Novinarstvo u službi mafije

Za Antenu M piše: Đorđe Šćepović

Žuta štampa, režimski tabloid, emiter laži, ili, propagandna platforma Vijesti, nastavlja sa svojom misijom obesmišljavanja svega i vsja. Da su Vijesti poput lučkih dama, koje čekaju umorne i zabave gladne mornare, to smo oduvijek znali. Za ovaj medij svih režima Đukanović je, recimo, prešao dalek i trnovit put, od heroja, mecene i političara koji je načinio otklon od pogibeljne politike Slobodana Miloševića, od državnika koji je Crnu Goru '99. sačuvao od NATO bombi, i istoj 2006. donio nezavisnost, pa sve do zlog i strašnog diktatora, koji je svakodnevno punio žute naslovnice i stupce. Plati pa klati, jedini je princip na kojem počiva ovaj medij.

U decenijama za nama bilo je tu svakojakih aranžmana. Nekad srpski nacionalisti i beogradski vazali, kako bi ih označavao gotovo svaki broj ovoga tabloida, naprasno su se preobrazili u revolucionare i martire, koje proganja tirjanstvo bivšeg režima. Pa su tako DF i srodne partije preko noći stekli status boraca protiv diktature i oreol žrtava koje Đukanovićev režim na pravdi Boga optužuje za pokušaj Državnog udara. U skladu s tradicijom relativizacije, koju su Vijesti patentirale za tržište Crne Gore, svi oni generali žandarmerije, četnički titulari i ostali optuženi za učešće u pokušaju Državnog udara, najednom se pretvaraju u keramičare, domaćice i paore, koji su se, eto, igrom slučaja, zatekli u Crnoj Gori.

Te je tako Bratislav Dikić, general srpske žandarmerije, u Crnu Goru došao ne bi li, usljed teške i neizlječive bolesti, spas našao pod zidinama Ostroga, u molitvi i pomazanju. Naravno, odmah nakon napuštanja spuškog zatvora i povratka u Srbiju Dikić se obreo na televizijama Aleksandra Vučića, krepak i čio, kao da je ne samo izliječen od bolesti od koje nikad nije bolovao, već kao da je dvadesetak godina mlađi. Da li je Dikić umjesto pod Ostrogom molitve sricao među zatvorskim zidovima, nije poznato, ali je činjenica da je laž konstruisana na redakcijskim kolegijumima Vijesti raspršena njegovim prvim nastupom na jednoj srpskoj televiziji.

Nakon epizode relativizacije Državnog udara slijede mnoge druge. Recimo, kobajagi građanski protesti #oduprise, čija je glavna zvijezda tad odbjegli tajkun Duško Knežević. Čovjek koji se pučanstvu obraća putem video-bima na glavnom gradskom trgu, poput političkog disidenta, koji je emigrirao u inozemstvo, jedva sačuvavši glavu na ramenima. No, istina je kudikamo drugačija. Knežević je za zemana bivšeg režima izgradio imperiju, a onda je njegova imperija postala predmetom tužilačke istrage. Tad ovaj simbol pokreta #oduprise snima i javnosti predočava amaterski video uradak, u kojem kovertu s novcem predaje DPS funkcioneru. Dakle, čovjek koji daje mito postaje simbol građanske borbe, i heroj tekstova nezavisnih i slobodnih Vijesti.

Tu su naravno i promocije takozvanih litija, koje su od samog početka politički protest. Tu su dabome i promocije Demokratskog fronta, koji je, ako je vjerovati jednom od čelnih ljudi Fronta, za politički marketing Vijestima isplatio pola miliona eura. I još toliko toga. No, da ovaj medij zna sići i ispod vlastitog dna, potvrđuje iz dana u dan.

Skandal koji je izazvala novinarka Vijesti Jelena Jovanović, pišući za BIRN i označivši crnogorske novinare i građanske aktiviste kao teroriste, nešto je najsramnije što jedan novinar može učiniti. Svoje laži danas ova novinarka brani na sudu. I taman kad pomislite da nakon svega i ona i medij za koji piše ne mogu učiniti nešto što bismo ravnali s targetiranjem ljudi, čija je imena ukaljala bezočnim lažima, stvarnost vas demantuje.

Prije nekoliko dana ista novinarka prepričavala je navodnu Sky prepisku navodnog vođe jednog narko klana i policajca, kojeg SDT označava pripadnikom kriminalne organizacije. U svome naklapanju, koje nam novinarka predočava kao vjerodostojnu Sky prepisku, bez fotografija koje obično prate takve istraživačke tekstove, ovog puta targetira Bojana Zvicera. Novinarka cijeli jedan pasus posvećuje čovjeku koji nema nikakve veze s bilo kakvom organizacijom. Zapravo ima. A ta organizacija je Vojska Crne Gore, u kojoj je Bojan Zvicer nekad službovao. Kao vodnik I klase na dužnosti u Centru za obuku. Sve do rješenja o otkazu koje je potpisala tadašnja ministarka odbrane Olivera Injac. Uz obrazloženje da „postoje bezbjednosne smetnje“ Bojan Zvicer je otpušten.

Obrazloženje ministarke Injac nikad nije obrazloženo. Nakon 13 godina službe Zvicer dobija otkaz. A otkazu je prethodio disciplinski postupak zbog Zvicerovog statusa na jednoj društvenoj mreži, u kojem je kritikovao vladu Zdravka Krivokapića. Istina je da je Bojan Zvicer dobio otkaz samo zato što je Crnogorac. Koji govori, koji piše, koji ne ćuti. I danas, nakon otpuštanja, nakon hapšenja i pretresanja stana, čemu je Zvicer takođe bio izložen, a sve zbog svojih javno izrečenih stavova, novinarka Jelena Jovanović Bojanu Zviceru crta metu, smještajući ga u kontekst narko klanova. Iako, za razliku od nje, koju kriminalci u Sky prepiskama zovu „drugaricom“, s kojom su u stalnoj komunikaciji, Bojana Zvicera u prepiskama nema, osim u navodnom komentaru jednog od aktera prepiske, a u vezi s Bojanovim javnim angažmanom.

Da li će novinarka Jovanović, javnosti radi, napisati i objaviti bar jedan istraživački tekst o sebi? Ili o onima koji je zovu drugaricom, a čije su nam prepiske otkrile da su za račun Srpske crkve nabavili 100 kalašnjikova? I zašto neće? I zašto je SDT i naši divni i neustrašivi tužioci, koji se, glumeći Falkonea, umjesto protiv kriminala beskompromisno bore protiv istraživačkog novinarstva medija koji nijesu pod kontrolom režima, neće pozvati na kafu? I pitati je o vezama s mafijom. I zašto je niko neće pozvati na odgovornost jer je nacrtala metu čovjeku koji je već dovoljno platio zbog istine.