Pet politika

Rasprostranjeno je uvjerenje da tzv. crnogorsko-srpska aporija izaziva osnovnu i nesavladivu podjelu u crnogorskom društvu.

Uistinu, podjela nije etničkog ni nacionalnog, nego je civilizacijsko-kulturnog karaktera. Proces evropeizacije Crne Gore će rastakati njen osnov. Kako crnogorsko društvo bude postajalo modernim, tako će podjela postajati reliktom prošlosti ili će neđe na društvenom rubu trajati kao kulturni epifenomen.

Društveni procesi ne odvijaju se nikad sami od sebe. Sama od sebe neće nestati ni predočena podjela u crnogorskom društvu. Ona će slabiti i nestajati samo u mjeri u kojoj bude postojala i provodila se jasna i efikasna politika jačanja crnogorskog državno-nacionalnog identiteta. Političke, kulturne i naučne elite uspješnih društava ne prepuštaju se stihiji društvenih procesa. One uvijek nastoje upravljati društvenim procesima. U Crnoj Gori društvenim procesima – posebno na području planiranja i provođenja identitetskih politika – upravlja stihija. Pod njezinim diktatom, manje-više sva su rješenja u stvarima kulturne, vjerske, jezičke, prosvjetne i naučne politike - fingiranja ili improvizacije! Više nego za bilo koju drugu društvenu sferu, Crnoj Gori je potrebna strategija pet identitetskih politika. Kakva bi ona trebalo da bude?

Prvo. Crnom Gorom vlada uvezeni, podsticani i interiorizirani kulturni imperijalizam. Pod njegovom opštom presijom Crna Gora je kulturno nesuverena zemlja. Štaviše, porobljena je totalnom turbo-antikulturom! Država mora imati strategiju odbrane od takvoga „tržišta kulture“. Ona mora voditi kulturnu politiku s ciljem opšte duhovne i kulturne stabilizacije Crne Gore na suverenističkoj kulturnoj paradigmi, koja je u stanju premošćivati tradicionalnu crnogorsku i savremenu evropsku kulturu. Sve institucije kulture morale bi slijediti zahtjev da - primjereno područjima svoje djelatnosti - čuvaju i razvijaju kulturni identitet Crne Gore, uz ravnomjerni kulturni razvoj (od kulture življenja i ekološke kulture do tzv. elitne kulture).

Drugo. Vjersko područje je potencijalno najopakiji duhovni kancer Crne Gore. Država mora uspostaviti strategijski osmišljenu i odlučnu vjersku politiku. Njen vodeći cilj mora biti zakonsko uređenje religijske sfere na sekularizacijskoj paradigmi, postavljanje čvrstih zakonskim okvira djelovanju vjerskih zajednica, kao i ostvarivanje vjerskih sloboda građana. Crna Gora mora de iure i de facto biti izgrađivana kao laička država. Mora ona obezbijediti čvrsto statuiranje vjerskih zajednica u pravni sistem Crne Gore, uz saradnju države i vjerskih zajednica. Mora donijeti zakon o vjerskim slobodama koji bi bio primjeren tradiciji vjerske tolerancije u Crnoj Gori, kao i savremenim evropskim iskustvima uređenja odnosa države i vjerskih zajednica (prema prilagođenom francuskom modelu).

Treće. Opšta jezička nekultura je karakteristika današnje Crne Gore. Haos miješanja jezičkih paradigmi - pripadnih novoštokavskom jezičkom sistemu - treba prevladati konzekventnom jezičkom politikom. Njen noseći cilj mora biti postizanje sklada između pune afirmacije crnogorskoga jezika i afirmacije jezika nacionalnih zajednica koje žive u Crnoj Gori. Potrebna je planska primjena norme crnogorskog jezika i njezino stalno standardološko usavršavanje. Jezička kultura mora se stabilizirati, uz uspostavljanje strategije jezičkog planiranja. Potreban je zakon o jeziku. Njime bi se ozakonila strategija jezičke politike i konkretizovala pitanja odnosa ustavnih odredbi službenog jezika i jezika u službenoj upotrebi.

Četvrto. Crna Gora je bez jasne strategije prosvjetne politike. Nju je nužno izgraditi u skladu s osnovnim pravcima razvoja crnogorske državno-nacionalne samosvijesti, s anticipacijom obrazovnih potreba društva, kao i sa savremenim evropskim obrazovnim tendencijama. Umjesto postojeće inercije i disperzije u shvatanju bitnih svrha obrazovnog sistema potrebno je izvršiti izbor strategijskih pravaca koji su primjereni osnovnim duhovnim, ekonomskim i društvenim potrebama ljudi u Crnoj Gori. Primjereni strategijski pravci su: razvoj tzv. humaniore (obrazovnih grupacija znanja koja se odnose na identitet: jezik, istorija, sociologija, filozofija, kultura, umjetnost) uz izučavanje stranih jezika; razvoj obrazovnih grupacija znanja koja su neposredno u funkciji repariranja profesija koje se najpotrebnije za strategijske privredne grane (turizam, sfera usluga, poljoprovreda), kao i razvoj obrazovnih grupacija znanja u funkciji zasnivanja IT-sektora (informatika, matematika, fizika etc.).

Peto. Crna Gora je bez jasne naučne politike. Naučna politika mora voditi utemeljivanju crnogorskog društva kao društva znanja, kao i prevazilaženju nepotrebnih podjela u organizaciji naučnog rada (akademije nauka, instituti, fakulteti etc.). Umjesto disperzije postojećih i relativno ograničenih naučnih kapaciteta potrebno je njihovo strategijsko koncentriranje na ista područja na kojima treba bazirati obrazovni sistem. Potrebna je sinhronizacija naučnog i obrazovnog sistema, posebno u strategiji konsolidacije državnog i nacionalnog identiteta, kao i razvoju naučnih istraživanja koji mogu biti stavljeni u neposrednu funkciju jačanja IT sektora.