Dajte ostavke i vratite se normalnom životu

Za Antenu M piše: František Šístek

Poslije stravičnog masakra počinjenog na Cetinju na Novu godinu 2025. crnogorski politički i bezbjednosni sistem definitivno liči na laptop koji je totalno „zamrzao“ i prestao da radi. Da bi ponovo počeo funkcionisati kako treba, neophodan je njegov reset i restart, temeljna popravka ili urgentna zamjena za neki sasvim novi, savremenim izazovima prilagođeniji kompjuter. 

Ne samo u demokratskim zemljama, nego i u mnogim autoritarnim državama sa značajnim deficitom demokratije, preuzimanje lične odgovornosti i ostavka političkih čelnika poslije nesreća koje potresu cijelo društvo potpuno je uobičajen i normalan postupak. Ostavka pojedinca ili većeg broja zvaničnika, iz gledišta političkog i bezbjednosnog sistema predstavlja jedan opšte očekivan korak koji otvara novo poglavlje i nove prilike, i – što je još važnije – istovremeno predstavlja jednu standardnu moralnu obavezu prema društvu i biračima. Ostavka na osnovu preuzimanja političke odgovornosti, ukoliko se ne radi o direktnom krivcu ili počiniocu, ne pretvara se nužno i automatski u ličnu stigmatizaciju i ne isključuje eventuelan povratak u politički život ili preuzimanje drugih funkcija u nekoj daljoj budućnosti.

U Holandiji je 2002. godine podnijela ostavku cijela vlada, s premijerom na čelu, čim je nezavisna stručna komisija definitivno utvrdila odgovornost holandskih mirovnih snaga koje su, iako djelimično i indirektno, svojim (ne)djelovanjem omogućile genocid u Srebrenici, koji su bosanskosrpski ekstremisti pod komandom generala Mladića u julu 1995. počinili nad Bošnjacima i drugim pripadnicima nesrpskih naroda. Tadašnji premijer Holandije se nije opravdavao da nije kriv, da nije mogao da učini više, da uopšte nije bio u Bosni i da on lično niti bilo ko od njegovih ministara nikog nije ubio, niti da su u stvari njegovi prethodnici krivi za ovo ili ono.

U Hagu je prije više od dvije decenije dala ostavku cijela vlada zbog daleke Srebrenice, dok u Podgorici, izgleda, zbog Cetinja ni jedan zvaničnik nema namjeru napustiti svoju udobnu fotelju. Odgovorni ministri s nervoznim, totalno neubjedljivim objašnjenima odbijaju bilo kakvu odgovornost za stravičan zločin, koji je postao udarna vijest na cijeloj planeti i povodom kojeg je izjavio svoje saučešće čak i papa Franjo. Neki stavovi i geste pripadnika trenutnog političkog vrha Crne Gore graniče s totalnim cinizmom. Potpredsjednik vlade za bezbjednost, odbranu i borbu s kriminalom Aleksa Bečić nije za razliku od mnogih drugih zvaničnika lično učestvovao u zvaničnoj komemoraciji povodom zločina, samo je na socijalne mreže izbacio svoju sliku kako negdje pali svijeću. Uskoro se ispostavilo da se radi o slici staroj nekoliko godina, i da je svijeću na fotografiji u stvari zapalio u znak sjećanja na žrtve NATO bombardovanja Miloševićeve Jugoslavije 1999. godine.

Ostavku ministra unutrašnjih poslova Danila Šaranovića je preko posta na Instagramu lično zatražio i njegov otac, kako su prenijeli mediji širom regiona. Međutim, ministar je ogorčeno izjavio da njegovu ostavku traži - Milo Đukanović! Neosporna je činjenica da je ministar, rođen 1988. godine, većinu života proveo u periodu dok je u Crnoj Gori na vlasti bio upravo Đukanović, ali mogućnost da je vlastitog oca poistovjetio s bivšim predsjednikom je ipak prilično zabrinjavajuća. Crnoj Gori je svakako potrebno ne samo više policajaca, nego i više psihijatra i psihologa.    

Na žalost, za novogodišnje masovno ubistvo na Cetinju ne može se upotrijebiti ni ona uobičajena fraza iz žargona novinara i političara: „nezapamćen zločin“. U ljeto 2022. zločin sličnih razmjera je u istom gradu počinio jedan drugi do zuba naoružan ludak, koji je takođe prilično dugo sijao smrt bez efikasne policijske intervencije. Sudeći po nedavnom slučaju notornog siledžije i ubice Alije Balijagića iz bjelopoljskog kraja, koji je uhvaćen krajem prošlog novembra, tek nakon nekoliko nedjelja bijega, na teritoriji susjedne države, da je počinilac novogodišnjeg masakra na Cetinju poslije prvih ubistava u kafani Velestovo, umjesto nastavka krvavog pira na ulicama prijestonice, odmah sjeo u kola i izgubio se u nepoznatom pravcu, vjerovatno bi još danas bio na slobodi.

Da bi izašla iz mračnog ćorsokaka u kojem se trenutno nalazi, Crnoj Gori je potrebna jedna nova politika, jedna kompetentna i odgovorna vlast. Učesnici studentskih i građanskih protesta ovih dana traže, za početak, ostavke ministra unutrašnjih poslova Danila Šaranovića i potpredsjednika vlade Alekse Bečića. To su sasvim opravdani i nimalo radikalni zahtjevi. Crnogorsko društvo traži ono što je u svakoj demokratskoj zemlji, čak i u mnogim diktaturama, sasvim uobičajena praksa.

„Građani mogu da se vrate normalnom životu“ – izjavio je ministar Šaranović kad se masovni ubica poslije nekoliko sati lutanja i ubijanja po Cetinju sam ubio. S ovom izjavom, koja je izazvala burne reakcije, ipak se možemo djelimično složiti. Da, bilo bi poželjno da se građanin Šaranović i građanin Bečić što prije vrate normalnom životu. Bez fotelja, bez obezbjeđenja i bez privilegija.