Evropa opasno potcjenjuje povratak Donalda Trampa na vlast, ocijenjeno je u najnovijoj analizi Sajmona Tisdala, objavljenoj u Guardianu. Autor kritikuje očiglednu strategiju evropskih lidera zasnovanu na laskanju i pomirenju u suočavanju sa Trampovim povratkom na političku scenu. Umjesto toga, on insistira na tome da Evropa mora da zauzme mnogo čvršći stav ako želi da zaštiti svoje interese na globalnoj sceni.
Analiza počinje naglašavanjem volje evropskih lidera, koji su nekada bili glasni kritičari Trampa, da sada čine sve da ga ne naljute. On ističe kako evropski lideri upražnjavaju „besramno laskanje“, nadajući se da će izbeći „sukobe i uvrede“ koje su obilježile Trampov prvi mandat. Međutim, prema Tisdalu, ovo je strategija zasnovana na iluzijama. On upozorava da su uloge sada ozbiljnije: Tramp će biti još nepredvidljiviji i opasniji u svom drugom mandatu.
On tvrdi da Trampov povratak više nije samo politička noćna mora, već dolazeća realnost koja zahtijeva pažljive i strateške odgovore.
„Ulizivački odgovori političara koji su ga ranije mrzili govore mnogo o slabostima i podjelama Evrope“, piše autor u Guardianu.
Ovo nije samo odraz političke fragmentacije Evrope, već i znak šire krize postojanja kontinenta koji se suočava sa svijetom u kojem SAD možda više neće biti pouzdan partner.
Tisdal se dotiče specifičnih primjera, spominjući Viktora Orbana iz Mađarske i Kalina Đorđeskua iz Rumunije, koji otvoreno prihvataju populizam nalik Trampovom. U međuvremenu, gestovi francuskog predsjednika Emanuela Makrona prema Trampu, uključujući poziv za posjetu Parizu povodom ponovnog otvaranja katedrale Notr Dam, čine se kao rezultat diplomatije, a ne iskrenog divljenja.
Tisdal je posebno kritičan prema Makronovoj očiglednoj želji da posjetu predstavi kao „diplomatski uspjeh“, nakon što je prvobitno čestitao Trampu na njegovoj pobjedi na izborima.
Članak takođe kritikuje lidera Laburista u Velikoj Britaniji, Kira Starmera, zbog njegove ambivalentnosti. Starmer je nedavno odbio ideju da Britanija mora da bira između SAD i Evrope, ali analiza njegovog pomirljivog pristupa smatra kako je on i pragmatičan i nesposoban za suočavanje sa drugim mandatom Trampa.
Autor upozorava na nadolazeće unutrašnje podjelke unutar Evrope, ukazujući na borbe za vođstvo u Francuskoj i Nemačkoj kao dodatne ranjivosti. EU, smatra on, lako bi mogla postati meta Trampovih taktika „zavadi pa vladaj“, a trenutna politička situacija u Evropi samo je čini podložnijom takvoj manipulaciji.
„Praznine u liderstvu mogle bi učiniti EU lakom metom za njegove taktike podjela“, upozorava on, naglašavajući da je ovo kritičan trenutak za Evropu da učvrsti svoju jedinstvenost.
U suočavanju sa ovim geopolitičkim pritiscima, analiza sugeriše da je jedan od najefikasnijih načina za suočavanje sa Trampom usvajanje „čvršćeg“ pristupa – nešto što je bilo uspješno u prošlosti, posebno u iskustvu australijskog premijera Malkolma Turnbila.
Tisdal citira Turnbila koji smatra da su mnogi lideri pogrešno procijenili Trampovu nepredvidljivost, vjerujući ili da će se promijeniti nakon što dođe na vlast, ili da će laskanjem osvojiti njegovu naklonost. Obje pretpostavke, kako on tvrdi, bile su pogrešne.
Evropa mora da shvati da Trampov povratak nije samo pitanje upravljanja njegovim temperamentalnim ponašanjem, već i pitanje odbrane ključnih vrijednosti u suočavanju sa politikama koje prijete evropskoj bezbjednosti, demokratiji i globalnom položaju.
„Tramp #2 je još neodređeniji po pitanju spoljne politike nego prije – ali po pitanjima klime, demokratije, Rusija-Ukrajina, Izrael-Palestina, bezbjednosti i trgovine, on izaziva evropske interese i vrijednosti“, ističe on.
Evropa više ne može da se nada da će laskanje biti dovoljno za suočavanje sa Trampom. Vrijeme je da postane čvrsta, odlučna i spremna za teške geopolitičke izazove koji dolaze.
Komentari (0)
POŠALJI KOMENTAR