IZBORNI REFERENDUM ZA – YES ILI NJET?

Da li se, sedmicu uoči izbora, opozicione kockice počinju da slažu onako kako „gavarit Maskva“? Sergej Železnjak, zamjenik predsjednika Dume preporučio je, potkraj septembra, „konsolidaciju pristalica demokratskih promjena“, kao uslov „neophodan za pobjedu na izborima, a zatim i za formiranje parlamentarne većine i nove vlade“.

Kako ne bi bilo zabune, Serjoža je precizirao kome se obraća: DF, Ključ i Demokrate Alekse Bečića! Savjet im je ponudio na osnovu iskustva njegove Jedinstvene Rusije, nastale fuzijom triju partija – Jedinstvo, Otadžbina i Cijela Rusija. Od kako su se, ima tome petnaest ljeta, ujedinile, Rusiji je sve obrnulo naoposleno: od uspostavljanja teritorijalne cjelovitosti, do ekonomske i političke stabilnosti!

Što bi rekao jedan bivši Predsjednik Crne Gore, „visok stepen identičnosti“ Železnjakovih preporuka i povučenih poteza, očigledan je! Za ozbiljnu analizu je, međutim, pitanje: može li ista šema uspješno da „radi“ i u crnogorskim uslovima? Uz, prije svega, napomenu da još nema potpisa šestorice lidera DF i Ključa na istom papiru, što je uslov za sedmi, Bečićev.

Pa, da vidimo šta se dešava kao posljedica gore navedenog.

Realizacijom akcionog plana iz Moskve, u Crnoj Gori se armira blokovska podjela – za i protiv ulaska u NATO! Istina, Železnjak pominje preporod crnogorske ekonomije, blagostanje i nova radna mjesta (tako zdravo bio), ali pred „ujedinjenu Crnu Goru“ (da se ne muče oko imena), zapravo, postavlja dva ključna zadatka: “održаvаnje referendumа o svrsishodnosti ulаskа zemlje u NATO i ukidаnje rаnije donijetih odlukа crnogorskih vlаsti o uvođenju sаnkcijа Rusiji i priznаnju nezаvisnosti Kosovа” ( da ne boljoglave ni oko politike)!

Izbori 16. oktobra pretvaraju se, dakle, u repliku referenduma iz 2006., samo što se sada glasa da „daljinski“ za Crnu Goru ne bude u Moskvi. U takvoj postavci stvari, obaranje Đukanovića i suštinsko razvlašćivanje DPS postaje još teža misija.

Zašto?

Ne toliko, naravno, zbog obesmišljavanja slogana Demokrata „pobjede, a ne podjele“. Niti zbog razumne pretpostavke da će i posljednji suverenisti napustiti „Ključ“ pred tako brutalno ogoljenim uzrokom polarizacije. Nego zbog davanja konačne potvrde Đukanovićevoj centralnoj predizbornoj tezi da se 16. oktobra brane tekovine 21. maja i euroatlantski put Crne Gore. I zbog gole istine da, uprkos svim devijacijama vlasti, većina građana razumije da dokle god imaš nezavisnu državu, imaš i šansu da od nje nešto valjano napraviš. A, da se s tom šansom možeš slikati, ako dopustiš da ti državu pretvore u, de facto ili de iure, provizorijum. I da, u konačnom, za DPS nema zime dok se ne pojavi ozbiljna procrnogorska i proeuroatlantska stranka.

Usuđujem se, dakle, da prognoziram kako će ovaj manevar po Železnjakovim uputima, namaći fine glasove DPS! Ali i DF!? Ne zaboravimo, iako je postizborni savez izvjestan (uostalom, svi su se davno očitovali da neće sa DPS ni mrtvi), „kese“ DF i Ključa još „nijesu sestre“ i uopšte nije nevažno sa koliko će ko mandata ući u Skupštinu CG. Na toj platformi Mandić „drži visak“, dok ostali možda ne „mute malter“, ali uglavnom kaskaju za autentičnim panslavenskim i antinato programom Nove i DCG. (Uzgred, prije bih pomislio da ću sresti T-rexa u Bloku V, nego Branka Baletića u istom stroju, ali iza Emila Labudovića.)

