Kome smeta Noć vještica?

Za Antenu M piše: Jakov Daković 

Here we go again. Svakog 31. Oktobra isto to, ali malo drugojačije što bi rekao Vuk. U holu Gimnazije Niko Rolović u Baru je, tako veli vijest, upriličena izložba kostura, tikvi i ostalih tipičnih Halloween eksponata uz citate, pazite sad, Njegoša i Sv. Petra Cetinjskog, a u sve u svrhu "promovisanja nauke i borbe protiv sujevjerja".

I beg your pardon? Neko je ovdje reklo bi se gadno pobrkao lončiće.

U prethodnom tekstu dotakao sam se neodrživog materijalizma savremene nauke i iracionalnosti racionalnih ljudi koji, kad im kažete da je kvantna fizika pokazala da objektivni svijet bez subjekta ne postoji, štaviše, da postoji samo svijest, gunđaju nešto u stilu: "Ma oni su to pogrešno izračunali "ili: "Ta kvantna fizika je čudna, nju niko ni ne razumije". Naučnik je, da parafraziram Bertranda Rasela, dužan da slijedi argument (i rezultate eksperimenta) kud god ga oni vodili. Da, čak i ako mu se oni ne dopadaju. U protivnom, nije naučnik.

Istina je: Sveti Petar Cetinjski i Njegoš jesu se borili protiv sujevjerja i surovih običaja isto kao što su se borili protiv plemenske omraze i krvne osvete. No koliko god za ondašnje vrijeme obrazovani bili, oni nisu znali baš sve, kao što ne znamo ni mi danas.

Elem, da li su vještice sujevjerje? Zavisi kako shvatite taj pojam. Trebalo bi prije svega proučiti izvrsnu studiju Radomira Podunavskog "Tradicionalno balkansko veštičarstvo", uz klasične radove Kazimirovića i Tihomira Đorđevića. Pa na to još dodati četvorotomni "Paganizam u teoriji i praksi" koji je nedavno izašao u Hrvatskoj. Ako bih proširio listu na englesko govorno područje onda bismo neizostavno morali da se dotaknemo Margaret Murray i njenih knjiga "The Which - cult in western Europe" i "God of Witches" gdje ona iznosi tezu da je u Evropi mnogo prije hrišćanstva postojao kult Boginje majke sa magijskim i religijskim elementima i da se on u manje - više neprekinutoj formi održao do naših dana u ruralnoj Engleskoj.

Taj kult obnovio je sedamdesetih godina dvadesetog vijeka Gerald Gardner i tako je nastala Wicca, u jednom momentu najbrže rastuća nova (nova?) evropska religija. Ideje Margaret Murray u akademskom krugovima su ambivalentno dočekane. Bilo je stavova i pro i contra. Njene teze i dalje su predmet žustre debate.

Nego vratimo se mi našim junacima iz barske gimnazije i njihovoj potrebi da se naukom bore protiv simpatičnog dječjeg praznika. Tako se veli da je profesorica pokazujući kostur upoznala đake sa nekim principima anatomije a onda demonstrirala proces dobijanja dima od suvog leda 'promovišući tako nauku i širenje znanja". Super, a kakve to veze ima sa Noći vještica? Ama baš nikakve osim neodržive banalne dihotomije nauka - "sujevjerje".Kad bih želio da vam dosađujem više nego što to inače činim, mogao bih ispisati čitave stranice ideja koje su nekad smatrane kao naučne istine a danas se računaju kao zablude. Pa na čemu se to temelji intelektualna arogancija ljubitelja prirodnih nauka kad svakih sto godina jedna naučna paradigma zamijeni drugu?

Život nije samo razmjena materije, što god vam naučnici rekli o tome. Ako ste gledali "Breaking Bad", sigurno vam je poznato koliko se u Meksiku, Nju Meksiku i Teksasu poštuje Santa Muerte. Ona je mračni ekvivalent Bogorodice, spoj drevne astečke boginje smrti kojoj su pridodati i elementi katolicizma. Ona je s onu stranu morala tako da se njoj možeš moliti za smrt neprijatelja a Djevici Mariji ne možeš. Današnji praznik ima nešto od tog arhetipa.

