine. Manafort je lobirao za brojne strane čelnike, uključujući bivšeg ukrajinskog predsjednika Viktora Janukoviča. Skandal je izbio 2020. kada se u izvještaju Senata, tokom Demokratske nacionalne konvencije, otkrilo da je Kilimnik zapravo ruski obavještajac.

Te tvrdnje nikada nijesu dokazane, a Kasanof je, kada ga je ispitivao FBI, Kilimnika opisao kao jedan od pouzdanijih izvora informacija za ambasadu SAD-a.

'On je davao informacije o unutarašnjem funkcionisanju Janukovičeve administracije', rekao je Kasanof FBI-u“- piše Kosovo online.

Treba reći da je, kao rezulatat istrage o ruskom miješanju u američke izbore 2016. godine, specijalnog istražitelja Roberta Mulera (Mueller), Manafort zajedno sa svojim saradnikom Rikom Gejtsom (Rick Gates) bio osuđen za više krivičnih djela, i to na zatvorsku kaznu od skoro četiri godine, ali ga je Tramp amnestirao u jednom od predsjedničkih pomilovanja ljudi iz njegovog bliskog kruga.  

Da li je nakon navoda o prethodnim diplomatskim aktivnostima bilo za očekivati da novi izaslanik SAD-a za Zapadni Balkan, Aleksandar Kasanof kaže da je „veoma važno da Srbija, u saradnji s Evropskom unijom i SAD, pazi da ne dođe do povratka nacionalizma" umjesto da ustvrdi da se to već vidi, i makar forme radi, upozori zvanični Beograd da ne podriva susjede, kao, kako sam reče "najveća država na Balkanu", čitaoci mogu prosuditi i sami.

Al Jazeera-in, Ivica Puljić je ovo komentarišući, napisao kako bi zvaničnik Stejt dipartmenta „morao znati da nacionalizam nigdje nije otišao iz Srbije da se može vratiti. On je tu i tamo će ostati.“

Potpisnica ovih redova pak nema dvojbe da je i novom Eskobaru - nakon Eskobara, veoma jasno i gdje je srpski nacionalizam i da će on tu ostati, ali kao i obično - i ne prvi put, i ne samo na Zapadnom Balkanu, SAD-e će, zajedno sa svojim evropskim partnerima – dok ima litijuma biti slijepi i gluvi na nacionalizam, naročito sada - kada, ispostavilo se, ni sami nijesu imuni na njega.

A ako se ortgne kontroli – o tome će, kao i Tara, „misliti sjutra“.   

Do tada - riječima političkog analitičara Jasmina Mujanovića na X-u:

„Bajdenova administracija se službeno obavezuje na finansiranje autokratskog Vučićevog režima, uvjerena da će vađenje litijuma u toj zemlji od strane zapadnih snaga osigurati izlazak Beograda iz kinesko-ruske orbite. Katastrofalno pogrešna procjena“.

Kao i kod svake greške – moraće se sačekati da se oni koji je prave uvjere sami. Problem je samo što će ceh tih grešaka isključivo plaćati Zapadni Balkan – preciznije- oni građani regiona koji istinski vjeruju u zapadne vrijednosti, ili - iluziju o njima, svejedno.