Piše: Zoran Kusovac
Na nepunih tjedan dana do službenog početka američkih sankcija, Naftna industrija Srbije (NIS) još uvijek nije službeno usvojila nikakav plan poslovanja u izvanrednim okolnostima. Država se i dalje ponaša kao da će se dogoditi čudo i da se kaznene mjere neće primijeniti. Jedina mjera koja bi mogla spasiti NIS – nekadašnje državno naftno poduzeće koje naftnim derivatima opskrbljuje 80 % srbijanskog tržišta – od potpune blokade, koju je najavilo američko državno tijelo Ured za kontrolu stranih sredstava (OFAC), bilo bi preuzimanje vlasništva iz ruku ruskih korporacija. Srbijanski dužnosnici, točnije onaj jedan koji o svemu odlučuje, nisu imali političke hrabrosti za takav potez, pa je gotovo izvjesno da će doći do nestašice naftnih derivata, koja bi se mogla osjetiti već sredinom ožujka.
Naftni i ekonomski stručnjaci te neovisni analitičari pokušali su ukazati da je jedini spas za Srbiju nacionalizacija NIS-a, no država to nije učinila niti je pronašla politički manje bolnu alternativu. Sada više nema vremena za bilo kakvo rješenje kojim bi se sadašnje većinsko rusko vlasništvo zamijenilo bilo kakvom OFAC-u prihvatljivom inicijativom.
Predsjednik Vučić i vlada u ostavci nadaju se da bi se Amerikanci mogli smilovati i udovoljiti njihovim molbama da se kaznene mjere odgode za tri mjeseca. Ako se to ne dogodi – a nema niti jedne naznake da se u Washingtonu o takvoj mogućnosti uopće i razmišlja – nestašice na benzinskim postajama mogle bi postojeću ozbiljnu društvenu krizu, uzrokovanu studentskim i narodnim prosvjedima koji režim ozbiljno ugrožavaju već tri mjeseca, dovesti do točke pucanja.
Dok iščekivanje raste, situacija u tom najvećem poduzeću u Srbiji sve je napetija i neizvjesnija. Ruski i srbijanski predstavnici u upravljačkim tijelima gotovo se nisu sastajali od početka godine, a njihova štura komunikacija uglavnom je jednosmjerna. Rusi su nepovjerljivi prema domaćim stručnjacima i ne prenose im nikakve informacije o tome što sa svoje strane poduzimaju kako bi spriječili potpuni kolaps NIS-a. Prema riječima niza visokorangiranih srbijanskih direktora, u poduzeću vlada atmosfera straha, a vrijeme se gubi na izbjegavanje donošenja nužnih mjera i prikrivanje činjenica.
Generalni direktor Kiril Tjurdenjev i gotovo svi ruski članovi Odbora direktora u Moskvi su „na konzultacijama“, dok domaći članovi uprave rukovoditeljima odjela i postrojenja ne mogu dati nikakve odgovore ni instrukcije. Oni su prepušteni sami sebi i nastoje spriječiti da se, uslijed svakodnevnog primjetnog pada morala gotovo 13 000 zaposlenih, ne dogodi neki propust ili pogreška koji bi ugrozili tehnološki proces proizvodnje.
Dok centrala šuti, političari u Beogradu i Moskvi daju neobvezujuće, nejasne i često kontradiktorne izjave koje variraju od potpunog pesimizma – u čemu, začudo, prednjači predsjednik Srbije Aleksandar Vučić, koji opetovano upozorava da ne vjeruje da će SAD odgoditi primjenu sankcija – do optimističnih, ali posve neodređenih izjava ruskog ministra vanjskih poslova Sergeja Lavrova. On izbjegava govoriti o naftnoj krizi, skrećući temu na isporuke plina, koje se u ovom trenutku uopće ne dovode u pitanje, te izjavljujući da „Rusija nikad nije ostavila Srbiju bez plina“.
Iako se svi koji bi mogli riješiti krizu pretvaraju da ona ne postoji, ona je stvarna, a NIS je već pogođen konkretnim potezima niza banaka i tvrtki koje su prekinule poslovanje s njim. NIS više ne može dobiti nijednu bankarsku garanciju niti kredit za tekuće poslovanje.
Posljednja isporuka nafte u Rafineriju Pančevo putem naftovoda Janaf, čije je poslovanje također ugroženo, završena je proteklog vikenda, čime je prekinuta isporuka inozemne sirove nafte, koja čini 80 % ukupne količine koju rafinerija u Pančevu prerađuje. Sada NIS može prerađivati samo ono što je uskladištio i što ispumpa iz bušotina u Vojvodini i istočnoj Srbiji. Već sada ne može naručivati ni uvoziti rezervne dijelove neophodne za normalan nastavak rada.
Dobar dio banaka u Srbiji već je prestao poslovati s NIS-om, a one koje još nisu formalno zatvorile ili blokirale račune spremne su to učiniti onoga trenutka kada sankcije stupe na snagu. Komercijalne banke potvrđuju da su svi potrebni protokoli za potpuno isključenje NIS-a iz platnog prometa – uključujući sve njegove odjele, ogranke i poduzeća u vlasništvu – već spremni te da će njihova provedba zahtijevati tek jedan klik na tipkovnici.
Kao potvrdu da je naftna kompanija svjesna da bi joj banke, ne želeći kršiti odredbe OFAC-a, svakoga trenutka mogle obustaviti transakcije, NIS je u utorak, 18. veljače, najavio da će plaće za taj mjesec isplatiti unaprijed, do kraja ovog tjedna, te da razmatra mogućnost da prije krajnjeg roka uplati avansno dio plaće za ožujak. Radnici strahuju da bi im te isplate mogle biti posljednje.
Izdavatelji platnih kartica također su već pripravili sve potrebne mjere kako bi trenutačno obustavili njihovo korištenje u svim transakcijama koje uključuju NIS, i za građane i za poduzeća. Mnogi poslovni partneri u stranom vlasništvu već su prestali poslovati s poduzećem kojem prijete sankcije, osiguravajući si praktičan rok za prelazak na druge kanale isporuke kako ne bi morali improvizirati u posljednjem trenutku.
Poduzeće, kao i obje države koje imaju vlasnički udio – Rusija i Srbija – taje ovu sumornu sliku i pokušavaju uvjeriti javnost da situaciju drže pod kontrolom, što je veoma daleko od istine. U atmosferi neizvjesnosti i straha od odmazde nitko ne želi govoriti pod svojim imenom. Tijekom više od tri tjedna istraživanja i pripreme ovog teksta razgovarao sam s više od 20 izvora iz Srbije i još tri države – od visokorangiranih direktora unutar NIS-a, stručnjaka na odgovornim funkcijama u drugim naftnim i petrokemijskim poduzećima te stručnim udrugama u regiji, preko ekonomista specijaliziranih za naftu i energetiku, četvorice direktora u srbijanskim bankama, do profesora i (samo dva) političara te jednog visokorangiranog američkog diplomata iz sustava provedbe sankcija.
Indikativno je da niti jedan jedini sugovornik nije pristao govoriti pod svojim imenom, najčešće se pravdajući osjetljivošću teme. Situaciju je možda najbolje sažeo jedan frustrirani ekonomist iz direkcije: „Selo gori, a baba se češlja.“
Komentari (0)
POŠALJI KOMENTAR