Halloween (ili pravilnije Samhain) simboliše misterije smrti i povezanost živih i mrtvih. Smatra se da je veo koji razdvaja žive od mrtvih najtanji na današnji dan. Prođite malo istočnom Srbijom, vlaškim krajem i vidjećete koliko oni žive sa svojim mrtvima, koliko je ta tradicija jaka. Kult predaka, gospodo draga, nije sujevjerje, ono ima duboki antropološki smisao. Neko maliciozan bi čak mogao reći da je čuvanje mošti svetaca (koji su se, jelte, borili protiv sujevjerja) takođe sujevjerje. Ko je autoritet koji odlučuje da je slaviti slavu normalno i društveno poželjno a slaviti Noć vještica nešto loše, morbidno ili u najmanju ruku pomodno? Ne znam za vas, ali za mene takav autoritet ne postoji.

Znate, mnogo prije nego što se Halloween počeo slaviti kod nas, djeca iz bezmalo svakog kvarta su se okupljala i pričala horor priče, nekad uz logorsku vatru, nekad u suterenu zgrade, već prema uslovima. To je bio nezaobilazni ritual svačijeg odrastanja. Postoji važan psihološki razlog zašto djecu ne treba štititi od mračne strane života. Podsjetiću vas i da su klasične bajke prepune užasnih krvavih detalja. Sve to ima svoje duboko psihološko opravdanje.

Navode dalje profesori barske škole da je Njegoš ismijao sujevjerje u liku babe. Baba doista nije popularan lik u "Gorskom vijencu", ali ne toliko zato što je vještica već zato što je podmićena od Turaka da smuti Crnogorce. Njegoš, bez obzira da li je vjerovao u vještice ili ne, odlično je opisao neke prakse koje su postojale, koje nisu nikakav plod mašte. A odakle je Njegoš uzeo tu građu, ta vjerovanja? Pa iz žive narodne tradicije koja se frapantno podudara u istočnoj i zapadnoj Evropi, uz neke manje kulturološke razlike. Obratite pažnju na sljedeći dijalog:

"A kako se gradite vještice?

"Mi imamo jednu travu za to
Pa tu travu u lonac svarimo
Iz lonca se redom namažemo
Iza toga budemo vještice".

Sjajno, i potpuno u skladu sa onim što je pisala Margaret Murray. Vještičije masti su zaista postojale, bile su uglavnom sastavljene od podklase halucinogena koja se zove delirijanti- biljke kao što su Atropa belladona, tatula( Datura Stramonium) ili mandragora. Jedan njemački profesor je svojevremeno pokušao da na osnovu srednjovjekovnih zapisa rekonstruiše njihov sastav, isprobao ih na sebi i iskusio vantjelesno iskustvo propraćeno vizijama nalik onima s Bošovih slika. Let na Sabat se, naravno, oduvijek i obavljao u astralnom tijelu.

O ovome naši vajni prosvjetni radnici pojma nemaju, naravno. O tome se u školi ne uči.

Najzad, možda iza performansa u barskoj školi stoji crkva koja se veoma lukavo sakrila iza nauke (ta misao mi je nekako najbliža).Kako god, zaista ne mogu da shvatim zašto bi ikome smetala Noć vještica? Ali,ali, to nije naša tradicija - kažu. Kako nije? Je li Njegoš vrlo pedantno opisao neke rituale koje su žene na selu koristile? Pa jeste, maloprije sam to citirao. Šta je mislio o njima, nebitno je. Danas znamo neuporedivo više o tim praksama nego u njegovo doba. Ko god želi da se informiše o tome, postoji ogromna literatura i internet sajtovi na tu temu.

Ovaj dan sam bio namjerio da provedem odmarajući se, u društvu nekoliko crnih mačaka. Slatkiši za male vještice iz susjedstva koje očekujem večeras su spremni, kao i svake godine. Ali eto, prvo je portal "Volim Podgoricu" osuo hipokritske munje i gromove po dječjoj zabavi povodom magične sedmice u tržnom centru Big Fashion a onda se i barski profesori priključiše histeriji koja uvijek prati ovaj dan, s tim što su oni to učinili na perfidniji način.

Summa summarum, ipak sam morao da napišem ovaj tekst jer vidim da našoj djeci nerijetko predaju ljudi koji nemaju blage veze o materiji.

Srećan vam Halloween! Pazite se sumraka! I glupih ljudi! Makar se i profesorima zvali!