Pejović nakon burnog dana u Skupštini i psovanja majke: Kada ženi ne mogu spočitati pamet, sposobnost i moral, pokušavaju da je proglase LUDOM!

Nezavisna poslanica Jevrosima Pejović osvrnula je, u objavi na Facebooku, na današnja dešavanja u Skupštini Crne Gore. Njoj je danas opsovana majka, a zahvalila se kolegama Vučuroviću i Neneziću koji su reagovali i stali u, kako je navela, njenu zaštitu.

Objavu prenosimo u cjelosti:

Djevojčicama nikada ne čitam Malu Sirenu, jer ih učim da se žena nikada ne odriče svog glasa.

Od Predsjednika skupštine koji ne bi bio u prilici da me ućutkuje, da nijesam prije godinu glasno stala u njegovu zaštitu, očekivala sam da makar pogleda snimke prije nego me kazni. Kao što se vrlo lako može vidjeti na snimcima, ja sam stajala na svom mjestu, u drugom redu i nijesam napravila ni jedan korak ka predsjedavajućem stolu.

Makar je mogao da razgovara sa kolegama iz svoje partije koji su mi čestitali u petak kako sam ispoštovala Poslovnik.

Takođe, bilo bi dobro da porazgovara sa svojim šefom poslaničkog kluba, koji mi je psovao majku. Ovo me zaista iznenađuje jer statistike kažu da tako “hrabri” muškarci obično opsuju oca, kako bi bili u kontaktu sa odbačenim djelovima sopstvene ličnosti. Koristim priliku da se zahvalim kolegama Vučuroviću i Neneziću koji su reagovali i stali u moju zaštitu, dok se to dešavalo.

Danas smo mogli vidjeti da kada ženi ne mogu spočitati pamet, sposobnost i moral, pokušavaju da je proglase LUDOM.

Pojedine kolege na svojim društvenim mrežama moju normalnu reakciju na nenormalnu strahovladu pokušale predstaviti kao psihičku neuravnoteženost.

Valjda jer ženi ne priliči da viče i bori se za sebe kada je “greškom skupštinske službe” kažnjavaju i kada joj se uskraćuje pravo na rad. Zanimljivo je da ti isti nikada ne osude vandalizam i zalijetanje testosterona kojem možemo svjedočiti svako malo. I tim dragim kolegama poručujem da sam se ja prije ovoga posla bavila svojom strukom psihologijom i psihoterapijom i da sam svoje znanje izmjerila na tržištu rada.

Toj predivnoj struci ću se vratiti nakon što se, između ostalog, izborim da žene u Crnoj Gori ne ćute. Oni vjerovatno nemaju gdje izvan partijskog angažmana, pa misle da je u politici sve dozvoljeno. Kao psihologica i psihoterapeutkinja imam doživotnu obavezu da provjeravamo svoje mentalno zdravlje.

Drugim riječima, ja imam napismeno da je sa mojim mentalnim zdravljem sve u redu, što oni koji nikada nijesu posjetili nekoga od mojih kolega ne mogu baš tvrditi. Vjerovatno ih zato i zazivaju, jer nesvjesno govori mnogo više od svjesnog.

Zamislila sam samo kako bih se osjećala da nemam tu vrstu empirijske podrške i kako se osjećaju sve one glasne žene koje zbog stava i borbe protiv nepravde počnu savjetovati, kao mene danas Predsjednik parlamenta da “vladaju sobom”. I to mi je najveća impresija današnjeg radnog dana i ovoj temi ću se posebno posvetiti u svom budućem političkom radu.

I na kraju, zamislite da odete na svoje radno mjesto gdje saznate da vas je menadžer bez razloga kaznio, sprječava vas da progovorite, gdje vam jedan kolega psuje majku, a drugi kaže da ste ludi, jer želite da radite svoj posao. Moj posao je da GOVORIM, a poslodavac su GRAĐANI! I kako niko to ne bi smio ovo da iskusi na svom radnom mjestu, ja ću se boriti svim raslopoživim sredstvima dostojnim žene s krša.