Ko to tamo laže?

Za Antenu M piše: Đorđe Šćepović

U jednom nadleštvu, ali bolje da ne kažemo u kojem nadleštvu, jer su sada oni jako ośetljivi, jedan je načelnik optužio bivšeg načelnika, jer je jedan činovnik iz nadleštva počinio zbilja gnusno djelo, koje je prijavljeno baš ovom načelniku, ovom, jelte, koji optužuje, ali, znate, bivši načelnik je izvolio činovnika primiti u službu. Nemamo ambiciju da budemo Gogolj, ali ovako bi mogla započeti pripovijest o konferenciji za medije u Gimnaziji "Slobodan Škerović". Razloga za prizivanje Gogolja je mnogo, ali onaj ključni jesu okolnosti u kojima se konferencija dogodila. Znate već da su mnogi pisci izašli iz Gogoljevog "Šinjela", no u našem slučaju nema pisaca i šinjela, tu je samo gomila likova iz Gogoljevog teksta. Načelnik i njegovi posilni. A đe je Gogolj tu je i Čehov, pa će posilni ako, gluho bilo, kojim slučajem kihnu u prisustvu načelnika, umrijeti pod bremenom teškog grijeha i stida.

Ergo, na konferenciji za medije, na kojoj se crnogorskoj javnosti obratila direktorka Gimnazije "Slobodan Škerović", a povodom slučaja seksualnog uznemiravanja hrabre mlade žene koja se zove Sara, nije se dogodilo ništa što elementarno inteligentno biće nije očekivalo. Loš holivudski film za koji vam se čini da ste ga već stoput gledali. Deža vi crnogorske stvarnosti. Odbijanje da se suočimo s individualnom krivicom, i da krivicu tradicionalno svalimo na drugog. Za sve je kriva bivša direktorka Gimnazije, iako je Sara profesora prijavila upravo gđi Vučurović. Iako je tad Zoja Bojanić Lalović, zbog očitog političkog revanšizma već bila bivša direktorka. O krivici onih koji su osramoćenog profesora zaposlili već sam pisao. I to ne jednom.

No i glede toga krivca valja tražiti u negdašnjem ministru prosvjete, koji je na čelu partije, koja je ovih dana profesora izbrisala iz partijske evidencije! Ministra koji je prof. Čečovića preporučio tadašnjoj upravi Gimnazije. Budući da nijesmo Gogolj reći ćemo da se ministar zove Damir, a preziva Šehović. I reći ćemo da je politička partija na čijem je čelu SD. Ali, ko je kriv što aktuelna direktorka, gđa Vučurović, tri godine ćuti o slučaju koji ovih dana šokira crnogorsku javnost? Slučaj je prijavljen baš njoj, ne bivšoj direktorki. Dakle, već viđeno. Naravno, u očekivanoj interpretaciji događaja, žrtva nije učenica Gimnazije, već direktorka, meta nije učenica Gimnazije, već direktorka. Stereotip za koji su i vikend romani remek djela literature. Tu su, dabome, vječite mete, postradale u doba diktature bivšeg režima. U zlom dobu, u kojem su se, inače, i zaposlili u Gimnaziji. Kako? Ako znamo da su Srbi u Crnoj Gori do 2020, kako uobičavaju reći njihovi politički prvaci, tretirani kao u Pavelićevoj NDH? Nešto je trulo u državi Danskoj, i u bajkama koje nam svakodnevno pripovijedaju.

I sve to gđa Vučurović obznanjuje zainteresovanoj javnosti dok nastavnici u publici frenetično aplaudiraju! Kao Marko Đurić Vučiću, recimo. Jesu li tako isti ti nastavnici pljeskali i bivšoj direktorki? Vjerujem da jesu. I sve to dok nastavnica hemije novinarki E portala zabranjuje da postavi pitanje jer, zamislite, "nije završila Gimnaziju"?! E sad, da li ja kao bivši učenik Gimnazije (i to filološke, ej!) imam pravo da pitam nastavnicu hemije koliko je nastavnika u Gimnaziji završilo Gimnaziju? I da li oni koji nijesu imaju pravo da rade u istoj? Još je samo nedostajalo da kao svojedobno Velja Ilić i fizički nasrnu na novinare, pa da cirkus bude potpun. Viktimizacija, relativizacija, projekcija krivice, i sve ostalo što po običaju slijedi. Još jedan horizont očekivanja koji nije iznevjeren. Još jedno opšte mjesto naše stvarnosti. I na koncu, ne znam da li novinar mora biti bivši gimnazijalac, ali nastavnik može biti bahat, nevaspitan, snishodljiv, i sve to skupa će ga preporučiti direktorki. Do neke nove direktorke, i novih aplauza i poziva na bis.