Srbija: Na inicijativu Aleksandra Vučića napisana "Nacionalna čitanka" iz koje djeca uče vojne koračnice i crkvene pjesme čiji je autor Nikolaj Velimirović

Šta su svetac, slava i položajnik, koja je razlika između malog i velikog grba Republike Srbije i šta je zavještanje – neki su od pojmova koje će učenici prvog i drugog razreda osnovnih škola u Srbiji naučiti u "Nacionalnoj čitanci". Naučiće ponešto i o vjerskim običajima pripadnika drugih konfesija, kao i koje sve nacionalne manjine žive u Srbiji.

No, osim dječjih pjesama, među koricama "Nacionalne čitanke" nalazi se i obilje crkvenih pjesama, zajedno sa vojnom koračnicom iz perioda Prvog svjetskog rata.

Udžbenik koji je, prema riječima resorne ministarke Slavice Đukić Dejanović, napisan na inicijativu predsjednika Srbije Aleksandra Vučića, je zakonom postao obavezno nastavno sredstvo za osnovne i srednje škole. Međutim, istoričar Srđan Milošević, koji je imao uvid u djelove "Nacionalne čitanke", za Radio Slobodna Evropa (RSE) ocjenjuje da je takav udžbenik – nepotreban.

"U njoj ne postoji ništa što se ne uči u školi ili što nije dio uobičajenog vaspitanja", kaže Milošević.

Dječje pjesme, crkvene pjesme i 'Marš na Drinu'

"Nacionalna čitanka" je za sada izrađena samo za za prvi i drugi razred osnovne škole, a planirane su još tri za ostale razrede osnovih i srednje škole.

Udžbenik je podijeljen u pet cjelina – Ovo je priča o meni, Ponosim se svojim jezikom i pismom, Kako raste znanje, Kako raste kultura, Srbija u mom srcu. U njima je obuhvaćeno više nastavnih predmeta – srpski jezik, svijet oko nas, muzičko i likovno vaspitanje, istorija.

Djecu kroz sadržaj udžbenika vode dvije ptice – vrabac i lasta, uz koje će đaci, kako se navodi na početku knjige, "saznati više o sebi, svojoj zemlji i svom narodu".

Među prvim lekcijama koje đaci uče u "Nacionalnoj čitanci" jesu zastava, grb i prve dvije strofe državne himne "Bože pravde".

Državna znamenja Srbije, jedna od lekcija u "Nacionalnoj čitanci"

Tu su i pjesme dobro poznatih dečjih pjesnika Jovana Jovanovića Zmaja, Dušana Radovića, Dragana Lukića, Miroslava Antića i Dobrice Erića.

Na pojedinim stanicama postoje QR kodovi koji nakon što se skeniraju posredstvom mobilnog telefona vode ka zvučnim zapisima koji bi trebalo da prate tekst. Tako đaci mogu poslušati pjesme Ljubivoja Ršumovića "Domovina se brani lepotom" i "Poletarac" ili "Igrajmo se na slovo na slovo" iz kultne dečje televizijske emisije uz koju su generacije odrastale.

No, osim klasičnih dječjih pjesama, čitav niz QR kodova vodi ka kompozicijama koje nijesu primarno namijenjene najmlađima, poput vojne koračnice "Marš na Drinu" iz Prvog svjetskog rata koju je komponovao Stanislav Binički, kao i čitav korpus crkvenih pjesama. Među njima se ističe nekoliko koje je napisao Nikolaj Velimirović, kontroverzni episkop Srpske pravoslavne crkve, poznat po antisemitskim i antizapadnim stavovima.

U lekciji u kojoj đaci uče o praznicima i običajima, čitalac ima priliku da posredstvom QR koda čuje izvođenje Velimirovićeve "Pobedne pesme", koja govori o drugom dolasku Isusa Hrista.

Razvijanje nacionalne svijesti

Ministarka prosvjete Slavice Đukić Dejanović izjavila je na predstavljanju "Nacionalne čitanke" da bi ona trebalo da kod učenika razvija svijest o "njegovanju tradicije kulture srpskog naroda i nacionalnih manjina koje žive u Srbiji".

"Akcenat sadržaja ‘Nacionalne čitanke’ je na tradicionalnim vrijednostima koje nas čine dobrim drugom, drugaricom, komšijom. Ona motiviše na nova saznanja i istovremeno razvija ljubav prema otadžbini i svim njenim stanovnicima", rekla je Đukić Dejanović 25. septembra.

"Razvijanje nacionalnog identiteta je važno kao i razvijanje poštovanja i uvažavanja različitosti i njihovo razumijevanje", dodala je ministarka.

Pisac Srđan Srdić, koji posljednjih 18 godina radi u prosvjeti, u razgovoru za RSE postavlja pitanje – ko je vlastan da objasni šta predstavljaju srpska tradicija i kultura.

"Ja bih volio da se to lice pojavi i protumači mi to na nivou najjednostavnije definicije, jer ja ne mogu da doprem do toga šta bi trebalo da budu srpska tradicija i kultura i kakav je to prosvjetni sistem u ovoj zemlji decenijama, ako se on nije pozabavio tako bitnim segmentima", komentariše Srdić.

