Ako ne bi bilo kašnjenja u letu, zapaljiva bomba mogla je eksplodirati usred vazduha iznad Evropske unije. Umjesto toga, eksplodirala je na zemlji, na aerodromu u Lajpcigu, u Njemačkoj, zapalivši DHL kontejner za avionski teret, piše Politico. Prema zapadnim obavještajnim službama, ovaj incident iz jula bio je probni pokušaj ruskih operativaca da postave slične bombe na letove ka Sjedinjenim Američkim Državama.
„Već neko vrijeme posmatramo agresivne akcije ruskih obavještajnih službi“, izjavio je Tomas Haldenvang, koji je nedavno odstupio sa mjesta šefa njemačke savezne unutrašnje obavještajne agencije. „Rusija koristi čitav spektar sredstava, od uticaja na političke rasprave, preko sajber napada na ključnu infrastrukturu, do sabotaža velikih razmjera“.
Incident u Lajpcigu dio je šireg obrasca rastuće ruske neprijateljske aktivnosti u Evropi, koja obuhvata kampanje dezinformacija, miješanje u izbore i sada nasilne sabotaže. Prema Kremljovom planu, hibridni rat osmišljen je da destabilizuje zapadne zemlje i iskoristi njihove ranjivosti, izbjegavajući otvoreni vojni sukob.
Širenje sabotaže i špijunaže
Samo nekoliko dana prije incidenta u Lajpcigu, podvodni telekomunikacioni kablovi u Baltičkom moru presječeni su u onome što je Njemačka opisala kao sabotažu. Iako njemački ministar odbrane Boris Pistorijus ističe da nema konačnih dokaza o počiniocima, rekao je: „Moramo zaključiti, iako ne znamo tačno ko je to učinio, da je riječ o hibridnoj akciji i pretpostaviti — bez dokaza — da je sabotaža“.
U Irskom moru, ruski špijunski brod Jantar protjeran je iz irskih voda nakon što je patrolirao kritičnim područjima sa energetskim cjevovodima i internet kablovima. Ruska agresija se takođe manifestuje u direktnom nasilju. Druga zapaljiva bomba, slična onoj iz Lajpciga, eksplodirala je u julu u skladištu blizu Birmingema u Velikoj Britaniji. Njemačka antiteroristička policija istražuje moguće veze između ovih napada i drugih incidenata širom Evrope.
Norveški obavještajni šef Nils Andreas Stensones upozorio je u septembru da će Rusija vjerovatno pojačati sabotaže naftne i gasne infrastrukture, što dodatno zabrinjava Zapad. Moskva je već osumnjičena za umiješanost u podmetanje požara širom Poljske, Velike Britanije, Češke, Njemačke, Litvanije i Letonije.
Uz sve ovo, njemački i američki zvaničnici otkrili su ruski plan za atentat na Armina Papergera, direktora Rheinmetalla, ključnog dobavljača artiljerijskih granata Ukrajini. Ovi slučajevi naglašavaju spremnost Kremlja da koristi nasilje kao sredstvo destabilizacije.
Dezinformacije kao oružje
Taktike Rusije prevazilaze fizičku sabotažu. Kremlj već dugo koristi hibridni rat da utiče na javno mnjenje i destabilizuje evropska društva. Ključni fokus su kampanje dezinformacija, uključujući pokušaje da se umanji zapadna vojna podrška Ukrajini.
Na primjer, u Litvaniji Moskva je ciljala planirano raspoređivanje njemačke brigade unutar NATO-a lažnim optužbama. „Širi se mnogo lažnih vijesti, poput toga da su njemački vojnici silovali žene i željeli da okupiraju Litvaniju“, rekao je Darijus Jauniškis, šef litvanske tajne službe. „Rusija želi da sabotira ovaj projekat. Mi to shvatamo veoma ozbiljno“.
Slične strategije primijenjene su u Poljskoj, gdje je premijer Donald Tusk optužio Moskvu za orkestraciju priliva migranata iz Bjelorusije kako bi destabilizovala Varšavu. U oktobru je Poljska privremeno suspendovala pravo na azil za ove migrante uz podršku EU.
Uprkos ovakvim provokacijama, čini se da su akcije Rusije pažljivo kalibrisane kako ne bi izazvale reakciju NATO-a prema članu 5, koji obavezuje na kolektivnu odbranu. „Rusija testira granice člana 5 da bi stvorila nesigurnost“, rekao je Roderih Kizeveter, njemački poslanik i bivši vojni oficir. Izbjegavanjem otvorenih ratnih činova, Kremlj balansira na ivici eskalacije, povećavajući tenzije bez prelaska crvenih linija koje bi mogle prisiliti NATO na ujedinjenu akciju.
