Nema dileme: obavezujuće uputstvo vrhovnog državnog tužioca Ivice Stankovića, kojim se nalaže glavnom specijalnom tužiocu Milivoju Katniću da ne traži pritvor za Andriju Mandića i Milana Kneževića, zasnovano je na zakonu i spada u ingerencije prvog čovjeka tužilačke organizacije.
Piše: Draško ĐURANOVIĆ
Izvjesno je i da će se kratkotrajno smiriti uzavrele političke strasti. Valja očekivati da će - srećni i zadovoljni što im vođe nijesu u pritvoru, a uvjereni da su iz ove bitke izašli kao politički pobjednici - junaci i junakinje iz Demokratskog fronta za neko vrijeme obustaviti šaketanja ustravljenih kolega poslanika iz protivničkog tabora. Možda će - mada je u to teško vjerovati - ublažiti i dnevnu dozu prijetnji, uvreda i pljuvanja po neistomišljenicima.
Zato se ne bi trebalo iznenaditi ako sada horski zapjevaju nevladini eksperti opšte prakse kako je, eto, odluka vrhovnog državnog tužioca mudra i, kako reče jedan advokat na Javnom servisu - ,,doprinos obnavljanju dijaloga u Crnoj Gori“.
Kada se, međutim, razgrne koprena prizemnog političarenja, odbace lični i partijski interesi i lobiranja, stvari izgledaju drugačije.
Drastično drugačije: jučerašnje Stankovićevo uputstvo - iako jeste zakonito i na osnovu ingerencija koje ima vrhovni državni tužilac - u stvari je politički motivisan potez, plod trulih kompromisa i dokaz vladavine politike nad pravom. I suštinski znači urušavanje kredibiliteta jedne državne institucije, ali i kredibiliteta samog Ivice Stankovića kao prvog čovjeka tužilačke organizacije.
Mnogo je, da koristimo tužilačku terminologiju, osnova sumnje za takvo zaključivanje pružio on - lično.
Podsjetimo, Ivica Stanković od utorka pružio je punu podršku radu Milivoja Katnića, ocijenio da ,,Tužilaštvo sve radi po zakonu koji je jednak za sve“ i sve u Crnoj Gori upozorio da je nadležni sud ,,jedino mjesto na kojem se daje ocjena pravne valjanosti i kvaliteta dokaza i zakonitosti postupanja Tužilaštva“.
Ivica Stanković od srijede, međutim, naložio je Milivoju Katniću da i ne pomišlja o predlaganju pritvora za Mandića i Kneževića. Dakle: vrhovni državni tužilac, kojem je prekjuče sud jedino mjesto đe se utvrđuje istina, juče zabranjuje specijalnom tužiocu da sa zahtjevom o pritvoru ide na – sud?!
Da je smatrao da treba upozoriti Katnića; da je bio ubijeđen da je namjera specijalnog tužioca da traži pritvor neosnovana ili nepotrebna mjera obezbjeđenja stranaka u postupku (za kojom naši tužioci tako rado posežu) vrhovni državni tužilac imao je vremena za odluku. Punih pet dana.
A imao je i ranije prilike da cijeni mjere predloženog pritvora. Čak i u istom ovom predmetu: kad je Katnić predložio, a sud odredio tridesetodnevni pritvor vozaču Fronta Mihailu Čađenoviću. Ivica Stanković se tada nije oglašavao. Sada jeste. Nakon skidanja imuniteta i orgijanja poslanika DF-a u parlamentu. I to obavezujućim nalogom da političari DF-a Andrija Mandić i Milan Knežević budu građani prvog reda; budu ,,jednakiji“ u odnosu na vozača DF-a Mihaila Čađenovića.
Principijelno? Pa i ne baš.
U jednom slučaju, istrazi protiv Mandića i Kneževića, vrhovni državni tužilac štiti „princip prezumpcije nevinosti i pretpostavku u korist slobode“, a u drugom slučaju u istom predmetu, protiv Čađenovića, saglašava se sa potezima specijalnog tužioca?!
Ako je zaista Ivica Stanković uvjerenja da je Milivoje Katnić prešao granicu objektivnosti, ili ako možda smatra da Katnić vodi slučaj u pravcu ličnog obračuna sa liderima DF-a tražeći neosnovano pritvor, zar nije bilo profesionalno, pa i moralno utemeljenije da je, shodno ingerencijama, vrhovni državni tužilac onda preuzeo i predmet pokušaja terorizma? Tako bi prvi čovjek preuzeo i odgovornost za dovođenje slučaja u sudnicu, a ne ,,iz publike“, post festum, javno ,,korigovao“ svog prvog saradnika, čovjeka koji vodi možda najznačajniji slučaj u novijoj istoriji Crne Gore.
Ovako se ipak čini da je vrhovni državni tužilac, preko noći, pravnu dioptriju zamijenio političkom. I tako pružio - ne osnove sumnje, već posredni dokaz - da je dugogodišnji sudija, sada prvi čovjek Tužilaštva, reagovao pod političkim pritiskom.
Da li vrha vlasti ili vrha opozicije, u ovom slučaju manje je bitno: kad politika nadvlada pravo, pravda i sudska istina nije spora već djeluje teško dostižna.
Izvor: Pobjeda
Ivana
Milomir Marić je govorio da je Veselin Đuranović bio u četnike pa je posle rata bio predsjednik CG.. Ja bih novinara Đuranovića zamolila da nam napiše kolumnu o,,praštanju poreza države za vrijeme Lukšića"?
MMV
Odlična, precizna analiza. Katnić radi svoj posao kako treba.
olivera
Obavezujuće je, u sretnim državama, PRAVO iznad politike i jednako za sve. Moje duboko saučešće crnogorskom pravosuđu.