Za Antenu M piše: Dejan Batrićević
Juče je na śednici u cetinjskom parlamentu nakaradno predstavljen novi logo Skupštine Crne Gore. Koliko je znak inovativan i savremen viđeli smo i po samom načinu prezentovanja. Naime, predśednik crnogorskoga parlamenta, optuženi za pokušaj državnoga udara, četnički vojvoda izvadio je list papira baš onako kako njegov mentor – predśednik suśedne države drži papire dok targetira neistomišljenike.Tako to učinje i bivši premijer Abazović dok je klevetao crnogorskoga pisca.
Ali đe baš takvo predstavljanje? Zar vladajuća koalicija ne zbori kako se konačno ovđe eksperti pitaju i to od 2020. godine? Đe je „ruka pravde“ da obezbijedi jedan projektor, nedajbože neku press konferenciju ili video prezentaciju znaka ovako važne institucije – doma svih crnogorskih građana? Zar smo toliko dotakli dno, pa i u vizuelnim komunikacijama, da nadređeni mora vaditi iz rukava neki odštampani papir na televiziji?
OsvEžena demokratija četničkoga vojvode nas uči svemu što ne treba raditi. Uči nas i da se logo za Skupštinu Crne Gore „završava“ vjerovatno tajno. Imali smo pokušaj redizajna znaka i 2021. godine kad je apostolska vlada raspisala konkurs za izradu rješenja, no poslije mjesec dana zakašnjenja čitali smo u medijima nevješto saopštenje bez kritičkoga obrazloženja da je konkurs poništen.
Loša kultura vizuelnih komunikacija u Crnoj Gori je samo nastavak nagomilanih problema s kojima se susrijećemo u svakodnevnom životu. Svjedočimo rasipništvu vladajuće većine sa svake bande pa i pri zapošljavanju u EPCG. Śetite se videa s jedne svadbe kad direktor EPCG javno krši crnogorske zakone i obećava kao poklon= zapošljenje vjerovatno mladencima. E, na tom je nivou, čast izuzecima, grafički dizajn i vizuelna kultura u Crnoj Gori. Očito je lično vazda ispred opštega dobra. Da li je dizajn „dobar“ i upotrebljiv ne pita se odavno struka, no direktor određene institucije ili Crkva Srbije. Lične želje direktora EPCG i njegove dizajnerske sposobnosti vidljive su skrnavljenjem kakvog-takvog znaka Elektroprivrede, jer mu se morala ispuniti želja da gleda ćirilicu na znaku dok śedi u kancelariji.
Ali nije to ona ćirilica kakvu je propagirao još jedan „grafički dizajner“ i „tipograf“ Amfilohije, kad je svojoj pastvi pokušao da omrzne Ś i Ź i rekao da se Crna Gora mora vratiti slovima Ćirila i Metodija. No Amfilohije, u svojoj šovinističkoj prostoti i neznanju, kazivaše da se vratimo glagoljici koja sadrži čak 36 slovnih znakova, ali mu samo zasmetaše ova dva crnogorska. Treba predśednika Milatovića zamoliti da na budućem nezakonitom spomeniku Amfilohiju obavezno uključi glagoljicu, s obzirom da kaza prije neki dan na 2BS forumu da poštuje njegove zasluge. Zasluge Crkve Srbije viđeli smo nebrojeno puta prilikom oslikavanja i preslikavanja crnogorskih sakralnih objekata, poput novih skandaloznih fresaka iz rožajske crkve.
Islamofob, homofob i rasista Amfilohije i popovi Crkve Srbije oprobali su se i kao slikarske mecene. Zasluga Amfilohijeva dakako ostaje i freska u podgoričkom hramu, đe je nekadašnji predśednik skupštine Ranko Krivokapić naslikan u paklu pored Tita, Marksa i Engelsa.
Među popovima Crkve Srbije, koji su se pored svakodnevnoga uplitanja u politički i javni život države Crne Gore bavili i nadriljekarstvom, pseudonaukom, pitanjem čak i prava na abortus itd, dotakli su se i grafičkoga dizajna. Popovi su djelimično uspjeli animirati svoje vjernike da su zapravo i najbolji poznavaoci heraldike. Tako je skorašnja dizajnirana trobojka s bijelim crnogorskim orlom postala simbol tradicionalne Crne Gore, što gođ to značilo. No 7 godina korišćenja slične trikolorne zastave u prekohiljadugodišnjoj tradiciji upotrebe crvene boje u Crnoj Gori dokazala je da se grafički dizajn poštuje više ako „dizajner“ nosi crnu dugu rašu. Tako smo došli i do dizajnerskih postera za manifestacije Crkve Srbije koji sadrže dukljanski predromanički katolički prijeplet koji nema nikakve veze niti utemeljenja u srpskoj vizuelnoj kulturi niti u srpskoj crkovnoj istoriji.
Još jedan „oslobođeni“ grad je uz pomoć eksperata Crkve Srbije riješio dizajnerske i heraldičke dileme oko grba i zastave Zete. Tako smo prvo na nekim svadbama mogli viđeti novo hibridno rješenje –trobojku s vukom. Iako vuk sa zastave crnogorske srednjovjekovne dinastije Balšića nikad nije bio liše crvene boje presvučen trikolorom. Opet lično iznad opšteg interesa. Po sličnom postupku dodan je i krst više glave vuka na novome nevještom grbu Zete, koji je predstavljen javnosti prije nekoliko mjeseci, iako znamo da je zvijezda jedan od simbola Balšića, a ne krst.
