Svu svoju energiju Vučić, Nikolić, Dodik i Ivanić troše na to da sklone pod tepih srebreničku istinu.
Piše: Ivica Đikić
Ovaj tekst neće se baviti pravnom utemeljenošću i političkom pozadinom odluke bošnjačkog političkog vodstva da se, ipak, upusti u reviziju presude Međunarodnog suda pravde u Haagu iz 2007. godine, presude kojom je Republika Srbija, kao pravna nasljednica SR Jugoslavije, oslobođena optužbe da je aktivno pomagala i podržavala genocid koji je Vojska Republike Srpske sredinom srpnja 1995. počinila nad više od osam hiljada Bošnjaka iz Srebrenice.
O tome je vrlo kompetentan i precizan tekst objavio Refik Hodžić na Peščaniku. Ovdje ćemo jedino i samo o manipulantskoj, ciničnoj i bezdušnoj reakciji četvorice najmoćnijih srpskih političara na populističku ili pravdoljubivu objavu člana Predsjedništva BiH Bakira Izetbegovića da će se ići u pokušaj revizije presude, pokušaj koji je, kako piše Hodžić, osuđen na propast zbog niza objektivnih pravnih razloga te zbog propusta bosanskohercegovačkog pravnog tima i bosanskohercegovačke politike.
Poruka iz Beograda
Aleksandar Vučić, aktualni premijer i budući predsjednik Srbije, Tomislav Nikolić, trenutni predsjednik Srbije, Milorad Dodik, predsjednik bosanskohercegovačkog entiteta pod imenom Republika Srpska, i Mladen Ivanić, član Predsjedništva BiH, okupili su se jučer hitno u Beogradu, pa su se potom pred novinarima okomili na Bošnjake i bošnjačke političke lidere: djelovali su i govorili ne samo kao da Srbija nikad nije imala ama baš nikakve veze s Ratkom Mladićem i vojskom bosanskih Srba, nego je neupućen netko iz njihovog kenjkavog nastupa mogao zaključiti da se u Srebrenici u srpnju 1995. nije dogodilo – ništa.
„Ovim zahtjevom su odnosi Srbije i BiH vraćeni 22 godine unazad. Nemamo pravo da dozvolimo ponižavanje Srbije i nećemo dozvoliti ponižavanje Srbije“, rekao je poslovično patetični Vučić.
„Ničiju nezakonitu odluku ni mjeru nećemo da podržimo, a pogotovo nećemo da podržimo nezakonsku i neustavnu odluku kojom bi moglo da se krene u napad na jedan narod“, dramatično se nadovezao Nikolić.
„Argumentacija je na našoj strani, a Srbi su do sada pokazali da mogu mudro koristiti i razgolititi sve što je sa druge strane došlo“, naglasio je Ivanić. „Ovo je akt mržnje Bošnjaka muslimana prema Srbima uopšte. Očigledno imaju dva cilja: očekuju desetine milijardi nekakve štete, a primarni da se ukine RS, a sve pod optužbom da su Srbi počinili genocid, koji se, naravno, nije desio“, zaključio je Dodik.
Od svega što se dogodilo u okolici Srebrenice, Bratunca i Zvornika od 13. do 18. srpnja 1995. – a dogodio se genocid nad srebreničkim Bošnjacima, što jasno piše u presudama Međunarodnog suda za ratne zločine u bivšoj Jugoslaviji, i što se potvrđuje u važećoj presudi Međunarodnog suda pravde iz 2007. – srpskim vođama najvažnije je to da se ne dovede u pitanje onaj dio presude MSP-a koji kaže da Republika Srbija nije sudjelovala u genocidu.
Svu svoju energiju i intelektualni kapacitet oni troše na to da sklone pod tepih srebreničku istinu ili da je relativiziraju te da pokušaju stvoriti dojam da je povezanost Srbije sa srebreničkom pokoljem sasvim nepostojeća i izmišljena.
Zabijanje glave u pijesak
Pritom se ne obaziru na činjenicu da je presudom MSP-a Srbija postala prva država u povijesti osuđena za kršenje Konvencije o genocidu zato što nije poduzela sve da spriječi i kazni masovno ubojstvo više od osam tisuća ljudi druge vjere i nacije.
Zatvaraju oči pred nepobitnim dokazima da je sav oficirski kadar VRS-a angažiran u operaciji „Krivaja-95“ i u pogubljenju bošnjačkih zatočenika uredno primao plaću iz Beograda, odnosno iz 30. kadrovskog centra Generalštaba Vojske Jugoslavije, te da su sredinom jula 1995. na području Srebrenice i Bratunca boravila dvojica visokorangiranih operativaca Državne sigurnosti Srbije. Zabijaju glavu u pijesak pred dokumentima što govore da je veliki broj visokih oficira VRS-a, koji su izravno sudjelovali u genocidu, poslije rata nastavio živjeti u Srbiji, a neki od njih – poput potpukovnika Vinka Pandurevića – strelovito su napredovali do generalskog čina u Vojsci Jugoslavije. Zaboravljaju i žele da se zaboravi da je Srbija godinama sudjelovala u organiziranom skrivanju optuženika za srebrenički genocid i da im je uredno isplaćivala penzije...
Srbija se grčevito i nervozno odbija suočiti sa Srebrenicom, jer nije suočenje dolazak u Potočare ili slanje državnog novca u Općinu Srebrenica. Suočenje s vlastitim zlom znači sveobuhvatnu državnu i društvenu akciju u kojoj bi sudjelovala i istražna tijela, i pravosuđe, i obrazovni sistem, i akademska zajednica, i javni mediji... Umjesto toga, aktualni srpski lideri nastoje podmetnuti tezu da inzistiranje na srpskom suočenju s pravim razmjerima srebreničkog genocida predstavlja miniranje dijaloga, stabilnosti i pomirenja.
Zahvaljujući, između ostalog, i toj manipulaciji, koja teče i teče, samo deset posto stanovništva Srbije, prema prošlogodišnjim istraživanjima, smatra da je Vojska Republike Srpske sredinom srpnja 1995. godine na području Srebrenice, Bratunca i Zvornika počinila ono što je ustanovio Haški sud, naime, genocid.
To je prava i duboka nevolja Srbije i Bosne i Hercegovine, a ne politikantski, demagoški, ovakav ili onakav, pokušaj revizije jedne sudske presude.
Izvor: Al Jazeera
Komentari (0)
POŠALJI KOMENTAR