Maganomija – Trampova drska ekonomska strategija vjerovatno će završiti krahom ili krizom

Piše: Džonatan Portes, profesor na Kings koledžu London i nekadašnji visoki funkcioner Velike Britanije 

Veliki poreski rezovi za bogate, uvozne carine i suprotstavljeni interesi republikanskih nacionalista i tehnološke desnice predstavljaju opasnu kombinaciju.

Šta povezuje pristup Donalda Trampa trgovini, porezima i državnoj potrošnji? Postoji li Trampova ekonomska teorija – Maganomija*? Tramp bi, kao i većina političara, vjerovatno odbacio tvrdnju da slijedi određeni ideološki nacrt, ali, kako je rekao Džon Mejnard Kejns: „Praktični ljudi, koji vjeruju da su potpuno oslobođeni bilo kakvog intelektualnog uticaja, obično su robovi nekog davno zaboravljenog ekonomiste“.

Trampove politike teško je pripisati uticaju bilo koje pojedinačne ekonomske škole. Najvidljiviji okvir je onaj koji je identifikovao harvardski ekonomista Dani Rodrik, a koji kombinuje ekonomski nacionalizam i tehnološku desnicu. Prvu struju, koju predstavljaju dugogodišnji Trampovi povjerenici Piter Navaro i Stiv Benon, čine oni koji žele da obnove tradicionalnu industrijsku snagu Amerike uvođenjem carinskih barijera i deportacijom što većeg broja imigranata. Drugu, oličenu u Ilonu Masku, čine oni koji žele tehnološki skok u budućnost kroz vještačku inteligenciju i libertarijanske ideje.

Ova podjela je lako prepoznatljiva britanskim čitaocima. Među pristalicama Brexita postojao je vidljiv jaz između onih koji su ga vidjeli kao način da se preokrenu negativni efekti globalizacije putem strožih imigracionih i trgovinskih politika i onih koji su ga smatrali putem ka deregulaciji i smanjenju države (tzv. model „Singapura na Temzi“).

Međutim, jednostavna transatlantska analogija promašuje jedinstvene američke karakteristike „trampizma“. Antimigrantski nativizam podsjeća na pokret „Know Nothings“ iz sredine 19. vijeka, dok Tramp otvoreno izražava divljenje Vilijamu Mekinliju, koji je 1890. godine uveo veliki porast američkih carina.

U međuvremenu, Maskova vizija u suštini je preuzeta iz djela Ajn Rend – ideja da ljudski napredak i prosperitet zavise od sebičnih postupaka herojski nastrojenih pojedinaca, dok je jedina uloga države da štiti ekonomsku slobodu tih pojedinaca. Maskov agresivni pristup „reformisanju“ vlasti i razmontiranju institucija čista je „randovska“ filozofija. Ona nema nikakve veze sa singapurskim modelom, koji počiva na meritokratiji i visoko plaćenim državnim službenicima.

Pored toga, postoji i treći element – upotreba državne moći za ličnu korist Trampa i njegovih saveznika. Ovo teško da se može nazvati ekonomskom ideologijom, ali je suviše značajno da bi se ignorisalo. Primjer je Maskova odlučnost da osigura da Federalna uprava za avijaciju dodijeli unosne ugovore njegovoj kompaniji Starlink.

Ekonomisti bi ovakve stvari obično smatrali makroekonomski nebitnim – ali Trampov prijedlog za stvaranje velike državne kripto-rezerve bio bi nešto sasvim drugo. Teško ga je vidjeti drugačije osim kao ogroman transfer bogatstva sa dolarskih imovinskih posjeda u SAD i inostranstvu na (određene) kripto-investitore.

Unutrašnje kontradikcije između ovih različitih struja su očigledne – kako filozofski, tako i praktično. Na primjer, kada je riječ o imigraciji, nativisti i tehnološki futuristi se mogu saglasiti da neregularne migrante treba deportovati – ali, kako smo Anand Menon i ja već pisali, otvoreni bijeli nacionalizam prve grupe znači da oni snažno podržavaju i smanjenje legalne imigracije, dok se druga strana u velikoj mjeri oslanja na visokokvalifikovane migrante iz južne i istočne Azije. Slična tenzija oko značenja „kontrolisane imigracije“ bila je jedan od faktora koji su doveli do raspada Brexit koalicije u Velikoj Britaniji.

Slično tome, veliki poreski rezovi za bogate, kombinovani s uvoznim carinama koje pogađaju nižu i srednju klasu, direktno će naštetiti mnogima koji su glasali za Trampa u nadi da će poboljšati sopstveni životni standard.

Međutim, iako bi ove kontradikcije mogle vremenom oslabiti političku bazu trampizma, bilo bi pogrešno pretpostaviti da će se njegova politička moć nužno urušiti pod njihovom težinom u kratkom roku. Na nekim pitanjima, kao što su smanjenje budžeta USAID-a i finansiranja naučnih istraživanja, postoji ideološka usklađenost. Otpuštanje najvišeg američkog vojnog oficira (koji je bio crnac) kao „udarac protiv DEI-a“ (diverzitet, jednakost i inkluzija) otvoreno je rasistički čin, ali ujedno šalje jasnu poruku o tome ko je na vlasti i šta će se dogoditi svakom državnom službeniku, bez obzira na njegovu poziciju ili zasluge, koji se usudi stati na put.

Dok su carine očigledno u suprotnosti s libertarijanskom ideologijom i poslovnim interesima mnogih Trampovih donatora, kombinacija straha (od politički motivisane odmazde) i pohlepe (za poreskim olakšicama) do sada je spriječila otvorene pobune. Malo je znakova da će republikanski zvaničnici pružiti otpor – bilo iz principa, bilo iz ličnih interesa. Osim toga, veliki dio Trampove retorike je performativan i nije direktno povezan sa suštinskom politikom. Dakle, barem u skorijoj budućnosti, Tramp bi mogao uspješno da jaše na sve tri strane istovremeno.

Zato je vjerovatnije da će ova koalicija biti razbijena krizom, a ne postepenim raspadom. A nije teško zamisliti kako bi do toga moglo doći. Fiskalna putanja SAD već je neodrživa. Veliki poreski rezovi, kombinovani sa namjernim slabljenjem sposobnosti Poreske službe da prikuplja poreze i činjenicom da Maskove „reforme“ neće donijeti konkretna smanjenja potrošnje, stavit će na test tržišno povjerenje u državne obveznice kao ultimativno bezrizične aktive. Istovremeno, iako se ne može kvantifikovati, sistematsko razmontiranje finansijskih regulativa značajno povećava vjerovatnoću velikog poremećaja na finansijskim tržištima.

„Maganomija“ nije samo nekonzistentna, već i opasna – i vjerovatno neće završiti tiho, već eksplozivno.

-----

*termin je izveden od skraćenice MAGA (Make America Great Again), koju je Tramp koristio u predsjedničkoj kampanji