Paralelni univerzumi

Za Antenu M piše: Jakov Daković

Čitam izjavu srpskog patrijarha povodom studentskih protesta a u mislima mi je japanski astrofizičar i popularizator nauke Michio Kaku. Otkud sad to, pitaćete? Pa eto, Porfirije u toj izjavi dijeli studente na dobre i "bogobojazne" i na one loše momke među njima koji su, pazite sad, "udarili na hrišćanske, svetosavske i srpske vrednosti". Ti drugi, veli Porfirije, žive u nekom paralelnom univerzumu i to je stvar njihovog izbora. Jer, "kakav oni univerzum odaberu, tako će biti".

Dosta toga se sakrilo u ovoj izjavi: Hajzenbergov princip neodređenosti, kvantna sprega a odnekud viri i Šredingerova mačka. A ponajviše viri A. V. ako ćemo pravo. Razumije se, patrijarh je "multiuniverzume" iskoristio kao metaforu. On u biti želi da kaže: ja bih bio spreman da se odreknem Vučića ako bi nosioci protesta postali oni koji podržavaju ultrakonzervativnu i pro - rusku Srbiju,recimo studenti - fanovi Justina Popovića, ali ako prevladaju oni drugi - moju podršku nemate.

To pitanje ovih dana malo ko postavlja. Svi su oduševljeni energijom građanske pobune ali ko će doći poslije Vučića i kakvu će politiku voditi to je misterija. Jer, "Srbija je velika tajna". I zato je Basara i ja volimo.

Nego, da se vratimo mi metafori o paralelnim svemirima.Ako je ta hipoteza tačna mi već simultano postojimo u različitim svjetovima i tu u biti nema prostora za slobodnu volju, samim tim ni izbor. Pretpostavljam da niste čuli za ime Philipp Mainländer. On je po mnogima najradikalniji pesimista među filozofima, odavno zaboravljen, ali zahvaljujući čudima interneta ponovo postaje tema nihilističkih YouTube kanala. On polazi od Šopenhaurera ali se s njim razilazi u pitanju da li je Volja (metafizički primum mobile svijeta) jedna ili mnoštvena.

Prvobitnu volju Mainländer zove "Bog" iako je bio ateista i tu nije kraj paradoksima njegove filozofije. U vrijeme kad je on živio hipoteza Big Banga još nije bila postavljena ali u njegovom djelu nalazimo svojevrsnu anticipaciju te ideje. On nastanak univerzuma (vjerovatno polazeći od Upanišada) tumači na mitopoetski način kao - samoubistvo Boga. "Bog je mrtav" - Niče je upravo od njega pozajmio ovu čuvenu rečenicu, ali je, dabome, drugačije tumači. One milisekunde kad je jedno postalo mnoštvo svijet je potonuo u patnju, grijeh i besmisao. Volja više nije jedna, razbijena je na nebrojeno monada koje mogu biti ljudske, životinjske ili neorganske. Imamo dakle ontološki pluralizam nasuprot monizmu. No tu njegov pesimizam dolazi do izražaja. Monade nemaju nikakvog cilja osim želje za povratkom u prvobitno jedinstvo - želje za smrću. Naše tijelo želi sopstvenu smrt. Jer ako je smrt Boga rođenje pojedinca, povratak Bogu znači anihilaciju svijeta i svih svjesnih bića. Ne znam da li je Frojdu bio poznat njegov rad ali čovjek je evidentno nagovijestio i nagon Thanatosa. Nakon što je izašlo njegovo glavno djelo "Die Philosophie Der Erlösung" Mainländer je, osjetivši jače nego ikad egzistencijalnu prazninu, izvršio samoubistvo.

O njegovom učenju se može reći da je na momente genijalno a da povremeno odslikava autorove mentalne probleme i hereditarnu opterećenost (njegov brat i sestra su takođe tragično okončali život) Genijalnost i ludilo je prastara tema, znamo da su na neki način povezani ali još uvijek ne znamo tačno kako. I Lombrozo je u Šopenhauerovoj podjeli svijeta na volju i predstavu vidio "izvjesnu šizoafektivmu podvojenost filozofovog karaktera". Možda je to psihološka simplifikacija a možda ima i neke istine u toj rečenici.

Ono što vam mogu reći je da, ako ste depresivni, ne bi trebalo da se upuštate u filozofe kakvu su Mainländer, Julius Bahnsen pa možda ni Cioran. Buda i Šopenhauer vam, s druge strane, mogu pomoći da se lakše budite sa teretom bivstvovanja jer kod njih postoji izlaz, razrješenje.

Nego, šta se dešava u Crnoj Gori, ima li i ovdje nekih paralelnih univerzuma ili smo i tu, kao i u mnogo čemu, izuzetak od ostatka svijeta? Ja nemam tako oštro metafizičko - teološko oko kao Porfirije pa da mogu razabrati ko je bogougodan a ko ne ili ko ovdje živi u pravoj a ko u paralelnoj stvarnosti ali mi se neke ehm...paralele same nameću. Tako recimo u kolumnama "Vijesti" i dalje traje agresija na Dubrovnik a Milo Đukanović proganja pripadnike Liberalnog saveza. U nekim glavama rat u Bosni i dalje traje. Neki kolumnisti, svjesno ili podsvjesno, žele Bosnu u Crnoj Gori. Ne želim se ipak upuštati u aktuelne raspre crnogorskih intelektualaca jer sam odavno rekao ono što su pojedini tek sad spoznali. I osjećam priličnu satisfakciju zbog toga.

I moram vam reći: nije bio sasvim lud taj Mainländer. Gdje god da pogledamo oko sebe vidimo razdore, cjepkanje, i ono što je već podijeljeno opet se dijeli na manje cjeline, kao tumor u metastazi. Znam, zvuči kao totalni crnjak ali to je što je. Najzad, uvijek postoji mogućnost da se kroz umjetnost ili neku drugu formu stvaralaštva pobjegne u neki imaginarni , ili paralelni svijet, ko će ga znati. Uživajte, dakle, u ono malo životnih radosti koje su vam na raspolaganju. Entropija i crne rupe neće uteć' nikud.