Turski predsjednik Redžep Tajip Erdogan je više od 20 godina pažljivo balansirao odnose sa Zapadom, Rusijom i Kinom. Turska je imala koristi od uloge u ruskom ratu protiv Ukrajine, proširila je svoj uticaj u raznim regionima i izgradila značajnu odbrambenu industriju. Analitičari geopolitičkih odnosa ovu strategiju opisuju kao potragu za „strateškom autonomijom“—branjenje nacionalnih interesa bez oslanjanja na spoljne sile.
Tokom mandata Donalda Trampa, Erdogan je imao izmiješane odnose sa SAD. Postojao je „bromance“ (kovanica nastala od riječi bro – brat, u žargonu i romance – romansa) između dvojice lidera, izraz koji označava blisku, neemotivnu prijateljsku vezu među muškarcima, iako je bilo komplikovano nesuglasicama, poput Turske kupovine ruskih raketa, što je dovelo do toga da SAD izbace Tursku iz programa F35 lovaca. Napetosti su se javile i zbog Erdoganovih optužbi protiv SAD da podržavaju izgnanog vladiku Fethulaha Gulena, koga je on optužio za pokušaj puča 2016. godine. Uprkos ovim pitanjima, Erdogan je pozdravio Trampovu ponovnu izbornu pobjedu, a Tramp se divio Turskoj ulozi u Siriji, čak je nazivao Erdogana prijateljem, ocjenjuje u autorskom tekstu za Guardian saradnik na Evropskom centru za politiku Pol Tejlor.
Povratak promjenljivog Trampa donosi i prilike i rizike. Dok bi Tramp mogao zanemariti Erdoganov “ljudskopravaški record”, mogao bi zauzeti oštriji stav prema turskoj podršci Hamasu. Odnosi su bili hladniji pod Džoom Bajdenom, i Erdogan nikada nije posjetio Bijelu kuću za vrijeme Bajdenovog mandata.
Turska ostaje članica NATO-a, uprkos tome što nije uvela zapadne sankcije Rusiji. Mogući su razgovori o kontroverznim ruskim S-400 raketama, sa mogućim kompromisima, poput čuvanja raketa na američkoj vazduhoplovnoj bazi u zamjenu za ukidanje sankcija Turskoj.
U Siriji, Turska i SAD ostaju u nesuglasicama zbog kurdske milicije, ali saradnja bi mogla rasti. Takođe, Erdogan bi mogao da pokuša da posreduje između Trampa i Vladimira Putina, iako neki sumnjaju da bi Putin vjerovao Turskoj kao posredniku.
Odnosi sa Grčkom su se poboljšali, a Turska je reagovala na američka upozorenja da ograniči aktivnosti koje pomažu izbjegavanju ruskih sankcija. I pored toga, Turska i dalje snabijdeva Ukrajinu oružjem, uključujući dronove.
Erdoganova otvorena podrška Hamasu i kritika izraelskog liderstva mogli bi dovesti do sukoba sa pro-izraelskom Trampovom administracijom. Ipak, postoji spekulacija da ekonomske veze Turske i Izraela opstaju, uprkos pogoršanju zvaničnih odnosa. Postoji zabrinutost da bi napetosti između Turske i Izraela mogle poremetiti šire mirovne napore na Bliskom istoku.
Najveći rizik predstavlja potencijalni sukob između Turske i Izraela u Siriji, gdje su obje zemlje uključene u bezbjednosnu situaciju nakon Bašara al-Asada. Ipak, Erdoganov pragmatizam vjerovatno sprečava direktni sukob.
Erdoganova geopolitička strategija obilježena je balansiranjem više interesa, a njegovi budući odnosi sa SAD i Izraelom ostaju ključni za oblikovanje uloge Turske na globalnoj sceni.
Komentari (0)
POŠALJI KOMENTAR