Društvo i država koji su uspjeli da prebrode sve balkanske opasnosti, izazove i rizike, imaju obavezu i odgovornost da očuvaju postignuto
Piše: Miodrag Vlahović
Naslušali smo se posljednjih mjeseci i godina o tzv. "makedonskom scenariju".
Za mnoge je to bila sintagma koja označava situaciju potpune političke podvojenosti i paralize političkog sistema, u kojoj je neophodno inostrano posredovanje i usmjeravanje kako bi se taj isti sustav (da upotrijebimo riječ iz jednog od naših jezika) održao u kakvom-takvom redu i time izbjegao otvoreni sukob i raspad.
Naslušali smo se, takodje, priručnih teorija i jeftinih floskula iz jednog režnja opozicije u Crnoj Gori o tome kako je i našoj zemlji potreban "makedonski model", jer je i kod nas nepovjerenje izmedju vlasti i opozicije takvo da je neophodno arbitriranje inostranih faktora i evropsko posredovanje. Čuveni "parlamentarni dijalog", sjećamo se svi, iskontruisan je sa željom da se zaobidju regularni tokovi i procedure konstituisanja vlasti i da se u parlamentarne sfere uključe partije i grupe koje, do tada, nisu ni omirisale izbore.
Na našu sreću, Crna Gora, u političkom i bezbjednosnom smislu, nije Makedonija, pa su se zvanične evropske instance uzdržale od podrške političkom rješenju koji bi Podgoricu svrstao u istu grupu sa Skopljem - ako se izuzme prisustvo bivšeg (i neprežaljenog) ambasadora Drobniča, koji je na sesijama "parlamentarnog dijaloga" imao funkciju Počasnog Fikusa - posmatrača bez mišljenja, glasa i uticaja, dakle.
Slike iz glavnog grada nama drage i bliske Makedonije podsjetile su nas i na nasrtaje na naš parlament. Sada vidimo koliko je bilo značajno da se spriječi planirano "oslobadjanje Skupštine", a kakvu dimenziju dobijaju aktivnosti koje su bile planirane za oktobarske izbore, kada su protesti izostali, jer je, kako smo odmah saznali, politički neutralni i nevini poglavar srpske crkve u Crnoj Gori urgentno zvao okolo - baš one koji su bili spremni na juriš - i otkazao "spontano" okupljanje ispred Parlamenta ...
Danas, pošto je Skupština donijela povijesnu odluku da se priključimo Sjevernoatlantskom savezu, a domaće opozicione partije imale medjusobno nepovezane i neusaglašene jalove odgovore na tu istorijsku činjenicu, crnogorskoj politici ostaje zadatak da politički razvoj naše zemlje usmjeri u pravcu koji će onemogućiti "makedonski scenario" i u budućnosti.
Ukratko, iako to nekome može izgledati kao pleonazam ili kao podrazumijevajuće otkrivanje tople vode: Crnoj Gori je potreban - crnogorski scenario.
Za društvo i državu koji su uspjeli, uprkos svemu, da prebrode, izbjegnu, nadmudre i prevladaju sve balkanske opasnosti, izazove i rizike, sve projektovane i slučajne negativne i destruktivne planove i scenarije - bar od 1997. naovamo - postoji obaveza i odgovornost da nastave tim putem.
Dakle, da ponovimo: postoji naša zajednička obaveza da sve važne odluke, prevashodno one koje će se odnositi na izbor predstavnika gradjana i konstituisanje vlasti, donosimo u miru i demokratski. Time ćemo i našoj nezavisnosti i našoj odluci o članstvu u Alijansi dati puno smisao.
S druge strane, upravo su te dvije istorijske odluke najbolji temelj i garancija da će konstituisanje i obnašanje vlasti u Crnoj Gori biti lišeno izazova i opasnosti koje često gledamo u našem okruženju - kod susjeda i prijatelja sa nekadašnjih jugoslovenskih prostora.
Na sceni će biti, kako god da ih rasporede glasovi gradjana, oni koji shvataju demokratiju kao saradnju i kompromis i koji razmišljaju o strateškim interesima Crne Gore, i oni kod kojih isključiva retorika pokriva nedostatak kapaciteta da izadju iz paradigme gubitnika - još od obnove crnogorske nezavisnosti.
Potreba za istorijskim političkim kompromisom se nameće - jasnije nego ranije. Kompromis, dakle, i saradnja zasnovani na prihvatanju crnogorske nezavisnosti i njenog evro-atlantskog usmjerenja, a ne zamajavanje o nekakvom "nacionalnom pomirenju".
Biće prilike da se sjete i priznaju, čak i najveći protivnici našeg članstva u NATO-u, koliko je bilo važno i djelotvorno naše pristupanje Alijansi - bez obzira na to ko će od njih, u nekom od nastupajućih izbornih ciklusa, biti na pobjedničoj, a ko na onoj strani koja nije pobijedila.
Marko
@Nikola, ja sam samo pitao koji je razlog. Interesuje me, ja upotrebljavam crnogorski i u pisanju i u govoru.
marko p
Kao i mnogo puta, opet dajem isti komentar na tekst gospodina Vlahovica. Stav i misljenje gospodina Vlahovica je prestalo biti validno i cijenjeno prije mnogo godina.
Nikola
@Marko, Da nervira takve kao sto si ti.