Jozef Holeček bio je Čeh koji je obožavao Crnu Goru, ali i razumio svaki njen damar. Odmah je shvatio ono što mnogi nijesu za čitav život: “Ptaš-li se na naboženství, odpoví Černohorec, že je Srbín. Ptaš- li se na narodnost rekne že je Crnogorac” (“Pitaš li Crnogorca za vjeru, odgovori da je Srbin, Pitaš li ga za narodnost, kaže da je Crnogorac”).
U “muzeju živih ljudi”, kako je opisivao posljednje herojsko društvo u Evropi, impresionirao ga je Marko Miljanov. Sa kučkim vojvodom najradije je provodio vrijeme i ponajviše uz njegovu pomoć spoznao esenciju čojstva, etičkog kodeksa na kojem je počivala tradicionalna Crna Gora. Nakon i formalnog priznanja nezavisnosti, na Berlinskom kongresu 1878., Holeček je kazao da ga Crna Gora podsjeća na “djevicu pred vratima kupleraja”!
Bilo mu je žao, ali je znao da neumitno slijedi brza i radikalna promjena načina života, pa samim tim i sistema vrijednosti, kao posljedica intenziviranja kontakata sa modernim državama i društvima.
Bezmalo vijek i po nakon Berlinskog kongresa i ove lucidne Holečekove opaske, kao da je Crna Gora opet pred istim vratima?! Na prvu loptu moglo bi se pomisliti da je povod za analogiju vjerovatni ulazak u NATO. Ali, nije! Paralelu provocira dramatični javni nemoral na domaćoj, prije svega, političkoj i medijskoj sceni! Jer, stvar, a stvar bismo mogli nazvati protivprogramski politički blud, više nije u nagovještaju, nego in flagranti! Kad imate u vidu da i političari i novinari djeluju riječima!
Možda će moja metafora nekome izgledati gruba, čak vulgarna, ali ja nemam bolju za poziv na političko udruživanje, što ga je prvosvešteniku MCP, koji je uz gusle slavio Karadžića i Mladića, poslao profesor matematike, koji je ušao u svijet medija, kao boljeg sredstva od sunđera i krede, da pretvori Crnu Goru u prosperitetnu demokratiju. Do juče je izgledalo da su ta dvojica primjer crnogorske nepomirljivosti: svjetonazore su im dijelile svjetlosne godine, a zavičajne računice vezivale ih mržnjom i prezirom. Kad ono, međutim - usliše li njegova URA, DEMOS i DCG poziv na okup sa DF, eto nama prilike da vidimo čudo – na bini ili čelu povorke, ruku pod ruku, vladika koji je guslanjem bodrio rušitelje Dubrovnika i profesor koji je sa Cetinja pjevao “oprosti nam Dubrovniče”!
A, zapravo, i nije ludo koliko se čini! Dvojica pobjednika crnogorske tranzicije, jedan u kategoriji duha, drugi materije, shvatili su da zajedno lakše mogu odbraniti ono što su stekli, jedan barjačeći srpstvom, drugi crnogorstvom! Amfilohije i Miško, “zajedno (ili ništa)”, posljednja linija odbrane Crne Gore – zemljo, otvori se!!!
Još se priziva, da im se pridruži, valjda direktno sa freske, na kojoj, po mitropolitovom zaumu, čami među sotonama, predsjednik Skupštine, kojeg su, u tajkunovim medijima, samarili, zatrudnjivali, gramatički rod mu mijenjali…svakakve bljuvotine o njemu pisali! Pored takve koalicije, Gospa iz Međugorja mogla bi postati drugorazredna atrakcija!!! Ipak, računam da ekonomiji Zapadne Hercegovine ne prijeti krah, jer sam siguran da ovozemaljska saradnja Krivokapića i Amfilohija nije moguća. Tipičan Perovićev previd, kao posljedica neutoljive ambicije! Gramzivost u biznisu ponekad donese milione, ali u politici nikad ne donese vlast. No, vratimo se osnovnoj temi - i bez Krivokapića je spoj dvojice Moračana, sa svim nespojivim predznacima iz prethodne dvije i po decenije, neoboriv dokaz političkog bluda!
Od političkog, neodvojiv je medijski kupleraj! Zar nije svojevrsna prostitucija, kad se medijska kuća jednima poda za keš, a od drugih iznudi oprost dugova? Da samo malo karikiram stvari: plate u rubljama, porezi u dolarima! Dakako da u toj “trojci” nema nevinih! Samo što nijesu svi glupi kao Volfgang Petrič da se olako ofiraju. Ovi iz mog teksta ne ostavljaju dokaze. Samo posljedice! De facto, ponašaju se kao makroi. Svoje vlasništvo štite ne mareći za zakon i principe! Razlika, i to u korist uzusa istinske industrije seksa, je što tamo podvodači ne drže moralne pridike… .
Ko o čemu, ambasade o slobodi medija!
Da, na koncu, pokušamo doći do naravoučenija. Za Holečeka je kupleraj bio svijet sa kojim se, nakon međunarodnog priznanja, suočavala viteška Crna Gora. Danas je kupleraj made in Montenegro, zlo domaće koje razara društvo i državu brže od bilo čega iz uvoza. A i to uvozno… ponekad više zagnoji, nego što zamiri. Medicina jeste uznapredovala, a ni ja ne bih da crnjačim na kraju, međutim, treba biti oprezan, jer – od boleština iz kupleraja i meso od kosti može otpadati. Pu,pu,pu!!!
Komentari (0)
POŠALJI KOMENTAR