Sljedeći važan momenat - prihvatanjem postizbornog saveza sa DF, Lekićev Ključ je definitivno okrenuo leđa SAD! Tajming daje toj odluci karakter pravog šamara Amerikancima – saopštena je samo koji dan nakon razgovora sa karijernim diplomatom Hojtom Brajanom Jiem! Ono, otpravnik poslova Biks Aliju se, potom, bezmalo zakleo da se SAD ne miješaju u formiranje crnogorske vlade. DF je, međutim, performansom ispred Ambasade SAD pokazao kako ne vjeruje zvaničnoj verziji o sadržaju razgovora Ji- Ključ!

Da li to znači da stari DF ne vjeruje novom projektu svoga bivšega lidera? Da sumnjaju kako sporazumom o vladi sa DF, a bez DPS, Lekić i Ključ, zapravo, udaraju Amerikancima svojevrstan politički reket? Čiji bi sadržaj mogao da bude američka podrška vladi sa DPS, a bez DF, ali sa premijerom iz opozicije? Znam neke koji to ne isključuju, ali mi taj scenario djeluje prilično bušan... Brzina kojom je Lekić klimnuo glavom na srž sporazuma, pokazuje kako i on zna da bi oklijevanje izazvalo talas optužbi iz DF. Jer, to nikoga ne bi trebalo da zbuni, zajednički cilj je srušiti DPS, ali je svako pojedinačno gine za što više poslanika.

Politički dupli-pas DF i Ključa, ozbiljno prijeti da iz igre izbaci odavno loše postavljeni SDP! Podsjetimo na prošloneđeljnu računicu gospodina Krivokapića; Ključ, Demokrate i stranke manjina bili su mu ekipa za skupštinsku većinu! Kad Lekić i Bečić, dva najveća sabirka u toj formuli, odu Mandiću, a manjine Đukanoviću, SDP će ostati da, pozicionirana kao Mongolija, sniva cenzus i poziciju jezička na vagi. Ili da redefiniše stav prema saradnji sa DF, pošto su mostovi prema DPS odavno pretvoreni u zgarišta!

U svakom slučaju, političar koji, kobajagi, propusti Železnjakovo pismo ili Rogozinovu prijetnju da će „Crna Gora zažaliti“ zbog puta ka NATO, rizikuje da javnost pomisli kako nije problem u „neinformisanosti“, nego u maniru da se „zbog Ilije zamrzi i Sveti Ilija“! Istorija Crne Gore puna je podvižnika na pogrešnom putu.

Dakle, ono što je upalilo u Rusiji, teško da će U Crnoj Gori. U neđelju će, za to nije potreban nikakav Ipsos i Damar, jasna većina biti protiv platforme Železnjaka i prijetnji Rogozina. No, crnogorsko će društvo dobiti još jednu duboku liniju razdvajanja i manjinu sa novim „alibijem“ za animozitet prema državi. Zato se ovdje normalan čovjek ne može radovati ni jednom rezultatu izbora, jer se gubitnici, kako god okrenete, pretvaraju u neprijatelje. Kao da smo proklet narod, kojem još nijesu preveli riječ kompromis.

P.S.

„Kad istinitoga boga upoznate i učinite vječno i opšte primirje među vas, da ne bi bilo nikakvih nesporazuma i krvoprolića, tada ćete saznati ko sam“?! Ovo su riječi Šćepana Malog, na dan kad ga je opštecrnogorski zbor izabrao za političkog vođu Crnogoraca... bilo je to 1767...17. oktobra.

Nije bio Petar III, lažno se predstavio da je ruski car, ali mu je poruka bila sjajna i šteta što je naši preci nijesu mnogo slušali. Železnjak i Rogozin jesu Rusi, ali je šteta da njihove pogrešne riječi budu vodilja ikome u Crnoj Gori.

Darko Šuković
Radio veza 10. oktobar 2016.