Vikend četnici

Za Antenu M piše: Jakov Daković 

Da je Pirke mogao biti ubiven u bilo kom delu grada, bilo kad, to je, držim, poznato svima koji su gledali kultni dokumentarac "Vidimo se u čitulji".

Ali, radi dramskog efekta i jasne poruke, to je bilo učinjeno u veoma posjećenom restoranu, i to kad je bio najpuniji, i kojom prilikom je pored nesretnog Pirketa nastradalo više lica koja nisu imala nikakve veze sa kriminalnim podzemljem.

Slično tome, grupa pitoresknih likova koja sebe zove "Srpska otadžbinska vojska", predvođena najpoznatijim podgoričkim četnikim Miletom Pavićevićem - Čičom odlučila je da svoje vikendaško saborovanje upriliči - u Cetinjskom manastiru.

Zašto to nisu učinili na nekom drugom mjestu, recimo u jednom poznatom cetinjskom kafe baru, u umjetničkoj galeriji ili u kući Dimitrija Popovića potpuna je misterija (šalim se samo).

Mogli su svoj igrokaz, najzad, održati i u cetinjskom Domu zdravlja, što bi vjerovatno bila najadekvatnija lokacija.

No, kao što rekoh u prethodnom tekstu, značaj simbola nije promakao ni ovoj družini, bolje reći onima koji su ih poslali nadajući se da će isprovocirati kakav urnebes. Cetinjski manastir je toliko sveto mjesto da me podiđe blaga jeza kad god prolazim pored njega.

Ne zato što je pravoslavni hram već zato je duhovni stožer Crne Gore i njene državnosti. Koračati stazom kuda su hodali jedan vladika Danilo, Sveti Petar Cetinjski i Njegoš je već samo po sebi kao ulazak u hram.

Senzibilniji ljudi jasno osjećaju strahovitu duhovnu energiju u čitavom prostoru oko manastira.

Nezavisno od toga, postoje izvjesna pravila kako se ulazi u pravoslavnu crkvu i ja ih, iako sam agnostik, uglavnom poštujem - osim celivanja ikona.

Jedino smatram da je jako glupa i nepotrebna praksa pokrivanja glave kod žena u crkvi, ali oko toga one treba da dignu glas.

Čak je i jedan ekstremni zagovornik teologije rata, Atanasije Jevtić, svojevremeno zabranio pripadniku vojske Republike Srpske da sa oružjem uđe u hram.

Elem, postoje ljudi koji su hrabri samo u grupi. Svi nacionalisti su takvi.

Redovno od poznanika koji drugačije politički misle čujem ono poznato "Mi Srbi". Nikad ne kažu: "Ja mislim tako i tako" nego "mi". Ima ona pjesma sa meni veoma dragog albuma Iron Maiden "Fear of the dark"i u njoj stihovi:

"You' re a weekend warrior
When you're one of the crowd
But it's over
Look at you now
Just look at you now..."

Vidite, svaka zabluda jednom prođe, i u životu pojedinca i u životu kolektiva. Kad se mistični zanos srpskog nacionalizma potroši mnogi će delija uvidjeti bolnu ali i oslobađajuću istinu - da mu je pripadnost grupi pružala privid osobina hrabrosti, veličine i izuzetnosti koje on sam, kao pojedinac, nikad nije imao.