Piše: Vlado Jovanović
"Molim vas, preko vaših novina, da izrazite moje saučešće Vladi Saveza Sovjetskih Republika u vezi sa teškim gubitkom koji je pretrpljen neočekivanom smrću predśednika Savjeta narodnih komesara, V[ladimira] I[ljiča] Uljanova - Lenjina”.
Ovaj telegram saučešća potpisuje Tihon Belavin (1865-1925), ruski patrijarh, tada u ostavci, a objavljen je u izdanju lista „Известия” (br. 20) od 25. januara 1924. godine.
Originalni telegram potpisuju još trojica arhjereja: mitropolit Tihon Obolenski, mitropolit Serafim Aleksandov, mitropolit Petar Poljanski.
Tihon je docnije, 9. oktobra 1989, pribrojen liku ruskih svetitelja. Međutim, povodom smrti Lenjina – prvoga od „apostola” boljševičkih antihrista – upitan je da preko sovjetske štampe sveštenstvo i vjernike savjetuje: da li su vlasni da daju panihide i crkvene pomene Vljadimiru Iljiču Uljanovu?
"Prema kanonima Pravoslavne crkve”, kazao je između ostaloga Tihon, "zabranjeno je služiti panihidu i crkveni pomen pokojniku koji za života odlučen od Crkve.
Ali Vladimir Ilič Lenjin nije isključen iz Pravoslavne crkve od strane najviše crkvene vlasti i stoga svaki vjernik ima pravo i mogućnost da ga pominje.
Idejno, Vladimir Iljič Lenjin i ja smo se, naravno, razlikovali, ali imam informacije o njemu kao osobi dobroćudne i vaistinu hrišćanske duše”.
Lenjin nije pokopan, kako to dolikuje smrtnicima, već je primjenjena imitacija crkvenoga postupka objave „svetitelja”. Njegovi posmrtni ostaci su balsamovani, a tijelo izloženo u sarkofagu unutar Kremlja (Мавзолей Ленина).
Osim Tihonova i nabrojanih mitropolita, dirljivo saučešće je ispred Ruske crkve uputio i mitropolit Evdokij Meščerski, tadašnji predśednik Sv. Sinoda.
Ruska crkva o Lenjinu vjecnaja pamjat njegovoj mnogostradalnoj hriscanskoj dusi
Savremena Ruska crkva, podśetimo, slijedi tradiciju Patrijaršije koju je Josif V. Staljin u sadašnjem formatu i sa postojećom titulom patrijarha utemeljio 8. septembra 1943. godine.
Po smrti Staljina, 1953. godine, i on je mumificiran, te „hodočasnicima” izložen na „poklonjenje” pokraj Lenjinova sarkofaga. Ali, Staljinovu mumiju su izbačili 1961. iz mauzoleja, te ga tajno, noću, pokopali u jednome od dvorišta Kremlja.
Lenjinov mauzolej, odlukom državnih vlasti, 2012-13. godine je temeljno rekonstruisan. Za pośetioce je otvoren utorkom, četvrtkom i subotom od 10 do 13 sati.
Dva puta godišnje, mauzolej se zatvara za javnost, radi „preventivnoga održavanja” Lenjinove mumije.
U novija vremena, iznad Lenjinove mumije je – pravoslavni krst!
Simbioza ruskih državnih i crkvenih vlasti je tradicionalna i prije komunista i davno porijeklo ima s početka 18. vijeka. Imperator Rusije je tada samovlasno ukinuo patrijaršijski tron, a za upravljanje administrativnim crkvenim poslovima odredio izaslanika, laika iz državnih struktura: ober-prokurora.
Komentari (0)
POŠALJI KOMENTAR