Za Antenu M piše: Đorđe Šćepović
Ako ste pomislili da je „Otmena Srpkinja“ naslov nekog od brojnih romana srpske spisateljice Milice Jakovljević, poznatije kao Mir-Jam, grdno ste se prevarili. To je ipak naslov pismenog sastava Slavena Radunovića. Ovu kratku prozu Radunović objavljuje usred skandala u čijem je središtu Gimnazija „Slobodan Škerović". Seksualno uznemiravanje učenice Sare Vujisić, ispostaviće se, ipak nije vijest koja traje dan, ili dva. Na sreću, ovaj nas slučaj demantuje u uvjerenju da više gotovo ništa ne može uznemiriti usnule duhove. Nažalost, ova mlada žena je morala doživjeti uznemiravanje, ne bi li se uznemirila anestezirana i ravnodušna Crna Gora. I njena patnja ne završava hrabrim javnim istupanjem, već se nastavlja. A zahvaljujući onima koji čak i ovo po svaku cijenu žele pretvoriti u politiku. I to sa sve nacionalističkim izlivima, čiji je razlog svijest o odgovornosti i krivici. Kiš je u svome eseju zapisao: „Nacionalizam je negativna kategorija duha, jer nacionalizam živi na poricanju i od poricanja." Kao da je pisao o Crnoj Gori danas.
Režim živi na poricanju i od poricanja. Režim živi od pogrešne interpretacije stvarnosti. Režim živi od pervertirane perspektive. Režim živi od iluzije da će živjeti vječno. Živi na poricanju i od poricanja. Baš onako kako je Danilo Kiš objasnio nacionalizam. Kome to smeta „otmena Srpkinja", Slavene Radunoviću? Ko se, osim vas, bavi krvnom slikom i identitetom u cijeloj ovoj priči? Da je, kako ste je vi označili, „otmena Srpkinja", na konferenciji za medije, umjesto projektovanja krivice i odgovornosti, prihvatila stvarnost, i žrtvi i javnosti se izvinila za propuste, ili namjere, tu bi priča o njoj završila. Jer, propusti se događaju. Pa čak i ako nijesu sticaj okolnosti, igra slučaja, nepoznavanje procedura, pa čak i ako su namjera, mogu biti oprošteni. Pokajanje se podrazumijeva, i valjda vjerujućujoj, tradicionalnoj Crnoj Gori, to ne treba napominjati? Ali onakav, eksplicitno politički nastup, ipak se ne može zanemariti, i zaboraviti. A svaka posljedica ima svoj uzrok. Pa i smjena direktorke, „otmene Srpkinje". Valjda je Biljana Vučurović više od nacionalnog koda, koji ste joj vi dodijelili. Vi ste oni koji unižavaju Biljanu Vučurović. Svodeći je na naciju, na partiju. Određujući je uvijek i svuda kao Srpkinju. Nije li osim što je Srpkinja i još nešto? Baš vi ste oni koji ličnost degradiraju markirajući je svojstvom koje bi trebalo biti marginalija u odnosu na sve ostalo što jesmo. Što zapravo znači „otmena Srpkinja"? Znam da je za vas semantika špansko selo, ali upravo vi izvodite pokaznu vježbu mizoginije. Za koju optužujete druge. „Žena je Srpkinja; „žena je Crnogorka“; „žena je Hrvatica...“ I? Ako joj to oduzmete, hoće li išta od nje ostati? Od žene, bilo koje? Ako gledamo kroz sočivo vaše optike, neće. Opšta mjesta, ponavljanja, prepisivanja, reciklaže i sve ostalo što krasi ovaj patetični literarni uradak Slavena Radunovića, izlišno je i uzaludno komentarisati. Jer ovaj „otmeni Srbin" to svakako ne bi razumio.
nenad_mne
Moj Šćepoviću, ti sve objasni, ma misliš li da će on to shvatiti? A ovo, "otmjeni Srbin" mi zvuči kao neslana šala?
bobo radovic
lijep jasan i profesionalno sastavljen tekst
Zeljko K
Uh,kao po "pranju"