Braun: Evropom vlada ekstremna desnica – to je rezultat popuštanja „umjerenih“

Dok desničarske stranke širom svijeta koriste iste nacionalističke slogane, Gordon Braun istražuje kako ova pojava utiče na politiku u Evropi i drugim delovima svijeta.

Francuski predsjednik Emanuel Makron popustljiv je posljednjih dana pred ekstremno desničarskom anti-imigrantskom agendom Marin Le Pen, ocijenio je u autorskom tekstu za Guardian nekadašnji premijer Velike Britanije Gordon Braun.

U julu je, u izbornom savezu sa ljevicom, Makron „tražio zaštitu od nje“, dok se sada „okrenuo desno, dajući joj efikasan veto na novu vladu premijera Mišela Barnijea“.

Braun je istakao da se do kraja mjeseca očekuje da će Austrijska slobodarska stranka (FPÖ), koju su osnovali bivši članovi SS-a Anton Reinthaler i Fridrih Peter, „formirati anti-imigrantsku, pro-rusku vladu“. Ovo će, kako primjećuje, „učvrstiti novu osu desnice širom Austrije, Mađarske i Slovačke“, a još važnije, u Italiji, gdje ekstremno desničarska premijerka Đorđa Meloni, koja je „u ponedjeljak srela Kira Starmera“, biva optužena da preuzima kontrolu nad medijima i pravosuđem.

Ekstremno desničarska stranka Alternative für Deutschland (AfD) upravo je, kako ističe Braun, „pobijedila na regionalnim izborima u Istočnom Njemačkoj u Tiringiji i zauzela drugo mjesto u Saksoniji“. Ovo se događa uprkos tome što je njemačka domaća obavještajna agencija označila AfD u trima saveznim državava kao „ekstremističku“ organizaciju, zbog negiranja holokausta i veza sa ekstremno desničarskim političkim nasiljem nekih njenih članova. Braun podsjeća da je lider AfD-a u Tiringiji, Bjorn Heke, „dvaput bio proglašen krivim na njemačkim sudovima“ zbog korišćenja zabranjenih nacističkih slogana.

A analizi je naglašeno i da je lider centrista-desnice u Njemačkoj, Fridrih Merc, koji je prošle godine „podržao koalicije sa AfD-om u lokalnoj vlasti“, sada „odbio da uđe u bilo kakvu nacionalnu ili regionalnu koaliciju sa AfD-om“. Ipak, Merc se „približio mnogo njenoj anti-imigrantskoj agendi“ i sada želi „da razgovara o pitanju repatrijacije“ postojećih stanovnika.

Braun primjećuje da se Heke „otvoreno izruguje onome što naziva 'glupom zaštitom' protiv njega“, prognozirajući da neće potrajati. Njemačka koaliciona vlada je prošle nedjelje reagovala na uspjeh AfD-a „pooštravanjem kontrole svojih granica u naporu da suzbije neregularnu migraciju“.

Još jedno skretanje desno, dodaje Braun, došlo je sa odlukom holandskog ministra zdravlja, člana ekstremno desničarske Slobodarske stranke Gerta Vildersa, da odbije zahtjeve afričkih zemalja za hitnu pomoć u borbi protiv majmunskih boginja, iako su holandske zalihe, kako navodi, „iznosile 100.000 kutija neiskorišćenih vakcina – od kojih će mnogima rok upotrebe isteći sljedeće godine“.

Braun ističe da „bauk koji proganja Evropu nije komunizam“, kako je Karl Marks nekada napisao, „već ekstremizam desnice“. On dodaje da je malo ostalo od sanitarnog kordona koji je trebao da zadrži ekstremnu desnicu, naglašavajući da današnja Evropa ima sedam vlada sa ekstremno desničarskim partijama na vlasti ili u koaliciji, prognozirajući da bi Austrija vjerovatno mogla biti sljedeća.

Slogan „Tačka preokreta“, kojeg je Najdžel Faradž koristio 2016. godine tokom kampanje za Brexit, prema Braunu, „prikazuje bradate i tamnopute migrante koji se čine da marširaju ka nama“. Ista fotografija je kasnije replicirana u Mađarskoj sa promijenjenim natpisom sa „Tačka preokreta“ na „Stop“.

Slični slogani uključuju „Zaustavite invaziju“ (“Stop invasione”), koji koristi italijanska Liga Matea Salvinija; i „Zatvorite granice“ (“Grenzen dicht”), koji su usvojile njemačke ekstremno desničarske grupe AfD i Pegida (Patriotski Evropljani protiv islamizacije Zapada).

