"Gdje je teža situacija za gej populaciju, u Bosni ili u Crnoj Gori?”

Piše: Feđa Isović 

“Nekako je gej populacija ovdje u Bosni potpuno nevidljiva”, kažu Ingrid i Brigita. “Čudno, jer i kod vas u Bosni mora biti homoseksualaca kao i svugdje u svijetu.”

“Nisam ja siguran da kod nas ima pedera, to su vam sve šuplje priče”, kažem ja. “Nemojte vjerovati svemu što čujete. Evo, ja sam na primjer čuo da i u Crnoj Gori ima pedera, a svak’ normalan će se složiti da to jednostavno nije moguće.”

Prvi filmski Crnogorac homoseksualac, bar koliko ja znam, bio je fenomenalni Bora Stjepanović u remek djelu jugoslovenske kinematografije “Ljepota poroka.” Otad, pa nadalje do današnjih dana, malo ko se usudio da ovaj narod poveže sa tom gnusnom i nadasve neprirodnom pojavom. Pederluk nije nešto što priliči crnogorskom junačkom identitetu.

Bosne što se tiče, bilo je par filmsko-televizijskih izleta u tu tajnovitu zajednicu, ali po tome ne treba suditi stvarno stanje na terenu. Datum održavanja neke Gej parade u Sarajevu još se ni ne nazire, a pretpostavlja se da pripada nekoj dalekoj budućnosti. Ljudi će već putovati na Mars, možda će i Gej parade tamo biti održavane, astronomi-amateri sa jačim teleskopima biće u mogućnosti vidjeti kako se zastava duginih boja vijori na Crvenoj planeti, ali u Sarajevu, naravno i Podgorici, prva uspješna, slobodna Gej parada još uvijek neće biti održana.

Da se ne lažemo, ni u Beogradu nije puno bolja situacija. Teško je smatrati uspješnom manifestaciju koju mora obezbjeđivati 10 hiljada teško naoružanih kornjača-policajaca. To nasilno dodvoravanje zapadnim standardima samo još preciznije pokazuje u kakvoj žabokrečini srednjeg vijeka živimo. Sklonite policajce i imat ćete jasnu sliku naših ljudi. Imat ćete masakr. Mrtvi pripadnici gej populacije ležat će svom dužinom predviđene maršrute te parade.

Tamo negdje prije par godina, u prvom potpuno civiliziranom gradu ovog našeg regiona, dakle u Ljubljani, okupilo se stotinjak radnika porijeklom iz Bosne da demonstriraju protiv teških uslova rada. Bili su to uglavnom vozači kamiona i fizički radnici raznih profila sa lošom zdravstvenom zaštitom, malim dnevnicama, često neplaćeni i smješteni u neuslovnim barakama. Sudbina je htjela da istog dana u Ljubljani bude i Gej parada. Ne zna se tačno u kojoj ulici, ali zasigurno negdje u centru Ljubljane, srele su se te dvije grupacije boraca za svoja prava. Jedni – veseli, raspjevani, mirišljavi i u posjedu velike bine, mikrofona i razglasa od milion decibela.

Drugi – tužni, utučeni i bez megafona, a kamoli da imaju kakvu binu i razglas. Mada su se te dvije grupacije pomiješale, transparenti tipa: “Hoćemo tuš kabine u barakama” i “Platite nam naše minimalce” su lako prepoznati kao strano tijelo na Gej paradi. Uvidjevši to, organizator Gej parade je izašao na binu i pozvao svekoliku gej populaciju Slovenije da podrži obespravljene Bosance. Nastale su ovacije na Gej paradi i spontano se razvilo skandiranje: “Dajte prava Bosancima!”

U drugu ruku, jedna druga priča kaže da je prilikom potpuno neuspjelog organiziranja Gej parade u Sarajevu, unazad nekoliko godina, jedan od Slovenaca došao da podrži taj, policijskim žargonom rečeno, skup visokog rizika. Kao što je poznato, dobronamjerni, skromni i samozatajni navijači Željezničara i Sarajeva tada su udruženim snagama, kamenjem i toljagama, poželjeli dobrodošlicu učesnicima skupa. Slovenac je dobio toljagu u glavu, a nije nemoguće pretpostaviti da je taj zahvat izveo upravo sin nekog obespravljenog Bosanca koga je, u njegovoj borbi za svoja prava na skupu u Ljubljani, podržao upravo predmet njegovog prebijanja, dakle naš nesretni Slovenac.

U vezi sa spomenutom pričom treba napomenuti jedan od najvažnijih razloga zašto treba poštovati i voljeti gej populaciju. Nepoznat je slučaj da su dva homoseksualca uhvatila i prebila nekog nesretnog heteroseksualca. Obrnut slučaj kada heteroseksualci nalemaju homoseksualca je svakidašnja praksa svih ovih vijekova.

“Hm, pa gdje je teža situacija za Gej populaciju, u Bosni ili u Crnoj Gori?” zanimaju se Ingrid i Brigita.

“Ne znam sa sigurnošću. Ali znam da je kod Crnogoraca kolokvijalna psovka Jebem ti oca očinjeg. Moglo bi se to posmatrati kao sloboda homoseksualnog izražavnja, samo je problem što tu psovku često koriste i rođena braća među sobom. Tada se nameće očigledno pitanje, da li je radnja iz te psovke pederluk ili incest?”