Vučić je satjeran u ćošak, građani u panici, prijete nestašice benzina

Piše : Vlado Vurušić

Ono što se činilo kao očajnička i ucjenjivačka Vučićeva vizija naopako, zbog "neugodnosti" koje ima s obzirom na višenedjeljne studentske proteste, ipak se dogodilo - SAD uvodi sankcije protiv najveće srbijanske naftne kompanije NIS (Naftna industrija Srbije) ako se Beograd ne odrekne cjelokupnog ruskog vlasničkog udjela koji iznosi 56,15 posto (Gazpromnjeft kao sestrinska tvrtka Gazproma ima 50 posto, a sam Gazprom 6,15 posto). Vašington je odbio ponudu Aleksandra Vučića da otkupi taman onoliko dionica da Srbija ima većinsko vlasništvo te je zapeo da Rusi moraju spakovati kofere i otići zauvijek.

Mnogi su mislili da Vučić zbog novonastale političke situacije "gnjavi" jer kada je s tim izašao u javnost, i njemu inače vrlo sklon američki ambasador Kristofer Hill rekao je da o tome ništa ne zna, odnosno da to i nije baš tako. A ispalo je da jeste. Vučiću je sada ostala još jedna mala nada, da nakon skorog ustoličenja Donalda Trampa pokuša nešto "iskemijati" s njim, barem rastegnuti rok do kojega bi trebao izbaciti Ruse. Domaći zadatak mora odraditi do kraja februara ili počinju kriza, nestašice i problemi.

Druga opcija kojom pokušava sanirati nadolazeću štetu jest da mu u priču uleti "brat Xi" (Xi Jinping) zbog čega se promptno našao s kineskim ambasadorom u Beogradu Li Mingom. Opcija s Kinezima mu je dosta nategnuta i traljava, pogotovo ako računa na Trampa jer su njemu baš Kinezi najveća crvena krpa, veća od Putina. No, ako se ruski Gazprom ne odrekne svog udjela u srpskom NIS-u, Beogradu će biti uvedene sankcije, rekao je za ruski portal News.ru nezavisni stručnjak za tržište nafte i plina Vladimir Demidov.

Prema njegovim riječima, Srbija će prestati primati naftu naftovodom iz Hrvatske. Zbog toga će, kako predviđa ruski analitičar, a time i provučićevski mediji sve više plaše stanovništvo, doći do nestašice benzina u Srbiji i prestaće s radom najveća rafinerija u Pančevu.

 Ruski poslovni prorežimski list RBK objavio je da cilj ovih sankcija nije Srbija, nego Rusija i njezin energetski sektor. Da Rusija mora izaći iz vlasništva najveće srpske naftne tvrtke, bilo je jasno od samog početka. Nije jasno zašto Vučić nije reagovao ranije, pita se Demidov. "Mislim da će Aleksandar Vučić sam razgovarati s ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom o tome kako otkupiti udio da svi budu zadovoljni", smatra Demidov.

Portal navodi da je Beograd za to spreman izdvojiti 700 miliona eura (srpski mediji navode 600 miliona), ali uz uslov da to Rusi žele, a prema onome što se može iščitati iz ruskih prorežimskih medija, zasad je Kremlj, odnosno Gazprom, vrlo tajnovit oko toga što namjerava učiniti i želi li uopšte prodati taj svoj udio.

Kako pišu i srbijanski i ruski mediji, Moskvi to ne odgovara jer time gubi i posljednje "političko uporište" u ovom dijelu Evrope, a Vučića rasterećuju od zavisnosti o Rusiji. Srbijanski analitičar i bivši ambasador u Bjelorusiji Srećko Đukić izjavio je za beogradski Danas da je uvođenje sankcija NIS-u "početak kraja sjedenja Srbije na dvije stolice, između Zapada i Rusije, ali to ne znači i sam kraj, nego više nagovještaj krilatice ‘još ćemo se mi ćerati‘". Istodobno i Vladimir Demidov navodi da rusko povlačenje s tog evropskog tržišta prijeti gubitkom uticaja u regiji.

