Nedavna odluka američkog predsjednika Džoa Bajdena da odobri Ukrajini korišćenje zapadnih dalekometnih raketa protiv vojnih ciljeva u Rusiji označava odlučan, ali rizičan preokret u ratu u Ukrajini. Sajmon Tisdal, spoljnopolitički komentator lista The Observer, u analizi za Guardian istakao je da ova odluka – odlagana, ali na kraju neizbježna – predstavlja značajnu promjenu u strategiji Zapada usred sve većeg straha od ruske odmazde.
Odobrenje američkog predsjednika uslijedilo je gotovo 1.000 dana nakon što je ruski predsjednik Vladimir Putin pokrenuo svoju sveobuhvatnu invaziju na Ukrajinu. Uprkos Putinovim ponovljenim upozorenjima da bi takvi raketni udari bili tretirani kao čin rata NATO-a, Bajden izgleda spremno da testira da li su to zaista samo prijetnje. Da li je u pitanju blef, kako autor primjećuje, tek treba da se vidi.
Visoki ulozi
Bajdenov potez izlaže saveznike NATO-a potencijalnim posljedicama, pri čemu je vjerovatno da će Rusija pojačati svoje prikrivene operacije u Evropi, umjesto da pribjegne direktnoj vojnoj odmazdi. Sajber napadi, sabotaže i požari – taktike povezane sa ruskom vojnom obavještajnom agencijom GRU – sada izazivaju široki strah. Iste snage odgovorne su za visokoprofilne incidente poput trovanja u Solsberiju 2018. godine, kao i za nedavne sumnjive požare na skladištima povezanima sa Ukrajinom.
Kaja Kalas, bivša premijerka Estonije i nova šefica spoljne politike EU, upozorila je da Evropa mora da zauzme jedinstven stav protiv moskovskog „sjenkovitog rata“. Njena poruka o potrebi koordinisane akcije odjekuje stavovima lidera poput Jonasa Gara Sterea iz Norveške, koji je izrazio zabrinutost zbog kritične energetske infrastrukture i podvodnih komunikacionih mreža koje su meta ruskih špijunskih operacija.
Test za odlučnost NATO-a
Tisdal naglašava da je Bajdenovo odlaganje odobravanja korišćenja dalekometnih raketa – uprkos ponovljenim molbama predsjednika Volodimira Zelenskog – stavilo Ukrajinu u nepovoljan položaj. Mjesecima su ruske vojne baze i aerodromi, odakle se lansiraju smrtonosni udari na ukrajinske gradove, ostali nedodirljivi, ostavljajući Kijev da se bori „vezanih ruku“.
Oprez američkog predsjednika djelimično proizlazi iz zabrinutosti za Putinov odgovor. Navodno povjerljiva obavještajna procena upozorila je da bi omogućavanje Ukrajini da napada duboko unutar teritorije Rusije moglo podstaći Moskvu na intenziviranje asimetričnih napada širom Evrope. Ipak, autor napominje da je Bajdenovo oklijevanje možda skupo koštalo Ukrajinu. Da su ove rakete isporučene ranije, Ukrajina bi možda bila u boljoj poziciji da potisne ruske snage.
Podjele u Evropi
Dok se Bajdenova administracija priprema za moguće posljedice, evropski lideri se suočavaju sa sopstvenim izazovima. Iako je G7 obećao nepokolebljivu podršku Ukrajini „koliko god bude potrebno,“ podjele unutar EU prijete da potkopaju tu posvećenost. Njemački kancelar Olaf Šolc izazvao je kritike nakon nedavnog telefonskog razgovora sa Putinom – poteza koji su neki vidjeli kao znak slabosti. Bivši poljski premijer Donald Tusk odbacio je takve gestove kao beskorisne, izjavivši da „telefonska diplomatija ne može zamijeniti stvarnu podršku“.
Emanuel Makron, nekada glasni zagovornik poraza Rusije, sada izgleda oklijeva kada je riječ o omogućavanju Kijevu da koristi francuske rakete. Kir Starmer, lider britanskih laburista, ponovio je svoju posvećenost ukrajinskom pitanju, ali pitanje ostaje: hoće li Evropa zadržati jedinstven front ako američka podrška oslabi?
Hitnost trenutka ne može se prenaglasiti. Kako Tisdal ističe, Putin vjeruje da odlučnost Zapada slabi. S obzirom na Bajdenove izazove u vezi sa reizborom i podjele u Evropi, Kremlj će vjerovatno pokušati da iskoristi sve pukotine u savezu. Dalekometne rakete, iako nužan korak, nijesu čarobno rješenje. One predstavljaju rizik – koji bi mogao promijeniti tok rata ili produbiti haos koji obuzima Ukrajinu i njene saveznike.
Komentari (0)
POŠALJI KOMENTAR