Primitivluk vlada, a šmira opozicionira

Za Antenu M piše: Milorad Pustahija

Dobro, naslov je mogao biti pristojniji, ali ne i tačniji. Da mi u nekom upitniku traže da u pet riječi opišem naše trenutno društveno i političko stanje to bi bilo otprilike ovo.

Realno bi bilo upotrijebiti i drastično grublje riječi. I svi vi to znate poštovani čitaoci, ali me u upotrebi egzaktnih izraza omelo kućno vaspitanje i ugled medija kojem ovo šaljem. Veoma je blizu tačka opštedruštvenog strmopizda sa koje nam nema povratka, tako da nemamo vremena za lijepe manire i euroatlantske iluzije. Ostale su nam samo dvije opcije; da kukavički šapatom padnemo, ili borba, naravno demokratska, ali ozbiljna uz snažne proteste.

Mada, mislimda o demokratskim metodama razrešenija situacije  ne može biti zbora. Prvo zato što mi nikada nismo imali demokratiju i teško da je možemo lako prepoznati te izborima i glasanjimauvesti i održavati. Ne zaboravimo da je i u Francuskoj nakon Buržoaske revolucije bilo pet reuspostava republike i da oni sada žive u Petoj republici. I da je intelektualni nivo francuskog prosvetiteljstva iz 17. i 18. vijeka za naš sadašnji nivo prosvijećenosti 25. vijek. Sjetite se samo stihova kojima su pedesetih godina prošlog vijeka naši građani slavili komunizam; „Druže Tito i Đilase, kose su vi na talase“, i onih kojim je slavljena kolektivizacija „ Kome pravo, kome krivo, mi živimo kolektivno“.

U samo četiri godine Primitivluk je metodom najezde skakavaca, pardon svetosavskih litijaša, razorio nam prosvjetu, zdravstvo, ANB iPoliciju i dao Crkvi naddržavni i nadzakonski status kakav je bio uobičajen u Evropi prije cijeli jedan milenijum, a rastur Vojske CG je u finalnoj fazi. Uveli su i Aparthejd i nijedan Crnogorac ne može biti u vlasti. Naročito ako je član DPS-a. Naravno manjiske stranke mogu ali samo kao ukrasne prskalice upseudoproevropskoj velikosrpskoj političkoj magli. Liči li vam ovo na demokratiju?

Guru i protoovlaštenik diktatora Vučića, Andrija Mandić neobuzdano vlada i neprestano predlaže nove zakone i mjere, čija je jedina svrha identitetski i izborni inžinjering, a svetosavska osvježivačka bulumenta ga vjerno slijedi uz povremena kurčenja i uvrede oko fotelja. Pri tome se ne osvrću ni na Ustav ni zakone ni na suverenitet države, a kamo li na njen interes, istoriju i kulturu. Ništa slično ne postoji u istoriji. Ovako su se mogli ponašati samo moćni imperatori ili diktatori ali nikako gomila političkih imbecila i retarda, koja je na sumnjiv način došla na vlast sa samo jednim mandatom prednosti na izborima.

Slična samovolja postojala je samo u pjesmi J.J. Cale-a „Mama Don't“ gdje mu mama kao junoši zabranjuje svirku njegovog benda u podrumu porodične kuće, a naročito bas gitaru i bubnjeve. Poput našega Raja kad ne 'ebe Ustav ni dva posto, on samo kaže „nije me briga šta mama ne dozvoljava“ i piči rok. Iako je J.J. Cale bio težak osobenjak možda mi nije dobro poređenje, jer je on genijalan muzičar, a Rajo je samo politikantski papak. Za nesretnu mamu iz priče postojalo je rješenje - da isključi struju u podrumu. Pa isključimo je i mi u Skupštini, Vladi u srboimperijalnompropagandnom mediju RTCG. Tu neće biti štete, jer tu nema genijaniti će nastati nijedan novi kao što je nastao u onom podrumu.

E da, šmira. „Šmira je pojam iz pozorišnog žargona i označava površno izigravanje određene emocije i stanja bez dubinskog pokrića. Efektno pretrčavanje preko suštine lika i igre. Takav glumac prije svega želi da se dopadne publici, a da ga to ne košta ni emocionalno ni zanatski. A podrazumijeva se da se on sebi takav kakav je neizmjerno dopada. Pri tom publiku potcjenjuje, a sebe precjenjuje. Publiku doživljava kao gladnu kokošku koja će ama baš sve pokljucati: i kukuruz i pijesak i kamen i prašinu i cvijet“. (Tatjana Mandić Rigonat).

Ne postoji bolji opis djelovanja naše opozicije od ovoga, niti bolji naziv za nju od šmire. Šmiraju četiri godine od izgubljenih izbora i samo pametuju i dalje oholi i umišljeni. Ništa nisuuradili, osim manjinske podrške vladavini beskarakternog klovnaDritana, koji ih je  bestijalno izigrao i ponizio, da bi nakon toga prešli na koketiranje sa kripto Spajketom koji ih je prevario sa Frontom. Naravno nejedinstveni su i svaka stranka bez obzira na snagui izborne rezultate sebe doživljava okosnicom.

Uništili su i zadnji damar ljudi sa nagonom za otpor, ponudivši umjesto toga svoje sveznanje o domaćoj i svjetskoj politici i strategiji i ekonomiji. Vidjevši da Primitivluk na vlasti nema pojma ni sa čim, usvojili su strategiju čekanja da ovi sami padnu. Donekle su uspjeli u Podgorici i još nekoliko opština, ali i to će pasti pred velikosrpskim jedinstvom nametnutim od obavještajnih i kriminalnih klanova i bratskih režima Srbije i Rusije.

Ali šmira ne prestaje sa pametovanjem i hvalisanjem. Potsjećaju me na likovne kritičare iz monografija o velikim slikarima, gdje im rade lobotomiju i Frojdovsko rasturanje uma, razuma, ideja i stilova i skenerski analiziraju poteze četkice i rade spektroskopiju boja. Stekneš utisak da bi ti kritičari bolje slikali od slikara ali nemaju vremena od pisanije.No, vremena upamte slikare kao genije a kritičare kao poslugu za biografije.

Tako će i upamtiti velikosrbe kao pobjednike a našu opozicionu šmiru kao kulise. Stužilo mi se danas na utrobice kad sam pročitao rezime razgovora DPS-a i ambasadora Kvinte. Naši još uvijek ne shvataju da smo prodati za litijum. Shvatite jednom, vi ste kao vulkanolozi koji kao znaju sve o magmi, i termodinamiku i sastav, ali nikako ne mogu proizvesti erupciju. Zato i ne želim više pisati o političkim trivijalijama, hoću na proteste ili pobunu.

Tamo će se ugrijani energijom mase i idejapojaviti ljudi koji će izazvati erupciju. Od priče nema ništa. Evo i mi kolumnisti, novinari, analitičari, pravnici, ubili smo se od pisanije protesta i analiza o sramnom pritvoru Katnića i inih, ali oni su i dalje u pritvoru. Na ulice, na proteste, Kvinta je samo finta.