Prije nekoliko godina, kako naglašava Braun, bivši savjetnik Donalda Trampa, Stiv Benon, pokušao je da „formira globalnu koaliciju protiv globalista“, okupljajući brojne desničarske lidere Evrope, uključujući Najdžela Faraža i Viktora Orbana iz Mađarske. Benon je bio uključen u osnivanje „Akademije za judeo-hrišćanski Zapad“ u Italiji, dok je Trampova „Amerika na prvom mjestu“ Republikanske stranke sada jedna od mnogih koja usvaja slogan koji na njihovom jeziku znači „moja zemlja na prvom mjestu“.

Tako španska desničarska stranka Vox koristi „Primero lo nuestro. Primero los españoles“; Italijanska Liga, „Prima gli Italiani“; Mađarska Fidesz stranka, „Nekünk Magyarország az első“; Njemačka AfD, „Unser Land zuerst“; Austrijska FPÖ, „Österreich zuerst“; i Švajcarska Narodna stranka, „Die Schweiz zuerst“.

Van Evrope, „Önce Türkiye“ („Turska na prvom mjestu“) promoviše Stranka pravde i razvoja Redžepa Tajipa Erdogana, dok desničarska stranka Japan First nosi banner „日本第一“ (“Japan na prvom mjestu“). „Indija na prvom mjestu“ usvojena je od strane Baratija Džanata stranke premijera Narendre Modija.

Braun naglašava da su varijacije na ovu temu uključivale slogane poput „Polska dla Polaków“ (“Poljska za Poljake“) u Poljskoj, Voxov slogan „España viva“ („Živjela Španija“), i “Brasil acima de tudo“ („Brazil iznad svega“) bivšeg predsjednika Brazila, Žaira Bolsonara.

Sve u svemu, Braun primjećuje da je oko 50 zemalja već izašlo na izbore 2024. godine. Prema Frensisu Fukujami, višem saradniku na Stanford univerzitetu i autoru teze „Kraj istorije i posljednji čovjek“, „strahovi da će ova godina odražavati globalnu pobjedu iliberalnog populizma za sada su se pokazali kao pogrešni“. Fukujama dodaje da „demokratsko nazadovanje može i jeste otporno u mnogim zemljama“.

Fukujama može, kako ističe Braun, ukazati na povratak Laburista u Britaniji, ponovni izbor Ursule fon der Lajen za predsjednicu Evropske komisije, preokret ekstremne desnice u Poljskoj i neuspjeh Modija u Indiji. No, rezultati u Poljskoj i Indiji govore nam da „tolerancija na desničarski ekstremizam može opadati kada glasači otkriju da nacionalistički demagozi dobro koriste nezadovoljstvo, ali loše ga eliminišu“.

Braun naglašava da ne smijemo zaboraviti na ono što se dogodilo u zemljama od Indonezije do Argentine, borbu za vlast u SAD-u i – ono što Fukujama promašuje u Evropi – podmuklo predavanje centra desničarskim predrasudama.

Naravno, kako se dodaje u analizi, postoje načini da se frustrira napredovanje desničarskih populista. Španski premijer Pedro Sančez prošle je godine pobijedio desnicu na nacionalnim izborima, vješto izdvajaći špansku centro-desničarsku Narodnu stranku (PP) od ekstremne desnice Vox na pitanju vezanom za sudbinu ranjivih maljoletnih migranata. Do jula su bili u koaliciji u pet ključnih regija: Valensiji, Aragon, Mursiji, Ekstremaduri i Kastilja i Leonu.

Međutim, Braun zaključuje da nije centro-desničarska PP bila ta koja je napustila ekstremnu desnicu Vox – to je ekstremna desnica koja je napustila centro-desnicu. Prema njegovim riječima, „dok takozvani umjereni nastave da se igraju vatrom – vjerujući da će, držeći svog protivnika blizu, na kraju ukrotiti zvijer – nastaviće da gube“, dok će „otrov ekstremne desnice morati da se suprotstavi progresivnim agendama fokusiranim na ono što ljudima najviše znači: posao, životni standard, pravednost i smanjenje moralno neopravdanog jaza između bogatih i siromašnih“.

-----

Braun je bio premijer Velike Britanije od 2007. do 2010. godine, kada je predsjedavao i Laburističkom partijom. Autorski tekst "Evropa je pod uticajem krajnje desnice – to je rezultat popuštanja takozvanih umjerenih" objavljen je juče u listu Guardian.