On podsjeća da statistike koje pokazuju da godinama unazad ljudi masovno napuštaju Srbiju i podvlači da nijedan udžbenik ne može da uvjeri građane da treba više da vole svoju zemlju.

Štampanje "Nacionalne čitanke" povjereno je državnom Zavodu za udžbenike i nastavna sredstva. Direktor ove institucije Stefan Paunović objasnio je da su u "Čitanci" objedinjeni sadržaji iz više školskih predmeta.

"Sadržaji su međupredmetno povezani na način da se postepeno uvode teme kojima se objašnjavanju pojmovi domovine i otadžbine, predstavljaju značajne ličnosti naše kulture, važne institucije, prirodne ljepote", rekao je Paunović.

Za istoričara Srđana Miloševića ovako koncipiran udžbenik predstavlja "priznanje da je obrazovni sistem potpuno propao".

"Naime, i uopšte ne karikiram, proizlazi iz svega da djeca nijesu u stanju da ostvare tako jednostavan transfer znanja i povežu himnu (dakle sadržaj muzičke kulture) sa zastavom Srbije (recimo da se zastava crta iz likovnog) kao i sa time da je to ista ona Srbija koja je jedna od država na Balkanu (što je, recimo, sadržaj geografije). I sad, umjesto tog elementarnog transfera znanja mi pravimo 'Nacionalnu čitanku' koja treba da 'integriše' nešto tako samorazumljivo", smatra Milošević.

Pisac Srđan Srdić napominje da bi školske programe svakako trebalo temeljno preispitati. Kao primer navodi "nevjerovatne gafove" u izmjenama programa za srpski jezik i književnost u srednjim školama i gimnazijama.

"Djeca danas ne znaju ko je Artur Rembo, ko je Stefan Malarme. Iz programa je nestao Aleksandar Tišma, Vladan Desnica se tretira kao odlomak od dvije stranice. Niko se tim povodom nije oglašavao. Mislim da će tako proći i ovo", kaže Srdić.

Ideja iz vrha države

Osim za učenike prvog i drugog razreda, nadležni najavljuju da će se tokom ove školske godine pojaviti još tri "Nacionalne čitanke" – za učenike trećeg i četvrtog razreda, zatim za učenike od petog do osmog razreda, kao i za učenike srednjih škola.

"Nacionalna čitanka" je predstavljena javnosti skoro mjesec dana nakon početka školske 2024/2025. godine.

No, najave o izradi takvog udžbenika počele su prije tri godine, kada je ondašnji ministar unutrašnjih poslova Aleksandar Vulin, danas na mestu potpredsjednika Vlade, izjavio da "udžbenik istorije mora da napiše država Srbija".

Tu ideju je ubrzo preuzeo predsjednik Srbije Aleksandar Vučić. U televizijskom obraćanju u februaru 2021. Vučić je izjavio da udžbenike iz srpskog jezika, istorije i geografije može da "napiše samo država".

"Ostalo na tržištu možete da pišete šta hoćete, baš me briga", rekao je Vučić u televizijskom obraćanju.

U međuvremenu se ova ideja transformisala u "Nacionalnu čitanku".

Cinizam različitosti

Zorana Opačić, članica autorskog tima koji je izradio udžbenik, navela je na prezentaciji "Nacionalne čitanke" da se u njoj "insistira na tome da je bogatstvo u različitosti, da je to kvalitet i da susret sa drugim kulturama obogaćuje živote svih nas".

O različitostima se u udžbeniku govori na nekoliko mjesta – azbučnim redosljedom nabrojane su nacionalne manjine koje žive u Srbiji, uz objašnjenje da "svaki od tih naroda ima svoj maternji jezik, običaje i narodnu nošnju, po kojima se prepoznaje".

U Srbiji postoje 24 zajednice nacionalnih manjina koje imaju svoje Nacionalne savjete.

Ramazanski bajram i jevrejski Pesah su dva praznika koji su, uz hrišćanske Božić i Uskrs, predstavljeni u "Nacionalnoj čitanci".

Razlike su predstavljene i u ilustraciji koja prikazuje školsko dvorište prepuno djece, koja izgovaraju svoja imena, koja predstavljaju različite nacionalne identitete, poput Danica, Atila, Petar, Jusuf, Lucija, Ahmed, Juraj, Artan, Ivan…

"Različitost je bogatstvo! Ne postoje dva ista bića na svijetu. (…) Bez obzira na razlike među nama, važno je da se međusobno poštujemo i da se dobro slažemo", piše između ostalog u poglavlju "Razlike nas čine jačim".

Prema riječima istoričara Srđana Miloševića, različitost je činjenica, a znanje o njoj se spontano razvija tokom života. Mnogo veći napor je, dodaje sagovornik RSE, potreban da se nauči kako prihvatiti različitost.

"Ovdje je, u nacionalnoj čitanci, upravo taj zadatak sporedan", kaže Milošević, te zaključuje:

"Ako se toliko insistira da je važno, dragoceno, bitno, lijepo, prosto neodoljivo biti pripadnik određene etničke grupe, ako je toliko sadržaja podređeno tome da na desetine načina varirate tu poruku, onda te dvije ili tri rečenice da, eto, postoje tu i neki drugi koji su 'ravnopravni' i 'imaju pravo' da budu to što jesu, tako reći 'ne-mi', zvuče pomalo i cinično."