Barjaktarović: Oblačenjem crnogorskog dresa dio ste nečeg što je iznad svega, ta ljubav se ne može riječima opisati

Nekadašnja golmanka rukometne reprezentacije, a sada trener u stručnom štabu “lavica” Sonja Barjaktarović napisala je, na svom Facebooku, emotivni tekst o crnogorskom dresu.
 
Njenu objavu prenosimo integralno: 

Uh, nekad ne znam odakle da počnem..

Kada oblačim dres reprezentacije, osjećam kako me preplavljuje talas emocija - dubok, snažan i gotovo neizmjerljiv.

Ovaj trenutak koji na prvi pogled može djelovati kao samo običan čin, zapravo je simbol nečega mnogo većeg od samog sporta.

Dres koji nosimo bilo kao igrači, bilo kao treneri, nisu samo tkanine koje prekrivaju naše tijelo. Oni su nosioci naših snova naših borbi, naših odricanja. Svaki put kad obučem dres, osjećam da nisam samo dio tima - osjećam da sam dio nečeg mnogo većeg, nečega što je iznad svega, što traje i što se prenosi kroz generaciju.

Kao igrač, oblačenje ovog dresa bio je trenutak ponosa, trenutak kada su sve godine truda, napornog rada i odricanja slile u jedan jedinstven, nezaboravan osjećaj. Ovaj isto dres, sada kao trener, nosi sličnu težinu ali i drugačiju odgovornost. Više nisi posmatrač sa terena, sada imam zadatak da prenesem sve ono sto sam naučila, osjetila, na novi generaciju kako bi one mogle da nastave tamo đe su neki stali.

To je trenutak koji nas definiše, jer sve što radimo kroz sport nije samo fizička aktivnost, to je duboko emotivno iskustvo koje oblikuje naš identitet, naš karakter i naš pogled na svijet.

Ovaj dres postaje simbil svakog neprespavanog treninga, svake borbe koju smo prošli, svake sekunde posvećenosti i svakog trenutka nade.

I dok ga nosim, ne nosim samo sebe. Nosim sve one koji su bilo prije mene, sve one koji vjeruju u mene i sve one koji vjeruju da će biti tu jednog dana.

To je ljubav prema zemlji i sportu koja ne može biti opisana riječima. To je bezgranična strast koja je u nama i koja ne prestaje da nas gura naprijed. Ovaj dres nije samo komad opreme, on je most između prošlosti, sadašnjosti i budućnosti.

Njegova snaga leži u tome sto nas podsjeća ko smo, šta smo prošli i šta možemo da postignemo. Osjećaj ponosa i ljubavi koju osjećam je nešto što se ne moze riječima opisati. To je iskustvo koje se mora živjeti i osjetiti. I samo oni koji su prošli kroz to, bilo kao igrači ili treneri, mogu da razumiju dubinu tih emocija. Svi mi kroz sport težimo ka tom savršenstvu koje se oslikava u svakom pasu, svakom koraku, svakoj odbrani..

Ovaj dres je više od tkanine.

On je most između prošlih i budućih generacija, spona između onoga što je bilo i onoga što će biti. Dok nosim ovaj dres, nosim sa sobom ljubav prema sportu I ljubav prema ovoj reprezentaciji. Ljubav koja je bezgranična, nesalomljiva i vječna.