Piše: Vladimir Jovanović
Černogorskaja pravoslavnaja cerkov, čto takoe?
Netačnosti, poluinformacije, dezinformacije – pa i notorne gluposti – ne samo ovih dana, mogu se o njoj pročitati u ruskim medijima. Nije isključeno da se ponekad radi o neznanju i površnosti autora članaka i izjava, ali se teško oteti utisku o politizovanoj orkestraciji u pokušaju zatiranja istorijskih fakata i sveštenih kanona. I van naše zemlje postoje istoriografski izvori o višestoljetnoj autokefalnoj Crkvi Crne Gore, a posebno su bogati, zapravo najbogatiji, upravo – ruski arhivi. Godinama unazad, pronalazim ih i objavljujem u knjigama. A sada ću ih, s vremena na vrijeme, prezentovati i na elektronskim stranicama „Antene M”.
***
Za početak – napominjem, uopšte prvi put za crnogorsku javnost – objaviću sadržaj okružnice, po blagoslovu Svjatjejšega Sinoda Ruske pravoslavne crkve, koju je Sverusko rusko-crnogorsko dobrotvorno društvo, sredinom 1915, poslalo eparhijama, tj. eparhijskim arhijerejima, apelujući da prilozima za bogosluženja pomognu autokefalnu Mitropoliju crnogorsku - Crnogorsku pravoslavnu crkvu.
Dobivši te okružnice, vladike u eparhijama ih oglašavaju u lokalnim službenim crkvenim glasilima, na znanje kliru i vjernome narodu ruskome. Istovjetni sadržaj teksta okružnica pronašao sam u više ruskih crkvenih glasila: „Олонецкие Епархиальные Ведомости” (br. 20, Petrozavodsk, 11. jul 1915, str. 371-373), „Известия и заметки по Харьковской епархии” (br. 11, Harkov, 15. jun 1915, str. 742-743), „Вятские Епархиальные Ведомости” (br. 24, Vjatka [sada Kirov], 11. jun, 1915, str. 465-466)…
Liše vladika iz Svjatjejšega Sinoda, čiji predśedavajući tada bješe mitropolit Vladimir Bogojavljenski (Владимир Богоявленский – docnije pribrojen liku ruskih svetitelja), okružnicu sa apelom da se pomogne Crnogorskoj crkvi blagosiljaju eparhijski arhijereji: episkop olonjecki i petrozavodski Nikanor Nadeždin (Никанор Надеждин), arhiepiskop harkovski i ahtiriski Antonij Hrapovicki (Антоний Храповицкий), episkop vjatski i slobodski Nikandar Fenomenov (Никандр Феноменов)…
Citiraću, dakle, okružnicu, koja sredinom 1915. cirkuliše u njedrima Ruske pravoslavne crkve u originalu (po ondašnjem pravopisu ruskoga jezika), zatim prijevod te okružnice i naposlijetku predočiti faksimile izdanja crkvenih glasila „Олонецкие Епархиальные Ведомости”, „Известия и заметки по Харьковской епархии”, „Вятские Епархиальные Ведомости”.
***
„Ваше Преосвященство!
Вспыхнувшая в минувшем году міровая война особенно тяжело отразилась на родственной намъ Черногоріи. Ея немногочисленный, но мужественный, стойкій и преданный старшей сестрѣ Россіи народъ терпитъ ужасающія страданія и лишенія и этимъ лишеніямъ и страданіямъ подвергается и Черногорская Церковь.
Черногорская Церковь никогда не сіяла сребромъ и златомъ, но нынѣ испытываетъ нужду въ самомъ существенномъ: въ облаченіяхъ, предметахъ для богослуженія, богослужебныхъ книгахъ и проч. Насколько бѣдственно положенiе Черногорской Церкви, свидѣтельствуетъ Митрополитъ Черногорскій Митрофанъ, сообщившій, что, при сбъѣздѣ епархіи, онъ нигдѣ не нашелъ достойныхъ этого имени облаченій.
Возникшее въ Петроградѣвъ 1913 г. Всероссійское Русско Черногорское Благотворительное Общество, входя въ нужду братскаго народа, возбудило предъ Св. Синодомъ ходатайство о разрѣшеніи повсемѣстнаго сбора церковныхъ предметовъ на нужды Черногорской Церкви и объ отпускѣ изъ Синодальныхъ запасовъ богослужебныхъ предметовъ.
Вслѣдствіе этого ходатайства, Св. Синодомъ постановлено слѣдующее: пригласить боголюбивыхъ жертвователей къ оказанію, чрезъ посредство Всероссійскаго Русско-Черногорскаго Благотворнтельнаго Общества (Петроградъ, Сергіевская, 55), помощи Черногорскимъ храмамъ предметами церковной утвари и ризницы, при чемъ пожертвованія таковыхъ вещей со стороны монастырей и церквей могутъ быть дѣлаемы безъ предварительнаго испрошенія разрѣшенія на исключеніе жертвуемыхъ предметовъ изъ описей, но съ послѣдующимъ донссеніемъ Епархіальному Начальству.
