Piše: Roman Dobrokhotov
Rusija je već neko vrijeme prisutna na naslovnicama međunarodnih medija. Ali ništa od tog nema nikakve veze sa jakom ekonomijom ili moćnom vojskom jer Rusija jednostavno nema nijedno od to dvoje. Umjesto tog, Rusija je naučila kako da se umiješa na druge načine u politiku, medije, izbore i nacionalnu sigurnost drugih država.
SAD se još nije oporavio od ruskog uplitanja u prošlogodišnje predsjedničke izbore, dok su evropske države užasnute idejom da bi se nešto takvo moglo desiti njima ove godine.
Nove metode ruskog uticaja dobro su poznate, ali izgleda da se pokazalo kako su države Zapada nespremne za njih.
Hakeri
Narednih mjeseci će se u velikom broju evropskih država održati izbori: u martu u Holandiji, u aprilu u Francuskoj, u septembru u Njemačkoj i Norveškoj; i možda rani izbori u Italiji. Sve ove države bez izuzetka, žalile su se na napade ruskih hakera.
U Francuskoj su napali Emmanuela Makrona, glavnog oponenta Marine Le Pen, liderke krajnje desnice, koja insistira na ukidanju sankcija Rusiji.
U Njemačkoj su napali Angelu Merkel, veliku kritičarku Kremlja. U Italiji su navodno napade pretrpjeli Ministarstvo vanjskih poslova i Oružane snage.
U Norveškoj je otkrivena ruska veza u slučaju krađe identiteta policijskih službenika i niza vladinih službenika. U Holandiji je, nakon brojnih napada ruskih hakera na vladine servere, odlučeno da će se glasovi brojati ručno.
Ovo ni u kom slučaju nisu svi incidenti. Međunarodni mediji su se fokusirali na skandal sa ruskim hakerima u SAD-u, ali zapravo ne postoji država na Zapadu koja nije bila suočena sa sajber napadima iz Rusije.
Velika Britanija se nedavno žalila na porast aktivnosti ruskih hakera, dok su sajber napade nedavno prijavili Turska, baltičke države, Ukrajina, Gruzija, Poljska, Češka Republika, Bugarska, Finska, Švedska i mnoge druge.
U Rusiji postoje dvije glavne grupe hakera koje sponzoriše Kremlj: Fancy Bear (APT 28) i Cozy Bear (APT 29). Koriste slične metode i obje imaju veliki budžet, najnoviju opremu i široku mrežu uposlenika koji svakodnevno rade.
Oni veoma dobro znaju koje političare, zvaničnike i novinare trebaju napasti, te kome trebaju poslati pribavljene kompromitujuće informacije. Poznato je i da je jedna od ovih grupa, Fancy Bear, takođe napala aktiviste ruske opozicije u državi, i neprijatelje Kremlja u inostranstvu, uključujući i Demokratsku stranku u SAD-u.
Ovo su potvrdile najmanje četiri nezavisne organizacije za sigurnost na internetu, koje su analizirale e-mailove poslane sa ukradenih adresa, koje su korišteni u napadima. Kada se uzmu u obzir mete ovih napada, nije teško pogoditi ko stoji iza grupe Fancy Bear.
Čak je i Aljazeerina web stranica pretrpjela napad od Fancy Beara. Jasno je da Kremlj nije ograničio svoj rat putem interneta na Zapad.
Lažne vijesti
Sajber napadi nisu jedina taktika koju Kremlj koristi kako bi povećao svoj politički uticaj vani. Još jedan moderan alat ovih dana je plasiranje lažnih vijesti.
Širenje pogrešnih informacija bila je omiljena metoda KGB-a u vrijeme Sovjetskog saveza, ali sada se, u eri Facebooka, stare metode koriste na novom nivou.
Po cijelom svijetu ima dovoljno ljudi koji su iskreno spremni dijeliti vijesti na društvenim mrežama. Prema istrazi koju je proveo BuzzFeed, ako je suditi po broju dijeljenja, ispostavilo se da je 20 najpopularnijih lažnih vijesti o izborima u SAD-u popularnije od 20 najpopularnijih istinitih vijesti.
Posebnu ulogu igra ruska dijaspora, od koje većina gleda uglavnom ruske TV kanale. Ovo je poprilično velik problem za države u kojima su govornici ruskog značajan dio populacije – države bivšeg Sovjetskog saveza.
No u novije vrijeme, to je problem i Zapadne Evrope, gdje je dijaspora također postala aktivna meta uticaja ruske države.
Primjera radi, neke od demonstracija marginalnog nacionalističkog pokreta PEGIDA (Evropljani patriote protiv islamizacije Zapada) u Njemačkoj organizovali su predstavnici organizacija ruske dijaspore koje finansira Kremlj; na nekim od ovih skupova, govori su održavani na ruskom.
Lažna vijest o djevojčici Ruskinji koju su silovali migranti emitovana je na ruskom Prvom kanalu i upotrijebljena je kao izgovor za jedan od ovih skupova. Ovu vijest je, naravno, dijelila ruska dijaspora.