Pored svojih prezentacijskih sposobnosti, u grafičkome dizajnu se oprobao i Abazović. Na „novom“ zarđalom trajektu pobrinuo se da istakne zadebljanim slovima naziv „Ruka pravde“, ali zato o sigurnosti na trajektu korisnici mogu da pročitaju informacije samo na grčkome jeziku.
Vječiti direktor crnogorskoga javnog servisa je skandalozno, slično kao što je i dospio na tu funkciju, vjerovatno „postao grafički dizajner“ prilikom skrnavljenja prvonagrađenoga rješenja, znaka RTCG. Tako je izabrani logo doživio ponovne korekture još jednog direktora. Doprinos Raonikijev pamtićemo po usitnjenoj „šarenoj čipki“ tj. digitalnom glitchu ili štamparskoj greški koju je nametnuo na brojevima tv kanala.
Opšte je poznato da novi direktor prvo preuređuje svoju kancelariju. Dakle, prvi radni dan kreće s takođe imaginarne pozicije – dizajnera enterijera. Da je svadbarska estetika prisutna kod „pomiriteljske“ vlade svjedoči nam i bivši predśednik Skupštine. Bečić je odmah pošto je sio na novo radno mjesto, namjesto da se bavi poslom za koji je izabran, postao grafički i dizajner enterijera. Śetite se njegovih skandaloznih opremanja diplomatskih salona. A taman bijaše zaboravljen njegov tipografski doprinos znaku Skupštine: kad je unio kaligrafsko, kurzivno (italic) pismo za naziv. Jedino što opravdava svadbarsku estetku i bivšega predśednika Skupštine prisutno je indirektno u samome kurzivnom pismu. Riječ kurziv potiče od latinske riječi i znači trčati. Tako brzopletost i trka za uplitanjem u posao grafičkoga dizajnera oslikava naše političare i direktore crnogorskih institucija. Sve stižu samo se ne bave svojim primarnim poslom.
Sva ova trka oko brisanja crnogorske kulture povezana je itekako s grafičkim dizajnom. Jer sve ono što se riječima pokušava obesmisliti bilo to u parlamentu bilo u Crkvi Srbije, uz pomoć dizajna se obesmišljava i vizuelno. Kroz iznešene primjere očito vidimo jačanje propagande, serviranja nove ideologije i veličanje i rehabilitaciju četničke simbolike. Novim znakom Skupštine Crne Gore, prosrpska i proruska vlada nam je iznijela svoje želje, u kojoj je država Crna Gora u stvari pokrajina srpskoga svEta. I zato odgovara za znak zgrada Zetske banovine, koja je nasilno stvorena poslije prisajedinjenja Srbiji svrgavanjem dinastije Petrović Njegoš i zločinima Karađorđevića nad tadašnjom Kraljevinom Crnom Gorom.
I pored simbolike kakvu donosi avgustovska pomiriteljska struja, opet kako to obično biva, koristi zastarjele mehanizme time i zakašnjele trendove. Tanke linije na grafizmu novoga znaka – zgradi, bile su popularne prilikom dizajna novca prije 80 godina možda. Danas mnoge države promovišu stilizaciju i jednostavnija rješenja zarad boljega komuniciranja u savremenome i digitalnome svijetu.
Tako je redizajniran znak britanskoga parlamenta 2018. godine, da bi mogao da bude kvalitetnije upotrijebljen. A znate li što je znak britanskoga parlamenta? Srednjovjekovna gvozdena kapija predstavlja dom lordova. Zamislite da se neko slično rješenje ponudilo u Crnoj Gori, možda srednjovjekovna kapija dukljanskoga grada Bara ili Kotora? Pa ovđe bi odmah nadređeni baš poput Mandića iznio svoje negodovanje, što ga briga za prekohiljadugodišnju crnogorsku istoriju i kulturu. Predśednika parlamenta nije briga ni za prvu zgradu crnogorskoga parlamenta – Zetski dom, a drži do tradicije. Ali ta tradicija nema povezanosti sa istinom. Ova skaredna vlast predstavlja simbol crnogorskoga parlamentarizma iz onoga perioda kad je on nasilno i u krvi ukinut. O tome je podrobnije objasnio juče u svojoj kolumni na Anteni M uvaženi Vladimir Jovanović.
Crna Gora nema nažalost nacionalno dizajnersko društvo koje treba da se bavi ovakvim problemima, no katkad i sami grafički dizajneri svojim ćutanjem i klimanjem glavom odobravaju miješanje političara, direktora i bilo koga ko umjesto da poštuje struku i poštuje grafičko rješenje, postaje oblikovalac svojeg imaginarnog svijeta i ćera Crnu Goru u besmisao kakav je i postala. Lične frustracije i kompleksi su nažalost nadjačale borbu za evropsku i demokratsku Crnu Goru.
S obzirom na to da sam imao uvid u neka dizajnerska rješenja kolega koji su učestvovali na poništenom konkursu za dizajn znaka Skupštine Crne Gore iz 2021. godine, za kraj ćemo prikazati dizajnerski pristojan primjer kako je mogao da izgleda znak Skupštine Crne Gore da živimo u nekom normalnom vremenu lišenome zaljubljenosti u četništvo, teokratiju i autokratiju. Očito su zastave s ovoga znaka zasmetale četničkom vojvodi, a vjerovatno i soc-brutalizam sadašnje zgrade Skupštine Crne Gore koju je osmislio arhitekta Ivan Zdravković 1954. godine.
.
Komentari (0)
POŠALJI KOMENTAR