Сообщая о вышеизложенномъ до Вашего, Владыко, свѣдѣнія, прошу Ваше Преосвященство, какъ Предсѣдатель Всероссінскаго Русско Черногорскаго Благотворнтельнаго Общества, не отказать въ содѣйствіи успѣху означеннаго сбора и соотвѣтствующихъ епархіальному духовенству разъясненіяхъ и предложеиіяхъ; при чемъ присовокупляетъ, что пожертвованія на нужды Черногорской Церкви будутъ приниматься въ Петроградѣ по слѣдующимъ адресамъ: 1) у графини С. С. Игнатьевой, Французская набережная, 26; 2) у него, г. Предсѣдателя (Сергіевская, 55), и 3) у Е. Л. Мрозовской, Невскій пр., 20 (фотографическая мастерская).
Съ чувствомъ глубочайшаго уваженія, имѣю честь бить Вашего Преосвященства покорнѣйшимъ слугою (Подпись) Гр. Перовскій Петрово-Солово”.
***
Prijevod okružnice na crnogorski jezik:
„Vaše Visokopreosveštenstvo!
Svjetski rat, koji je izbio prošle godine, posebno se teško odrazio na srodnu nam Crnu Goru. Njezin malobrojni, ali hrabri, postojani i vjerni starijoj sestri Rusiji narod, trpi strašne patnje i nemaštinu, a Crnogorska crkva je takođe izložena nemaštini i patnji.
Crnogorska crkva nikada nije sijala zlatom i srebrom, ali sada oskudijeva u najosnovnijem: u odeždama, predmetima za bogosluženja, bogoslužbenim knjigama i u drugome. Koliko je katastrofalno stanje Crnogorske crkve, svjedoči mitropolit crnogorski Mitrofan, saopštivši, da, pri obilasku eparhija, on niđe nije našao dostojno odjevenih.
Nastavši u Petrogradu 1913. godine, Sverusko rusko-crnogorsko dobrotvorno društvo, posvećujući se nuždama bratskoga naroda, podnijelo je oficijelni apel Svetome Sinodu o pitanju opštega prikupljanja zbirke crkvenih predmeta za potrebe Crnogorske crkve i izdavanju iz sinodalnih magacina bogoslužbenih predmeta.
Postupajući po ovome apelu, Sveti Sinod odlučio je sljedeće: pozvati bogoljubive priložnike da obezbijede, preko Sveruskoga rusko-crnogorskoga dobrotvornoga društva (Petrograd, Sergijevska ulica, br. 55) pomoć crnogorskim hramovima sa predmetima crkvenih utvari i riznicom [bogoslužbenim knjigama, ikonama], pri čemu se prilaganje takvih predmeta od strane manastira i crkava može obaviti bez prethodnoga zahtijeva da se donirani predmeti izbrišu iz popisa inventara, ali naknadni izvještaj o tome podnijeti eparhijskome načelstvu.
Predočavajuči goreizloženo Vašoj, Vladiko, pažnji, molim Vaše Preosveštenstvo u svojstvu predśednika Sveruskoga rusko-crnogorskoga dobrotvornoga društva da ne otkažete Vašu blagonaklonost uspjehu naznačene akcije i podređenome eparhijskome sveštenstvu objasnite i sugerišete da će se donacije za Crnogorsku crkvu primati u Petrogradu, na ovim adresama: 1.) kod grofice S[ofije] S[ergejevne] Ignjateve, Francuski kej br. 26; 2.) kod mene, nižepotpisanoga (Sergijevska, br. 55) i kod 3.) E. L. Morozovoj, Nevski prospekt br. 20 (fotografska radnja).
S ośećajem najdubljega poštovanja, imam čast da budem Vašega Preosveštenstvu pokorni sluga,
(Potpis)
Gr[of] [Mihail Mihailovič] Perovski Petrovo-Solovo”.
***
Slijede faksimili okružnice za pomoć Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi koja je sredinom 1915. godine od Svjatjejšega Sinoda i eparhijskih vladika blagosiljana i objavljena u glasilima Ruske pravoslavne crkve…
1/9
2/9
3/9
4/9
5/9
6/9
7/9
8/9
9/9
roko ba roko
@jakov tomov, takoje, Hristos se rodi!!!!
roko ba roko
@jakov tomov, dobo je te je dokument o božiću vaskrsnuo , nakon 102 godine.
jakov tomov
@roko ba roko, dokument se nije krio (kako predmet može da se krije) nego ga ovi naše zamlate od istoričara ili nijesu tražili, ili neumiju da traže ili su plaćeni da ne traže. bravi anteni m!!!