Dilema NATO-a
Iako saveznici NATO-a diskutuju o primjeni člana 4, koji omogućava konsultacije kada je ugrožena bezbjednost članice, malo je želje za širim sukobom. General Tijeri Burkard, šef francuskog generalštaba, rekao je ranije ove godine za Le Figaro: „Alati NATO-a jednostavno nijesu dizajnirani za sivu zonu u svijetu takmičenja i sukoba“.
Problem dodatno otežava nedostatak zajedničke definicije hibridnog ratovanja među članicama NATO-a. Marek Kohv, bivši estonski zvaničnik za odbranu, objasnio je da nejasnoće oko definisanja hibridnog ratovanja i kašnjenje u utvrđivanju krivice otežavaju koordinisane odgovore.
Na primjer, mjesecima nakon sabotaže na francuskim željeznicama uoči Olimpijskih igara u Parizu, francuska obavještajna služba još istražuje umiješanost Rusije, navodi Le Monde. Slične nesuglasice unutar NATO-a, posebno zbog uticaja članica naklonjenih Rusiji poput Mađarske i Turske, komplikuju napore u odlučnom suprotstavljanju Moskvi.
Jačanje odbrane i borba protiv prijetnji
Neke evropske vlade preduzimaju korake za suprotstavljanje ovim prijetnjama. Francuska je 2021. osnovala Viginum, agenciju za borbu protiv stranog digitalnog miješanja, nakon što su ruski pokušaji podrili predsjedničke izbore u Francuskoj 2017. Najskorije, francuske vlasti optužile su Moskvu za podsticanje panike na internetu zbog stjenica u Parizu i širenje antisemitskih grafita kako bi pojačala tenzije povodom sukoba Izraela i Hamasa.
Švedska je osnovala posebnu „Agenciju za psihološku odbranu“ za borbu protiv ruskih dezinformacija. U međuvremenu, NATO i EU daju prioritet zaštiti ključne infrastrukture. Nova koordinaciona ćelija NATO-a za podvodnu infrastrukturu, osnovana nakon sabotaže gasovoda Sjeverni tok u februaru 2023, nastoji da poveća otpornost u ovom domenu. Radna grupa EU-NATO za otpornost kritične infrastrukture pokrenuta je u martu 2023. kako bi se obezbijedila saradnja između država članica i privatnog sektora.
Njemačka i Norveška predložile su osnivanje pet regionalnih centara za nadzor i zaštitu podvodne infrastrukture poput telekomunikacionih kablova i cjevovoda. Pored toga, EU je uvela sankcije protiv pojedinaca i entiteta uključenih u hibridno ratovanje, uključujući miješanje u izbore, sabotaže i sajber napade.
Izazovi u otkrivanju počinilaca i upotreba jednokratnih agenata
Uprkos ovim naporima, Evropa se suočava sa značajnim izazovima u pozivanju Rusije na odgovornost. Protjerivanje preko 700 ruskih špijuna iz evropskih zemalja od 2022. godine natjeralo je Kremlj da se oslanja na jednokratne agente. Ovi pojedinci, često mladići regrutovani putem Telegram kanala, djeluju anonimno i motivisani su novcem ili ideologijom.
Jedan takav agent osumnjičen je za postavljanje zapaljive bombe u Lajpcigu, vjerovatno nesvjestan pune svrhe svoje misije. Arndt Frejtag fon Loringhoven, bivši šef obavještajne službe NATO-a, naglasio je hitnost suočavanja s ovom prijetnjom. „Spavamo“, rekao je. „Agresivno ponašanje mora imati političke posljedice“.
Evropa na prekretnici
Iako su sankcije i zaštita infrastrukture koraci u pravom smjeru, stručnjaci upozoravaju da Evropa mora djelovati odlučnije. Danijel Bajman iz Centra za strateške i međunarodne studije zalaže se za povećanje vojne pomoći Ukrajini kako bi se pokazalo da ruska agresija ima kontraefekat. Estonski ministar odbrane Hano Pevkur je saglasan: „Kada se nešto dogodi, odmah to objavite. Pokažite da su ti ljudi regrutovani iz ruskih službi“.
Bez veće jedinstvenosti i hitnosti, stručnjaci strahuju da će Rusija nastaviti da koristi evropske podjele. „Ako propustimo ovu priliku, Rusija će dobiti još više prostora za djelovanje“, rekao je Kohv. „Moramo imati na umu da oni u suštini oponašaju doktrinu sabotaže iz Hladnog rata Sovjetskog Saveza“.
Hibridno ratovanje Kremlja predstavlja višestruki izazov za NATO i EU, koji zahtijeva sveobuhvatan i ujedinjen odgovor. Kako upozorava fon Loringhoven, Evropa ne smije ostati uspavana pred rastućim prijetnjama.
Komentari (0)
POŠALJI KOMENTAR