Vladin savjetnik za kataklizmu

Za Antenu M piše: Nana Berger

Univerzitetski profesor i savjetnik potpredsjednika Vlade za politički sistem, pravosuđe i antikorupciju Milan Popović gostujući juče u televizijskoj emisiji upozorio je na mogućnost građanskog rata ukoliko bi odbornici liste na podgoričkim lokalnim izborima, koju predvodi aktuelni predsjednik države Jakov Milatović ušli u koaliciju sa Demokratskom partijom socijalista i formirali vlast u Glavnom gradu.

Njegova izjava da će ova koalicija „povećati vjerovatnoću izbijanja unutrašnjeg nasilja“ osvrćući se na ratove u Ukrajini I Gazi djeluje kao da je ispala iz nekog distopijskog romana, a ne kao nešto što bi pojedinac sa minimalnim osjećajem za težinu javne riječi izgovorio, a sa elementarnim razumijevanjem izbornih procesa čak i pomislio.

Situacija u Ukrajini je užasna, u Gazi je katastrofalna, a paralelu s lokalnim političkim previranjima koji bi prerasli u ratni sukob vidi samo Popović, jer ni najvatreniji branioci „tridesetoavgustovske većine“ nijesu prognozirali takav scenario – doduše, više zbog toga što su svoja ne baš komotna odijela zašili za udobne funkcionerske fotelje, pa se zato često koriste sintagmom o prekrajanju izborne volje. Ipak, posla za krojače bi u, po njima najgorem scenariju, možda i bilo, ali oni se ipak koriste krojačkim alatom, a ne oružjem.

Popovićeva izjava, osim što je apsurdna i što uvlači javnost u spiralu straha i paranoje, u suprotnosti je i sa Krivičnim zakonikom Crne Gore. Član 398, naime, jasno definiše izazivanje panike kao krivično djelo:

„Stav 1: Ko iznošenjem ili pronošenjem lažnih vijesti ili tvrđenja izazove paniku, ili teže narušavanje javnog reda ili mira ili osujeti ili značajnije omete sprovođenje odluka i mjera državnih organa ili organizacija koje vrše javna ovlašćenja, kazniće se novčanom kaznom ili zatvorom do jedne godine.

Stav 2:  Ako je djelo iz stava 1 ovog člana učinjeno putem medija ili drugih sredstava javnog obavještavanja ili sličnih sredstava ili na javnom skupu, učinilac će se kazniti zatvorom do tri godine.“

U vremenu kada se lažne vijesti šire brže od požara, svaki glas koji poziva na paniku ili nasilje zaslužuje našu pažnju i reakciju. Besmislenost njegovog stava zapravo leži u tome što se zaboravlja da su Crnogorci i u najturbulentnijim vremenima bili vješti u očuvanju mira. Ono što je najzanimljivije jeste da Popović, čak i sa zvanjem univerzitetskog profesora, očigledno ne razumije suštinu demokratskog odlučivanja. Koalicije se formiraju, razilaze i ponovo se formiraju. To je proces koji nekada vodi do stabilnosti i kompromisa, nekada do nesuglasica i razilaženja, ali ne do rata.

Ako savjetnik potpredsjednika Vlade može slobodno da govori o građanskom ratu kao o svakodnevnoj temi, onda se postavlja pitanje ko će da nastavi ovu priču, a ko će dobiti ideju da na način na koji nije ni vjerovao da će mu u nekoj bliskoj budućnosti biti omogućeno kanališe mržnju.

U društvu u kojem se smislena retorika odavno gubi u vrtlogu političkih intriga i strahova gubi se granica između intelektualne provokacije, na koju bi jedan univerzitetski profesor mogao da se pozove i neodgovornog ispada nekoga ko obavlja funkciju u kabinetu potpredsjednika Vlade.

U svijetu koji se bori sa stvarnim sukobima, okretanje unutrašnjim demonima kroz ocjene obrazovanog pojedinca koji iznosi teze izvan racionalnih okvira upućuje na potpuno odsustvo odgovornosti i za izrečeno i za (ne)urađeno. Umjesto da svoje intelektualne kapacitete, životno iskustvo i raspoložive resurse koje mu pozicija omogućava usmjeri na otvaranje dijaloga i prevazilaženje nesuglasica, ovakav pojedinac bira zastrašivanje scenariom koji mu nije po volji. Ipak, ovaj „prosvjetitelj“ u politici nije samo zaboravio na odgovornost, već je i pokazao kako je lako probuditi nemir među ljudima stavljajući priču o odborničkim mandatima u kontekst globalnih sukoba.