IZ STARE ŠTAMPE, „START MAGAZIN“, br. 540, od 30. 09. 1989.
Prenosimo izvode iz intervjua sa dr Bogoljubom Kočovićem, o „pravim jugoslavenskim demografskim gubicima u Drugom svjetskom ratu – razgovor vodio Mirko Galić“, koji se odnose na gubitke i žrtve iz Crne Gore, što baca novo svjetlo na ukorijenjena saznanja.
Dr Dragoljub Kočović (rođen u Sarajevu 1920), naučnik, pravnik i ekonomista, objavio je knjigu „ Žrtve drugog svetskog rata u Jugoslaviji“ (Casualties of World War II in Yugoslavia; Biddles of Guilford for Veritas Foundation Press, London, 1985.). Izdavač je bila „Naša reč“, organizacija prosrpske orijentacije.
„Ako je važan podatak, dr Kočović ne živi u Londonu. Živio je širom svijeta, od Pariza do Chikaga, od New Yorka do Montreala, ali je uz London vezan utoliko što dio njegovih istomišljenika iz „Saveza oslobođenja“ i „demokratske alternative“ djeluje u engleskoj prijestolnici.
To je, inače, organizacija, odnosno odbor liberalne emigracije u kojem ima Srba, Hrvata, Slovenaca i muslimana, većinom demokratske, federativne orijentacije.
Otkako je umirovljen, poslije bogate karijere znavstvenog istraživača, odvjetnika i poslovnog čovjeka, živi u Parizu i u njegovoj okolici. Ima 60 godina. Po formaciji je pravnik i ekonomist, njegovi poznavaoci tvrde da „ima osjećaj za podatak i statistiku“.
To je bilo važno da se prihvati knjige za koju je u predgovoru napisao da će izazvati „najžešće reakcije ekstremističkih nacionalističkih elemenata, kako srpskih, tako i hrvatskih“.
Dok je u poratnom vremenu djelovao u pariškom Centru za znanstvena istraživanja (CRNS) usvojio je statistiku, a kasnije, u američkim multinacionalnim korporacijama višu matematiku. S tim se znanjem upustio u složeno istraživanje žrtava rata u Jugoslaviji, koristeći prije svega izvore – domaće i strane – koji su pokazivali kretanje stanovništva u prijeratnim i poratnim godinama.
„Može se o brojkama diskutirati“, ističe Kočović u knjizi. Jer, on ne barata samo „neospornim podacima“ nego i „vjerovatnim podacima“ i „pretpostavkama“ odnosno „procjenama“.
Za njega su neosporni samo statistički podaci iz popisa stanovništva (1921, 1931, 1940, 1948, 1953); ostalo je „vjerovatno“ ili „moguće“.
Da nije bilo rata, vjerovatno je ili moguće da bi u Jugoslaviji bilo skoro dva milijuna (1.985.000) ljudi više; Kočović to zove demografskim gubicima. Kad, pak, ukupnim demografskim gubicima oduzme onaj dio koji nije izravno stradao u ratu, ali je posljedica rata (manji priraštaj, iseljavanje) dolazi do brojke o stvarnim žrtvama: Kočović je u tome precizan (1.014.000), ali i elastičan, jer dopušta odstupanja u rasponu između 900 tisuća i 1.150.000 žrtava.
Računajući unaprijed s prigovorom da podcjenjuje ratne gubitke, on piše: „Žalosna je činjenica da je u Jugoslaviji bilo 1.985.000 demografskih i u okviru njih 1.014.000 stvarnih žrtava. Svjestan da će njegove nalaze mnogi osporavati, ne samo iz znanstvenih razloga, ograničava svoju knjigu na „okvir za istraživanje relativne istine“.
„Crna Gora najviše stradala“
Analizom statističkih podataka, Kočović je izračunao demografske i stvarne gubitke za sve republike i sve jugoslavenske narode.
Prema kriteriju demografskih gubitaka, najviše je stradala Crna Gora (112.000 ili 26 odsto stanovništva), zatim Bosna i Hercegovina (668.000 ili 23 odsto), Hrvatska (605.000 ili 15 odsto), Makedonija (101.000 ili 9 odsto), Slovenija (97.000 ili 8 odsto), Vojvodina (119.000 ili 7 odsto), uža Srbija (260.000 ili 6 odsto) i Kosovo (23.000 ili 3 odsto).
Toliko bi naše republike, odnosno pokrajine imale 1948. da nije bilo rata. Što se tiče stvarnih gubitaka, najviše je pretrpjela Bosna i Hercegovina (382.000 ili 13 odsto cjelokupnog stanovništva), zatim Crna Gora (50.000 ili 12 odsto), Hrvatska (295.000 ili 8 odsto), Vojvodina (76.000 ili 4,5 odsto), uža Srbija (121.000 ili 3,5 odsto), Slovenija (35.000 ili 3 odsto) i Kosovo (10.000 ili 1,5 odsto). To su izravne žrtve rata.
Među narodima Jugoslavije, najveće demografske gubitke imali su, prema njegovoj analizi, muslimani: 179.000 (16 odsto), pa Srbi i Crnogorci: 744.000 (11 odsto), Hrvati: 312.000 (9 odsto), Slovenci: 69.000 (5,5 odsto), Makedonci: 23.000 (3 odsto). Svaki bi od naših naroda bio toliko brojniji 1948. Da ih nije zadesio rat.
„Crnogorci su izgubili najviše.., a Židovi više od svih stradali...“
Prema stvarnim gubicima u ratu Crnogorci su izgubili najviše – 10,4 odsto (50.000), a zatim Srbi 6,9 odsto (487.000), muslimani 6,8 odsto (86.000), Hrvati 5,4 odsto (207.000), Slovenci 2,5 odsto (32.000) i Makedonci 1 odsto (7000). Više od svih stradali su Židovi – 60.000 (77,9 odsto i Romi – 27.000 (31,5 odsto). Te su brojke izravne žrtve rata.
START: Da li ste imali ikakve političke motive za tu knjigu?
KOČOVIĆ: Kad je knjiga izašla, svi su se bacili na političke djelove, iako baš taj dio zauzima najmanje prostora i ima najmanje značaja, umjesto da su se koncentrisali na moje zaključke. Zašto?
Neka se koncentrišu na moje zaključke, na statistiku, na brojke. Ja djelomično baratam pretpostavkama, a čim su pretpostavke u pitanju, moguće su greške. Ponavljam: neka mi dokažu, politiku neka ostave na miru.
Ja sam pisao naučno djelo. Razumijem što ja malo pravih kritičara: da bih odgovorio na neke primjedbe Žerjavića, treba mi nekoliko mjeseci rada, a na to ljudi nijesu spremni, pa traže političke razloge, jer im je to lakše. Ja ne pišem o krvi, moja je knjiga hladna.“
Priredio Nikšić, 11. 11. 2018. Dragan B. Perović
Komentari (0)
POŠALJI KOMENTAR