Piše: Mirza Halilčević
Nedavno je u Hrvatskoj zabilježen slučaj seksualnog napada za koji su osumnjičeni azilanti, usljed čega se probudio bijes hrvatskih muškaraca koji su ustali protiv silovanja, ali oprezno sad, ne ustaju oni jer su žene silovane, nego jer su njihove hrvatske žene silovane od strane drugih, tuđih muškaraca.
Zanimljv je način transfera uvrede koji doživljavjau muškarci, što naravno nikako nije samo slučaj sa ovih nacionalnim predznakom.
Dok razmišljam o fenomenu nacionalnog bildanja kroz instrumentalizaciju ženskog tijela i žene uopće, na pamet mi pada jedan od vjerovatno najranijih i prvih zabilježenih primjera silovanja – otmica Sabinjanki. Slučaj je to gdje su Sabinjanke, žene iz plemena Sabinjani, otimane od strane Rimljana za potrebu umnožavanja i jačanja Rimskog carstva. Postoje i pretpostavke kako su to zapravo bili prvi zabilježeni tragovi širenja Rimskog carstva.
Ovaj slučaj naravno jasno implicira da žene u ovom i slučajevima sličnih okolnosti bivaju čisti instrument, predmet posjedovanja preko kojih se bilda i osnažuje nacija. Sve što je bitno, a što se previđa i o čemu se ne govori jeste ugroženost i napad na ženski integritet, gdje se usljed visoke važnosti nacionalog konteksta priča o silovanju potiskuje i nestaje iz javnog diskursa.
Nedavno je u Hrvatskoj zabilježen slučaj seksualnog napada za koji su osumnjičeni azilanti, usljed čega se probudio bijes hrvatskih muškaraca koji su ustali protiv silovanja, ali oprezno sad, ne ustaju oni jer su žene silovane, nego jer su njihove hrvatske žene silovane od strane drugih, tuđih muškaraca. Zanimljv je način transfera uvrede koji doživljavjau muškarci, što naravno nikako nije samo slučaj sa ovih nacionalnim predznakom.
U tekstu Femonacionalizam: Nacionalizam “u ime prava žena”, autorice Sanje Kovačević u kojem i ona govori o sve izraženijoj pojavi femonacionalističkog djelovanja, što je zapravo pojam definisan i prvi put spomenut u knjizi Sare Farris U ime prava žena: uspon femonacionalizma (Izvorni naslov - In the name of women's rights: the rise of femonationalism), autorica spominje i zvaničnu statistiku koja govori kaže kako je 96,73 odsto seksualnih delikata počinjenih u Hrvatskoj prošle godine zapravo počinjeno od strane hrvatskih državljana, muškaraca.
Viteško-zaštitnički gest muškaraca koji prorađuje u gore opisanoj situaciji nije nimalo romatničan pod kakvim se prodaje. To je klasični set reakcija patrijarhalnog muškarca, pomalo skoro animalan, gdje koncept maskuliniteta u sintezi sa nacionalnim ponosom predstavlja opasnu i nimalo naivnu smjesu, jer, u sjeni jedne ovakve patrijarhalne dominacije ostaju nevidljive greške sistema koji je opet zakazao.
Taj koncept intrumentaliazcije ženskog tijela dugo je baštinjen, kako u miru, tako i u ratu. I iako su radi o vrlo različitim okolnostima kada govorimo o te dvije situacije, ipak je princip objektivizacije žene vrlo sličan. Kako Wendy Bracewell poentira – u nacionalističkim teorijama, žene gube individualnu moć, te se njihova uloga transformiše u ulogu majke nacije, što je opet rezultat patrijarhalne podjele rodnih uloga, gdje muškarcu po difoltu pripada moć i dominantnost.
Antonela Ramljak, politologinja i feministikinja kroz svoj rad često problematizira pitanja i simboliku silovanja u ratu. Kako kaže, ratna simbolika predstavlja reprodukciju istog patrijarhalnog sistema okruženog haosom i bezakonjem.
“A ako si žena u ratu, ti nisi biće od krvi i mesa, već instrument. Tvoje tijelo je ratni cilj, teritorija koja se mora osvojiti. Muškarac se sveti drugom muškarcu kroz utrobu njegove žene, dok je osvaja i kida. Ovime ne mislim da su žene u ratovima neophodno žrtve, kao ni bezuvjetno mirotvorne, no većina ih, dok muškarci vode ratove, ostaju da brane ognjišta svojim tijelima. Simbolika žene i nacije ovdje nije zanemariva. U svakoj priči postoji majka nacije. Ona koja je izrodila sve što jeste i što će biti. Nakon rata od žena se očekuje da obnove naciju, moć reprodukcije poslije konflikta postaje naročito sveta. Kad su majke zatrte neprijateljskim sjemenom izdale su naciju,” kazala je Ramljak.
Toliko je postojan taj politički narativ koji ženu tretira kao oduvijek necjelovitu, drugu, nepotpunu i nedovoljnu sve do momenta kada neko penetrira u nju, a kada je to još urađeno i u ime nacije i boga, onda to postaje dupli pogodak, ili kako je to Susan Brownmiller poentirala, to postaje – neodoljiv dokaz pokorenog statusa muške impotencije.
Komentari (0)
POŠALJI KOMENTAR