Otvaranje franšize iskorišteno je kao nadrealni i opskurni, ali ultimativni element svesrpske kohezije.
Piše:Dragan Bursać
Srbi su vrijedan, radan, čestit i dobar narod. Sa nevjerovatnim talentom da izaberu najpogrešnijeg čovjeka u zlo doba da ih vodi. Nasiljeđe devedesetih to jasno govori. Pod Miloševićem, Karadžićem, Dobricom Ćosićem i ostalim agitatorima nacionalizma, baš su Srbi bacili svoje herojsko naslijeđe antifašizma, pljunuli ga, podivljali, u krvi branili nemoguću hegemoniju usahle zemlje, pa im se sad potomci diljem slobodnog svijeta stide djela njihovih otaca.
Neka Bog sačuva Srbe njihovih deklaracija
A, vidite šta je na stvari. Predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik najavio je da će Beograd i Banjaluka uskoro formirati timove stručnjaka koji će doprinijeti pisanju teksta zajedničke Deklaracije Srbije i Srpske o djelovanju za opstanak Srba. Osim opštih mjesta pansrpskog nacionalizma, osim klasične političko huškačke propagande, nema ovaj pokušaj deklarisanja nečega posebne težine, osim u par rečenica.
"Republika Srpska i Srbija imaju pravo da se odluče o svom statusu. Naveo sam primjere, gdje su imali Istočnu i Zapadnu Njemačku, koje su ujedinili. Pet godina prije toga niko to nije pretpostavljao. Srbima treba pružiti tu priliku bez namjere da drugima umanjujemo pravo", kazao je Dodik.
Na stranu što je poređenje Istočne i Zapadne Njemačke u istorijskom, geografskom, geostrateškom i državnom pogledu sa Srbijom i jednim BIH entitetom van svake pameti, ali ovo su itekako ozbiljne i teške riječi. I to, naravno ne po Dodika. Nikada ne po Dodika. Uvijek i jedino po narod!
Ova ideja o nekakvom otcjepljenju Republike Srpske i prisajedinjenju sa Srbijom, pokrivena je krinkom još opskurnije ideje o "svim Srbima u jednoj državi". A, tu ideju su zagovarali Miloševićevi pijuni u SAO Krajini Martić i Babić, te tvorci ideje akademici SANU-a, na čelu sa Dobricom Ćosićem. I opet na štetu srpskog naroda. Jer, "svi Srbi u jednoj državi" u projektu koji nikad niko nije priznao, a znan je kao SAO Krajina, naplaćen je sa četvrt miliona srpskih izbjeglica u vojvođanskim njivama. Pa su tako ironično Srbi, namjesto integrativnog faktora u Hrvatskoj, koja je dio EU, sve slušajući svoje gospare i poštujući njihove deklaracije postali apatridi, ljudi bez zemlje u narečenoj Srbiji, sa spaljenim i uništenim domovima u Hrvatskoj.
Priziva li Dodik na Oluju 2 ?
Zalaže li se Milorad Dodik, u lovu na jeftine političke poene, za isti scenario u Bosni i Hercegovini? Želi li to Dodik prizvati Oluju 2? Jer, govoriti da "u Bosni Srbi imaju svoju državu, sa aspiracijama za njenim ukidanjem", je ozbiljna provokacija i nelogičnost većih razmjera. Prvo, u Bosni i Hercegovini NEMA NIKAKVIH DRUGIH država, a to bi Dodik, koji se zalaže za "izvorno slovo Dejtona" prvi trebao znati. Isto tako, ne može se ukinuti bilo kakva država, koje nema. Zapravo, ako aludira, a aludira na entitet Republika Srpska, upravo je Dejton garant opstanka srpskog naroda i to na čitavoj teritoriji BIH, pa samim tim i u entitetu. RS.
A, nekakvo pretvaranje tog entiteta u paradržavnu tvorevinu, poput primjerice SAO Krajine, dovelo bi do potpunog egzodusa i nestanka Srba (bar onih koji slušaju Dodika) sa teritorije Bosne i Hercegovine.
