Neno Kaluđerović blokirao rad Državnoga arhiva na Cetinju i minirao NP Lovćen

Za Antenu M piše: Adnan Čirgić

Prema saznanjima neformalne PR službenice crnogorskoga tužilaštva, formalno zapošljene kao novinarka Vijesti, na Cetinje i na Grahovo se ne može dospjeti a da vas ne legitimišu pripadnici škaljarskoga ili kavačkoga klana. Tako, veli ona, ako kakvo momče krene do Arhiva, izlaže se maltene životnoj opasnosti od krimilalnih grupa koje kontrolišu Cetinje. Okle onoliki silni turisti po Cetinju koje ni kiša još nije rašćerala i kojih je toliko da je svaka druga kuća u širem centru grada makar jednu spavaću sobu pretvorila u apartman, to Jovanovićka nije objasnila. Njena je priča samo zastrašujući okvir za dalju demonizaciju ne više samo Nena Kaluđerovića no cijele mu familije.

S uopštene priče o kavčanima i škaljarcima ona je prešla na priču o uzaludnome desantu koji je policija sprovela ne bi li otkrila Nena Kaluđerovića kojemu se, veli, ni prići ne može jer je oko njega sve minirano, a policiju na zadatku presrijeću vojnici Nena Kaluđerovića. Kad se zna da policija svako malo obilazi Lovćen i Hum ne bi li ga našla, onda preostaje zaključak da je Lovćen premrežen minskim poljima jer eto Neno je očito na Lovćenu i zaštićen miniranim područjem. Nije, dakle, na Lovćenu više sigurno ni međedima i vukovima i lisicama a kamoli čeljadima. To je valjda logičan zaključak Jelene Jovanović, one iste koja je nakon Belvedera zaključivala o crnogorskim nacionalistima čiji se nacionalizam ogleda u prokazivanju izdajnika i veleizdajnika koji defiluju crnogorskom vladom i skupštinom.

I kao što su oni koji su prokazivali izdaju postali crnogorski ekstremisti, tako sad i đeca Nena Kaluđerovića kojima su ni krivima ni dužnima dojadila gotovo svakodnevna uznemiravanja državnih i paradržavnih organa - postaju Nenovi vojnici. Ne pominje nezavisna i objektivna Jovanovićka ni đe je to bilo ni kad je to bilo ni pod kakvim okolnostima kao ni to da su upravo ti "Nenovi vojnici" slučaj prijavili policiji. Ne pominje ni o kakvome je desantu riječ, a bio je desant - desant na đecu, na starce, na užu i širu porodicu, i svi su maltretirani slijedeći Vučićeva naređenja i lažne medijske navode. Tada su viđeli da ga nema tu. Ali cilj nije (samo) Neno Kaluđerović. Cilj je demonstracija terora da bi se pokazalo kako će proći porodica svakoga ko se drzne da ustane protiv velikosrpske pošasti koja je zadesila Crnu Goru.

Neupućeni bi mogao pomisliti da država u najmanju ruku po Cetinju i Lovćenu traga za dobro obezbijeđenim Pablom Eskobarom. Upućeni pak ne bi smjeli zaboraviti da nije riječ o hajci na Eskobara no o demonizaciji s ciljem konačne likvidacije čovjeka kojemu je bastalo sve ono što našim političkim predstavnicima nedostaje punih pet godina. Kao što je autoritetom i ličnom hrabrošću izgrađenima na brojnim građanskim protestima na kojima je učestvovao lično najkrivlji što Belveder nije postao krvavi ustanak protiv jarma Vučićevih marioneta u CG nego mirni građanski protest koji je makar na trenutak otvorio oči međunarodne zajednice, tako bi i danas - da nije ovako besprizorno demonizovan i satanizovan - bio među prvima u okupljanju građana i građanskih aktivista protiv nove pošasti čiji je cilj konačno uništenje Crne Gore, a to je ozakonjenje dvojnoga državljanstva kao načina da se uvede desetine hiljada Vučićevih glasača u CG.

Njemu bi bastalo jednako kao što ne basta našoj opoziciji koja ćuti i o njemu i o Katniću i o drugim žrtvama političkoga progona koji provodi crnogorska vlast po modelu Vučića i Putina. I zaludu Vijesti pišu o njemu kao kriminalcu kojega herojem predstavlja FCJK. FCJK se o tome pitanju nikad nije oglašavao niti će - jer to nije nadležnost FCJK. Ma neki od nas što igrom slučaja radimo na FCJK jesmo i ubudućemo ćemo jer to smatramo svojom građanskom obavezom. Osobito mi kojima je i pored svega spinovanja škaljarske PR-ke jasno da je hajka na njega klasični politički progon, ne pristajući na sliku o njemu i o Crnoj Gori koju nam svakodnevno serviraju uslužnici Srpskoga sveta preko crnogorskoga medijskog otpada.

Na kraju i ovo. Popis stanovništva, uprkos tome što je sproveden u nakaradnim okolnostima, nije dao rezultate koje je očekivala Vučićeva vlast. Taj je popis s jedne strane pokazao fatalnu asimilaciju Crnogoraca, ali - s druge - nedostatnost regularnih uslova za promjenu državnoga okvira i ustrojstva države Crne Gore. Opozicija stoga mora izaći iz višegodišnjega mrtvila i preći u adekvatan otpor okupaciji u kojoj se nalazimo te stupiti u odbranu svih koji se toj okupaciji odupiru. Ako neće to, neka onda nose žig nesposobnih partijskih kalkulanata nedoraslih vremenu i okolnostima u kojima djeluju. Belveder im je pokazao kako treba djelovati protiv ovakvih okupatorskih namjera.