Ova se borba mora dobiti

Za Antenu M piše: Zoran Majski

Nemojte se plašiti dragi prijatelji ako su vam teške i besane misli pretvorile ovu noć u košmar! Nijeste jedini. Koliko li se nakon besprizorne skupštinske orgije bahaćenja, neukosti i krvomutnog zla rodilo slutnji, strahova i dilema : hoću li ja to moći ; hoću li ostati sam na ledini ; „oće li sloboda umeti da peva“...

Sinoć je vještim i beskrupuloznim manevrom skupštinske većine zakucan još jedan ekser u skrinju države Crne Gore. Kome nije jasan epilog evo ukratko i najjednostavnije: Penzionisanjem jednog člana Ustavnog suda sačuvana je njegova formalna funkcionalnost, dok je predsjedniku Milatoviću ostavljeno da pokrene pitanje razrješenja dvoje sudija, za što on nije nadležan, pa to neće ni uraditi. Rezultat: Ustavni sud do daljnjeg ima pet sudija i nastaviće da funkcioniše.

Faktički Ustavni odbor je protivpravno preuzeo nadležnost Ustavnog suda i izveo ustavni puč.
Ako je jutro pametnije od večeri - a jeste – neka ova jutrošnja vedrina pokrene ideje koje će nas učiniti jačim i odlučnijim da se borimo, svjesni težine tog puta, posledica koje nosi, rizika u koje se mora ući bez kalkulantstva i manipulativnosti...i bez straha!

Ako smo-a morali bi biti- jutros i svakog sljedećeg jutra, jači i odlučniji u namjeri da ne dozvolimo da nam se uruši suverenitet Crne Gore nemamo pravo da se preispitujemo. Nemaju pravo na to ni oni koji smatraju da njima pripada da povedu otpor ovom nasilništvu i gaženju državnog i nacionalnog dostojanstva Crne Gore.

Zbog očiglednog urušavanja ustavno-pravnog poretka nema se više pravo ni na sporost, neodlučnost i kalkulantstvo. Zato je vrijeme za jedinstvo u odbrani države koje će se očitati u političkom programu i njegovoj odlučnoj realizaciji i na taj način anulirati posledice antiustavnog puča. Neophodno je istrajno zahtijevati smjenu Mandića i raspisivanje vanrednih parlamentarnih izbora.

Zato svi kao jedan moramo odbaciti surevnjivosti, pizme i omraze. Vidjeti ih kao ljudske slabosti koje liječi zajednička, generacijska obaveza u koju smo se toliko puta zarekli. Pogledajmo se u ogledalo. Budimo sigurni da nas negdje iz prikrajka prati pogled djeteta, koje ne smije da naslijedi i ponese teret naših slabosti. Za njih se ova borba mora povesti, zbog njih se mora i dobiti. Tako je pravedno, tako će i biti!