Ipak, uprkos škrgutanju zubima, Moskva će se, prema njegovu mišljenju na kraju, vjerojatno odlučiti na taj korak jer nema druge opcije. No, pitanje je što će sve Vučić morati obećati Vladimiru Putinu za to jer se Putin sigurno neće lako predati. Prema Đukićevu mišljenju, i prodaja NIS-a - ispod cijene - Rusima bila je politički, a ne poslovno uslovljena. Time je, kako kaže, "plaćeno rusko ‘čuvanje‘ Kosova, odnosno plaćena su ruska veta u Vijeću sigurnosti UN-a". "Sad je vrag odnio šalu jer naša politika nije u stanju predvidjeti političke događaje i praviti sigurne dilove", ističe Đukić.

Neki srbijanski mediji, ali i ruski prorežimski portali, navode da bi se 27. januara  zbog toga mogli čuti, ako ne i vidjeti, Vučić i Putin. Naime, Putin bi htio da mu Vučić dođe poljubiti prsten jer ga već dulje vabi u Moskvu, a nije da mu je oprostio odbijanje dolaska na samit BRICS-a ovoga ljeta u Kazanj, iako ga je bio javno pozvao (Putin to baš ne voli). Stoga je sada dobra prilika da ga privede. Osim toga, Putin ima za Vučića važnog asa u rukavu - Kosovo, jer iz "patriotske" opozicije ionako Vučića napadaju da bi gubitkom podrške Rusije Srbija ostala sama pred "pritiscima" Zapada u vezi s tim pitanjem, pa čak i da bi ga stisnuli oko ulaska u NATO.

No, ovo bi mogao biti i početak definitivnog Vučićeva okretanja Zapadu, odnosno EU, i to ne samo zato što se ruski utiecaj i pritisak ovime smanjuje, što je bio glavni cilj dosadašnje američke politike i zbog toga su mu često gledali kroz prste (recimo, Srbija nikada nije uvela sankcije Rusiji, pa je prošla "lišo"), nego i zato što vjerojatno misli da ga u ovom škakljivom trenutku, kada mu se protesti valjaju ulicama, na vlasti prije mogu "zadržati" Vašington i Brisel, ako im učini neke usluge, nego Moskva, koja trenutačno nema velikih poluga da mu bude od pomoći. Vučić bi tako mogao postati "dragi ili naš diktator", pa bi mu se još uz litij i oružje  Ukrajini moglo malo i zažmuriti. Ipak, stjeran je u ćošak  i mora nešto učiniti s ruskim dijelom NIS-a.

No, treba spomenuti još jednu intrigantnu igru. Odmah se postavilo pitanje ko će od stranih naftnih tvrtki uletjeti u NIS nakon što Rusi odu, pa se po srbijanskim medijima stidljivo spominju mnoge zapadne naftne kompanije, od ENI-ja, Shella i Totala do CNPC-ja. Ali, nekako najčešće kao mogući strateški partner ispliva - sporni mađarski MOL, koji je u niskom startu, jer bi upravo zbog bratskih odnosa Vučića i Viktora Orbána mogao uletjeti u taj vazdušni prostor. To bi, osim poslovnog, bio i značajni "politički ulet" na Balkan. Mađari bi time praktično kontrolisali energetsko tržište ovoga dijela Evrope, a kako bi u tom eventualnom raspletu prošla Ina, pitanje je dana. Doduše, mnogi srbijanski analitičari smatraju da je ta opcija trenutno na dugom štapu jer bi novi strateški partner NIS-a, kada jednom Rusi odu, najvjerojatnije mogla biti neka američka kompanija. Pogotovo jer je Džejms O‘Brian, "koordinator za sankcije", poslao Beogradu poruku da ne bi trebalo biti problema sa snabdijevanjem Srbije naftom. No, Orbánov ministar vanjskih poslova Péter Szijjártó napao je američke energetske sankcije protiv Rusije, navodeći da će najviše stradati zemlje srednje i jugoistočne Europe te da će dovesti do rasta cijena nafte na svjetskom tržištu. Kako navodi moskovski RBK, čak dvije hiljade naftnih kompanija širom svijeta ima određen "ruski udio" i cilj je najnovijeg paketa mjera da se to "svede na nulu". NIS je prvi na redu. Vučić ima još 40 dana. Uz to mu ne jenjava ni studentski bunt, a vrijeme mu curi.