Piše: Miodrag Vlahović Ozbiljnost prijetnje koja se nadvila nad Crnom Gorom u osujećenom državnom udaru nameće potrebu da se razmišlja o političkim posljedicama, a ne samo o sudskom epilogu te rabote.
Vjerujemo da bi mnogi od onih koji su, sve do nedavno, tjerali sprdnju i pričali i pisali o "navodnom", "fabrikovanom", "izmišljenom", i tako dalje državnom udaru, sada rado povukli svoja lakomislena i cinična tumačenja. Svi znamo zašto.
Dok se čelnici Demokratskog fronta pripremaju za odbranu pred sudom, razmotrimo, sumarno, što su političke posljedice ovog zamešateljstva.
Prvo, bojkot Skupštine Crne Gore i dalje traje, iako je politički rezon za takvu odluku obesmišljen, ako iko želi da obrati pažnju, samom činjenicom da opozicione stranke priznaju rezultate izbora tamo dje su pobijedile - u Budvi i u Kotoru. O tome smo već pisali: "psihoza straha" je izazvala loše posljedice kada se radilo o glasanju za državni parlament. Glasanje za lokalne vlasti je bilo oslobodjeno straha. Nije nego!
Drugo, takva ujedinjena opoziciona politika stavila je u prvi plan Demokratski front i njegove čelnike, ali, neizbježno, i interese njihovih inostranih saveznika i mentora, kojima izborna pobjeda partija koje su za crnogorsko članstvo u NATO-u nije nikako odgovarala. Ostatak opozicije, koja insistira da je "gradjanska", postala je puki pratilac anti-NATO koncepcije, pošto je, sem agresivne retorike i postupaka, prihvatila čak i političku logiku Demokratskog fronta. Neke inostrane diplomate u Podgorici su, na primjer, zatečene odlukom GP URA da ne udje u Skupštinu ni povodom glasanja o NATO. (Ipak, ima vremena da se i ta nakana izmijeni.)
Treće, bojkot izbora u Nikšiću se, posebno poslije nedavnog TV intervjua glavnog specijalnog tužioca Katnića, pokazao kao ishitreni i naivni čin pomenute "gradjanske" opozicije. Takav radikalni potez, ne samo što implicira neodrživu logiku kako optužbe stavljene na teret dvojice lidera DF-a čine izbore nedemokratskim (jer onda nikad niko od političkih lidera ne može biti optužen - vazda su neki izbori u toku ili u pripremi - evo ih opet i u Herceg Novom!), već briše i političku autonomnost stranaka koje formalno nijesu sa/u DF, ali su, za sada, uredno postrojene iza njega. (Posebno je pitanje, a svakako najintrigantnije, kako je moguće da su se čelnici partija koje prate DF opredijelili da se i dalje tako ponašaju, iako su na vrijeme bili obaviješteni - od strane nekoliko ambasada u Podgorici - o jasnim indicijama i o dokazima upletenosti ruske strane i domaćih izvršilaca, što je objelodanio g. Katnić, ali i mnogi inostrani izvori, sa pozivom na obavještajne i bezbjednosne krugove. Znali su, dakle, o čemu i o kome se radi, a pristali su da se ponašaju kao da ne znaju? Zanimljiva politička procjena i odluka, vaistinu!)
Četvrto, pošto je politika jedna dinamična stvar, skorih dana će biti vanredno interesantno posmatrati kako će se Demokratski front (kao cjelina, ali i u djelovima) ponijeti prema optuženim liderima, a kako će na tu situaciju reagovati prvaci partija koje - još uvijek: unisono - ponavljaju mantru kako nema povratka u Parlament bez poništavanja izbora, za koje su im svi, pa čak i naši ruski prijatelji, OEBS i EU da ne pominjemo, rekli da su bili regularni.
Na kraju, peto, ali ne i najmanje značajno: pošto posljednja dešavanja i poruke iz Vašingtona potvrdjuju da se neće dogoditi ono što i nije moglo da se dogodi (da Sjedinjene Države počnu da vode rusku politiku), dočekaćemo i glasanje u crnogorskoj skupštini o pristupanju Crne Gore Sjevernoatlantskom savezu. Ko dodje da glasa - dobro je došao.
Ono što zagovornici neučestvovanja u radu Parlamenta i apstinenti sa izbora u Nikšiću moraju znati jeste da su crnogorski nacionalni i državni interesi mnogo značajniji od njihovih partijskih i pojedinačnih ambicija i projekcija.
Zato je nebitno da li je njihova politika posljedica improvizacija i nesnalaženja, ili je proizvod neznanja, lakomislenosti i nedosljednosti, ili se, pak, radi o lošoj namjeri i predumišljaju.
Mada, kada sve ovo, jednoga dana, bude istorija - ni ti detalji neće biti bez značaja.
Bosiljka
Dragi Dragutine, samo rob pristaje da živi u ropstvu a slobodan građanin nalazi način da uživa u slobodi. Ovi vaši komentari mi liče na lični obračun s G.Vlahovićem i ništa drugo. Svako komentarisanje s argumentima je korisno, a ono: mačka mala i sl. je kao đilkoško dobacivanje s terase kafića. Jasno vam je koliki je to domet. Crna Gora sve ove godine bira između manjeg zla i prostakluka i primitivizma i onih koji hoće da je satru. Zato ne "dobacujte" nego delajte i budite slobodni u tome!
danilo
Đe mi je komentar? Nisam ga uvrijedio!
Dragutin
Ne "Bosiljka", zato nam je-kako nam je jer zivimo u ropstvu evo 30 godina. Zato nam je-kako nam je jer je vrijeme pod Titom bilo ogromna demokratija na spram ovog ropstva. Uzivajte vas 4,5 posto, bas vas briga. Al imajte bar malo obraza pa cutite.