Postoji princip da čak i najmoćniji lideri moraju da budu odgovorni za svoje postupke. Taj princip je sve više ugrožen, ali ga treba braniti, navodi u autorskom tekstu za Guardian Stiv Krošou, autor knjige "Sudsko gonjenje moćnih: Ratni zločini i borba za pravdu" i nekadašnji direktor Human Rights Watcha za UK.
Nije bilo iznenađenje što je Benjamin Netanijahu pohvalio "hrabru i principijelnu" odluku Viktora Orbana, u odgovoru na najavu da će Mađarska napustiti Međunarodni krivični sud (MKS). Ono što je zabrinjavajuće je to što se čini da previše vlada nije spremno da se suprotstavi drskosti, u trenutku kada, zbog Donalda Trampa, sam opstanak Haškog suda dolazi pod prijetnju.
Lider Mađarske je opisao MKS kao "politički forum", dok je izraelski premijer, tokom svog prkosnog posjeta Budimpešti, kritikovao organizaciju kao "korumpiranu". To je logično, s obzirom na to da je prije četiri mjeseca sud potvrdio nalog za hapšenje Netanijahua zbog navodnih ratnih zločina i zločina protiv čovječnosti. Nije se moglo očekivati da će pohvaliti sopstvenu optužnicu.
Međutim, i druge evropske vlade izgledaju spremno da igraju ulogu "Orban lite" kada je u pitanju Gaza. Prošle godine su podržavale naloge za hapšenje Vladimira Putina i njegovih saradnika, ali se povlače kada treba da postupaju u vezi s nalogom za Netanijahua. Tramp je, s druge strane, najavio sankcije protiv onih koji se usude da sarađuju sa sudom.
Njemačka ministarka spoljnih poslova, Analena Berbok, bila je gotovo usamljeni glas u opisivanju Netanijahuove posjete Mađarskoj kao "lošeg dana" za međunarodno pravo. Njen kolega, tadašnji kancelar Olaf Šolc, ponovio je da "ne može da zamisli" da Netanijahu bude uhapšen u Njemačkoj. Novi kancelar, Fridrih Merc, rekao je da bi bilo "potpuno apsurdno" da Netanijahu ne može da posjeti Berlin.
Francuska, tradicionalno veliki podržavalac MKS-a, tvrdila je da Netanijahu možda uživa imunitet – uprkos tome što je ranije hvalila nalog za Putinovo hapšenje kao dobrodošlu podsjećanje da "niko ne bi smio da izbjegne pravdu". Dauning Strit je smirio ministra spoljnih poslova Dejvida Lamija, koji je ponovio stav MKS-a da je došlo do kršenja međunarodnog prava.
Ipak, kako ističe glavni tužilac MKS-a Karim Kan, percipirani neravnomjeran pristup jedan je od najvećih opasnosti za samu međunarodnu pravdu. Kada sam sreo Kana u Hagu, neposredno nakon što je podnio zahtjev za nalog za hapšenje Netanijahua (kao i za vođe Hamasa zbog njihovih „amoralnih“ zločina), citirao je Kralja Lira: "Odjeće i krznene haljine skrivaju sve. Zlato prekriva grijeh, / A snažna koplja pravde ne nanose štetu". Kan je rekao da je odlučan da se suoči sa tim problemom.
Oni koji mrze ideju da politički lideri sa „krznom i moćnim vezama“ mogu biti odgovorni kao obični ljudi, često tvrde da je Kan pristrasan tužilac koji je skrenuo sa puta. Ipak, MKS je proveo deset godina razmatrajući sve aspekte prije nego što je dao zeleno svjetlo za istragu. Kao što je prošle godine otkriveno u Guardianu i izraelsko-palestinskom +972 magazinu, Netanijahu je postao „opsjsednut“ radom suda. U jednom bizarnom incidentu, Kanova prethodnica, Fatou Bensouda, napadnuta je u hotelskoj sobi u Menhetnu od strane šefa Mosada. Jedina stvar koju Izrael nije uradio bila je pokretanje vjerodostojnih istraga ili optužnica za navodne zločine, što bi, u skladu sa osnovnim principom „komplementarnosti“, značilo kraj istraga MKS-a.
Kanovi savjetnici uključivali su nekadašnjeg britanskog vojnog tužioca, bivšeg sudiju MKS-a i bivšeg visokog izraelskog ambasadora, koji je ujedno bio i nekadašnji predsjednik tribunala za ratne zločine bivše Jugoslavije. Panel sudija proveo je šest mjeseci razmatrajući Kanov zahtjev prije nego što su dali svoje jednoglasno odobrenje (nalog za hapšenje Putina, poređenja radi, potvrđen je za tri sedmice).
Ukratko: svaki političar koji izaziva legitimitet naloga za hapšenje Netanijahua možda otkriva više o vlastitim predrasudama nego o predrasudama tužioca i njegovih kolega. Kao što je rekao izraelski dnevnik Haaretz, nalog za hapšenje "nije antisemitizam niti moderni krvavi ritual", već jednostavan poziv za pravdu – važan za Palestince, Izraelce i svijet.
Na neki način, MKS se čini jačim nego ikad. Prošlog mjeseca, bivši predsjednik Filipina, Rodrigo Duterte, uhapšen je na aerodromu u Manili i isporučen Hagu, u vezi sa ubistvima hiljada u njegovom „ratu protiv narkotika“. U 2023. godini, Putin je otkazao putovanje u Južnu Afriku zbog naloga za hapšenje protiv njega. Čak je i Netanijahu, uprkos svim svojim prijetnjama, odabrao duži put kada je letio da se sastane sa Trampom u Vašingtonu u februaru, bojeći se da bi mogao biti uhapšen ako bi morao da sleti u Evropu. Drugim riječima, mogućnosti međunarodne pravde su porasle.
Ali to nije dovoljno. Opasnosti koje prijete od osvetoljubivog i pravdi suprotnog Trampa ne smiju se zanemariti. Prošlog mjeseca, predsjednica MKS-a pozvala je Evropsku uniju da „ne napusti sud i ... nadu žrtava“. Zahtijevala je snažniji odgovor na Trampove sankcije. Do sada nije bilo mnogo znakova takvog odgovora. Postoji bezbroj pitanja, od carina do rata u Ukrajini, gdje se političari bore s tim kako se nositi sa neuračunljivim prijedlozima koji svakodnevno izlaze iz Bijele kuće. Ali suočavanje sa Trampovim pokušajima uništavanja vladavine prava širom svijeta ne može biti samo opcioni dodatak, kad sve ostalo bude riješeno. Događaji ovog tjedna trebaju biti poziv na buđenje.
Robert H. Džekson, američki glavni tužilac na Nirnberškom suđenju, rekao je da ne smijemo ignorisati najteže zločine, jer „ne možemo preživjeti njihov ponovni nastanak“. To je i dalje tačno. Ako se ovom sudu dozvoli da sada propadne – „ideja čije je vrijeme došlo“, kako je to Njemačka opisala prilikom osnivanja suda – biće nemoguće zamijeniti ga. To će imati posljedice za cijeli svijet.
Komentari (0)
POŠALJI KOMENTAR