Čudaci
PEGIDA je samo jedan primjer desetaka marginalnih političkih stranaka i pokreta koje podržava Kremlj u različitim državama, i to su u većini slučajeva ultradesničarski, antiglobalizacijski i separatistički pokreti.
Kremlj svake godine organizuje glavno okupljanje za ove pokrete u Moskvi, a ponekad i u drugim državama. Unutar mreže ruskog uticaja, nalaze se članovi parlamenta nekih većih stranaka, iako ne tako istaknutih.
Neki od njih će prisustvovati velikim forumima koje sponzoriše Kremlj u zamjenu za ozbiljan honorar, i kada je potrebno, davaće neophodne izjave o tome kako je npr. referendum o Krimu bio transparentan i slobodan.
Na prvi pogled se čini da je podrška lokalnim čudacima prosto traćenje novca. Ali može se posmatrati i kao investicija velikog rizika. Većina od projekata u koje su uložili će propasti, ali postoji mogućnost da će neki od njih uspjeti.
Ponekad marginalni političari kao što je Marine Le Pen, koja je dobila zajam od ruske banke, postanu politički giganti.
Donald Tramp je dugo vremena smatran marginalnim i nebitnim, a ako glasine o njegovim vezama sa Kremljem budu potvrđene, onda će on sigurno biti najuspješniji od svih ruskih rizičnih investicija.
Trolovi i komičari
Drugog igrača u ruskim sajber ratovima predstavljaju trolovi koji pokušavaju stimulisati društvene reakcije i zlobni progon ciljanih pojedinaca na društvenim mrežama, i u dijelu predviđenom za komentare stranih medijskih ispostava.
Povelika kancelarija za trolove locirana je u ulici Savuškina u Sankt Peterburgu, gdje zaposleni rade puno radno vrijeme za 500 dolara.
Postoje i druge fabrike trolova, uključujući jednu u Moskvi koja se specijalizira u slanju neželjene pošte Fox Newsu, CNN-u, BBC-ju, Huffington Postu i drugima.
Obično je lako prepoznati trolov profil: ili je potpuno prazan ili je prepun podijeljenih objava. Sve i ako trolovi ne uspijevaju ubijediti svoje žrtve da su stvarni, oni se i dalje uspijevaju umiješati u pokušaje da se ima normalna diskusija sa publikom. Zbog trolanja, mnoge medijske organizacije su bile prisiljene ukloniti odjeljak za komentare sa svojih web stranica.
Jedan od najnovijih izuma ruske propagande su Kremljevi komičari. U emisiji na ruskoj televiziji Prvi kanal, koja se emituje u udarnom terminu, komičari su pozivali poznate političare – kao što je gruzijski predsjednik Mikheil Saakashvili, ukrajinski predsjednik Petro Poroshenko i američki senator John McCain – koristeći niz izgovora kako bi pokušali da ih isprovociraju da kažu nešto politički nekorektno.
Njihov zadatak – ako ne da diskredituju – jeste bar da ismiju političare koji nisu u dobrim odnosima s Kremljem. U vrijeme kada na ruskoj državnoj televiziji ne možete ni kihnuti bez odobrenja cenzora, nije teško pogoditi motivaciju iza jedne takve emisije.
Diplomatija naspram propagande
Novi informatički rat Rusije moćniji je i efikasniji od sovjetske propagande. No bez obzira koliko je inovativna Moskva u upotrebi novih tehnologija za informatičko ratovanje, i dalje ima istu slabu tačku koja je dovela do raspada Sovjetskog Saveza – propaganda je beskorisna ako nema dobre diplomatije, odnosno sposobnosti da se bude nacija za primjer.
Hakeri i trolovi vam mogu pomoći da diskreditujete oponenta, ali oni ne mogu kreirati pozitivnu sliku o vašoj državi, kada se radi o siromašnoj, neslobodnoj državi sa raširenom korupcijom, nazadnim obrazovnim sistemom i slabim zdravstvom.
Istina je, Rusija jeste ozbiljna prijetnja za Zapad u smislu da može potaknuti napredak ultrakonzervativnih i populističkih sila, lobirajući za disintegraciju i nacionalizam – sve ovo bi moglo negativno utjecati na ekonomski razvoj i sigurnost. Ali problem je što Moskva zapravo ništa ne dobija iz tog.
Djeca američkih zvaničnika ne idu na studije na Univerzitet u Moskvi; švajcarski biznismeni ne čuvaju novac u ruskim bankama; Nijemci ne kupuju ruske automobile.
Paradoks je u tome što će Rusija biti prva koja će osjetiti posljedice zbog slabljenja Zapada. U vrijeme krize, investitori će prvo povući novac iz nestabilnih tržišta u razvoju, uključujući Rusiju.
Svjetska ekonomija je preživjela Trampa i Brexit, ali ako Evropu pogodi novi talas protekcionizma i nacionalizma kao što se dogodilo nakon Prvog svjetskog rata, posljedice bi bile tako ozbiljne da bi to učinilo upitnim opstanak ruske države.
Izvor: Al Džazira
Komentari (0)
POŠALJI KOMENTAR