Korupcija 30 posto

Za Antenu M piše: Borislav Jovanović

Prvo što se mora reći povodom ove i svake druge teme koje i po dubini i po širini, i po svakoj njenoj državorodnoj ćeliji, razaraju Crnu Goru ubrzanim tempom, to je da je u ovoj već uveliko postdržavnoj vladi svakog dana sve ubitačnija sofisticirana pučistička demokratija. Ili, izvjesnije rečeno, diktatura dvojca parlamentarne i izvršne vlasti jednog kolaboracionističkog vojvode i jednog skeč-izvršioca.

Tu je svakako i spiritus movens svega, u formi parlamentarne većine, koja je toliko monolitna u anticrnogorstvu da više od te miline ne može da stane sama u sebe. Čak su je i manjihe zavoljele. Tom vještačkom većinom upravlja samovoljno njen šef koji je od nje napravio dječje zabavište. Valjda zato su neophodni i savjetnici svakom poslaniku ponaosob jer nijesu po prirodi stvari ni prigodno vični svom poslu. Što se svakako vidi i iz priloženog.

Najnoviji svjedok tome je novi logo skupštine koji je ideološka, politička i državocidna legitimacija sa novosrbima razvlašćene Crne Gore, a koji stoji u centru Skupštine Crne Gore. Sramotno – stidno – nevjerovatno. Ispod tog loga neće biti iznenađenje ako jednog jutra osvane parola – Živjela Zetska banovina.

To nije više ništa performativno već ogoljena projekcija onoga što se zove budućnost, odnosno za budućnost Crne Gore. I to je, svakako, najveća sramota i stid nekad glasovite Crne Gore. I nikom ništa. Idemo dalje do novih sto godina samoće. A, sva nas Crna Gora čeka, a mi na nju glave iste – kako bi izgledala parafraza jednog crnogorskog pjesnika.

No, vratimo se onom što je u naslovu, a što je sinonim već rečenog, ili jedan, ali, ciljano zagarantovan pogodak. Riječ je o tome da se novcem, zarad održavanja tzv. dodatno kupuje, potkupljuje, mitološka avgustovska većina koja je, inače, već dobro viđeni pretplatnik na gaženje Crne Gore. Ona je alfa i omega i nje se treba držati kao Zevs Olimpa. U protivnom, neka nikad više ono što se naumilo.

Blago, zapravo, i u domu i u rodu državi – nedržavi koja svojim odabranim ili neodabranim vrhovnim funkcionerima, sitnim i krupnim lakejima, znavenim i neznavenim, začuđenim kako su tu đe su, vadi kao iz privatnog džepa predlog za povećanje plata za trideset odsto. Odnosno, za onoliko kolika je mjesečno primanje većine građana Crne Gore. I to pod hitno jer se ti, eto, ti državno – antidržavni ljudi zaslužili to, a sva ostala sirotinja to mora da prihvati kao sveti nalog.

Tim prije, što se odriješe od laži nad lažima, licemjerjem nad licemjerjima, primitivizmom nad primitivizmima, i grijeh je ne nagraditi ih baš takvom, ekskluzivnom, visokom kvotom uvećanja ličnog novčanika. Ličnog bogaćenja o državnom trošku. I to onih koji državu od koje uzimaju tolike pare ne priznaju za državu kao ni mnogo čega drugoga što joj pripada od kad zna za sebe.

Blago državi koja puca po svim šavovima od spoljašnje i unutrašnje zaduženosti i u kojoj, primjera radi, dječje vrtiće u Podgorici ne može da pohađa više djece nego one koja tamo borave, a da ne govorimo o tjeskobama u školama i bolnicama i mnogo čemu drugom. Dakle, sve se to dešava u zemlji u kojoj njen, zaista, komični premijer, kaže da joj ništa ne fali. Jedino što je falilo to je ovo povećanje plata onima koji svakog dana predvode državu protiv koje rade na više nego mega – mizeran, providan način. To je to njihovo časno beščašće!

Ovaj predlog crnogorskih samovoljnika, koji su Crnu Goru pretvorili u svoju imovinu, samo što to ne prijavljuju u imovinskom kartonu je, u stvari, čisti oblik velikodržavne korupcije. Lakeji Beograda se dosjete svega ili im je to suflirano, kao jedan od najsigurnijih načina da se, konačno, zapečati trajna vladavina nedemokratske, lukrativne većine, s kojom se može raditi sve što se hoće.

Dakle, sa masovne kupovine glasova na biračkim mjestima, i ostalih hibridoidnih malignosti, prešlo se na kupovinu glasova kako poslanika tzv. parlamentarne većine, tako i ministara i ostalih na hiljade državnih funkcionera. To je, zaista, produktivno, privlačno i izvanredno trgovinsko poravnanje između pučističke demokratije i cjelokupnog državnog aparata.

Mala je vjerovatnoća da će neko odustati od svog državničkog radnog mjesta i lojalnosti prema svakom predlogu vrhovnog gospodara parlamenta jer ne bi mogao nikako da preboli 600 eura koliko iznosi njegova novopodignuta stajna tačka. Gromoglasni borci protiv korupcije čine u ovom slučaju čistokrvnu korupciju, odnosno, kupovinu monolitnosti jedne većine kako u Skupštini, tako i u Vladi. To je preventiva za strah od urušavanja jednoumlja koliko god ono bilo rogovito.

Bilo bi primjerenije sveukupnoj situaciji da su kao veliki zaštitnici socijalne pravde predložili smanjenje svojih plata makar za toliko, a ovaj trošak iz ionako jalovog, vunenog, državnog budžeta podijelili onima za koje je povećanje primanja i za 50 eura neophodna injekcija hitne socijalne pomoći. Prava radost!

Ali, naredbodavni velikosrpski putokaz glasi: "Sve protiv opstanka Crne Gore, za Crnu Goru ništa". On nam je, zajedno s njenim, još uvijek postojećim Crnogorcima, glavni kamen o vratu.

Naprijed u nova i nova povećanja plata kvazi-političkoj oligarhiji, jer se u današnjoj Crnoj Gori jedino novcem, kao i uvijek, može kupiti sve što je srcu drago.