Ukoliko bi se desio tako jedan gnusoban čin, Srbi samo treba da se sjete kako je Milošević sa Dedinja na pitanje, šta da radi, poručio Martiću da se ubije početkom Oluje. E, u jotu isto bi rekao i Dodik kakvom svom poslušniku u Banjaluci, sa istog tog Dedinja.
Vučić, između Deklaracije i IKEE
Ali, ima tu bolnija stvar. Sa druge strane Drine, neprikosnoveni vladar istočnog Srblja, Demijurg i kralj forme nad sadržajem, Aleksandar Vučić, podržava nekakvu novu srpsku Deklaraciju. Samo, Vučićevi motivi bratimljenja su potpuno druge prirode. Postavljanjem Ane Brnabić na mjesto premijerke, nezvaničnim poluobjavama o samostalnosti i nezavisnosti Kosova, narodna žaba je skuhana. E, sad treba namiriti i desni, rusofilski dio spektra u Srbiji. A, poslije i definitivno ugašenog kosovskog mita, ostao je "rođak sa sela, Mile Dodik", koji je dobar za podgrijavanje, navijek nacionalizma gladne svjetine.
Pa je onda na koncu svega, otvaranje franšize, jedne od najvećih robnih kuća u svijetu, švedske IKEE, iskorišteno kao nadrealni i opskurni, ali ultimativni element svesrpske kohezije, ujedinjenja i napretka. To što predsjednik jedne suverene zemlje, kakva je Srbija, piše autorski tekst na temu dolaska IKEE i ekonomskog progresa u Srba, ne govori ništa o franšizi, pomalo o Vučiću i sve o Srbima.
A, Srbi, sa obje strane Drine, ekonomski, politički, gruntovno, statistički, demografski i emotivno su devastirani, osramoćeni, gurnuti na rub ambisa egzistencije u surovim neoliberalnim odnosima. Ti Srbi će doći u IKEU na vašar, e da bi konstatovali kako je ista preskupa. Ne zato što je skupa, nego zato što su oni postali ekonomska bijeda. I, ironično, kao iz onih silnih tumačenja Tarabića, koja ne treba uzimati ozbiljno, nego metaforički, kako će doći vrijeme kada će svi Srbi stati pod jednu šljivu. A, evo na žalost, došlo je vrijeme, kako će svi Srbi stati pod jednu IKEU, diveći se narečenoj robnoj kući, za široke narodne mase na Bubanj Potoku, iz koje neće niti moći uzimati sve proizvode, jer para nemaju. Jedino što će moći je da zavide na onih 300 sunarodnika, koji su imali sreću zaposliti se u istoj.
Eto, to je sva istina života u Srbiji i RS-u i težnje, opasne težnje jednog autarha poput Milorada Dodika, da svojim idejama, vizijama i iskazima protjera i ono malo Srba iz Bosne i Hercegovine.
A, nije da ih nisu tjerali. Jer, upamtite, Srbe je protjerivalo rukovodstvo Republike Srpske, u ratnim i ranim poratnim danima, iseljavajući samo iz Sarajeva po naređenju Krajišnika 150 hiljada ljudi. Srbe je ubila natalitetna bijela kuga, izazvana očajnom ekonomskom situacijom gdje stoluju, pljačka, kriminal i korupcija. Srbi danas, svakog dana vrše masovan egzodus ka Sloveniji, pa na zapad, ne bježeći od "mrskih balija i ustaša" nego od ubitačne ekonomske politike rukovodstva jednog entiteta. Pa je onda ovo resto preostale bijede, kljakave, jadne i uboge, koja čeka ili papire za vani ili od starosti otvoren grob, podložno verbalnom iživljavanju laktaškog pragmatika.
A, politika koju Dodik vodi? Pa dovoljno je reći, kako će za desetak godina svi Srbi iz RS-a moći stati pod krov jedne IKEE.
Bukvalno.
Komentari (0)
POŠALJI KOMENTAR