Piše: Jovan Nikolaidis
Otomanija je, nakon rata sa Grcima, samo sjetna uspomena - maloazijska katastrofa za pravoslavni svijet, Turcima gorka oskoruša istorije u grlu. Albanski prvaci se interesom okreću Italiji i Kraljevini SHS. Diplomatija umrežava aktivnosti, jača trgovina, planiraju se zajednička ulaganja. Odmiču godine dvadesetog vijeka. Nakon ratova zemlje na Balkanu traže putove koegzistencije, tajni sporazumi se potpisuju. U Bariju i Brindiziju odavno su u službi jezgra albanskih intelektualaca i političara. Mladoj državi od Kraljevine Italije stiže pomoć. Patriote Arbreši, albanski useljenici na jugu Italije i na Siciliji, nesebično pomažu razvoj svoje matice. Kad je pravoslavni episkop i pisac Theofan Stilian Noli na neko vrijeme odgurnuo Ameda Zogua, eksponenta feudalnobegovske oligarhije, i osnovao Vladu, ekstravagantni Zogu se seli u Beograd. Komociju uživa u hotelu „Bristol“, voljan da sa Srbima sklopi čvršće veze. Kralj Aleksandar i Amed Zogu svojataju se braćom. Srbija mu uskoro daje na raspolaganje kuću na Topčideru, on postaje medijska zvijezda Beograda. Priča se da je opčinjen ženskim tijelom, strastveni je igrač tenisa, govorka se da koristi opijate, pati od insomnije, obnoć izgori na desetine cigareta, paniči da ga ne ubiju. Sa Nikolom Pašićem će uskoro potpisati sporazum u šesnaest tačaka. Izdajnički akt, sastavljen između lukavog srbijanskog političara i albanskog vlastoljubca, dugo je bio sakrivan od javnosti, dok nije objelodanjen u Albaniji, u listu „Tema“.
Tekst Pakta
1. Albanija će se angažirati na sklapanju personalne unije sa Jugoslavijom.
2. Predsjednik albanske države bit će Amed Zogu, koji će kasnije priznati dinastiju Karađorđević.
3. Jugoslavenska Vlada, svim diplomatskim i vojnim sredstvima, priznat će Ameda Zogua kao predsjednika države... te će mu se jednom godišnje dati državna dotacija/zajam. (primjedba prevodioca)
4. Albansko Ministarstvo rata/vojske (primjedba prevodioca) biće ukinuto i Albanija se odriče nacionalne vojske.
5. Albanija će imati žandarmeriju dovoljno jaku da održi unutrašnji mir u zemlji, kako bi zaustavila i uništila svaki pokret podignut protiv Ameda Zogua, ili protiv njegovog uspostavljenog režima.
6. U ovoj žandarmeriji sudjelovaće i ruski oficiri bivše vojske generala Vrangela koji se sada nalaze u Jugoslaviji. Jugoslavenska vlada će žandarmeriju podržati finansijskim sredstvima i oružjem.
7. U žandarmeriju mogu biti angažirani i jugoslavenski oficiri, kao i ostali koje Jugoslavenska vlada prihvata u interesu obje zemlje.
8. Između Albanije i Jugoslavije uspostavit će se carinska unija na osnovu koje će biti usklađena potpuna sloboda uvoza i izvoza robe za obje zemlje. I za vojnike/vojsku (primjedba prevodioca) obje zemlje bit će slobodan prelaz preko granica.
9. Jugoslavenski inostrani predstavnici radiće i u interesu Albanije, koja odustaje od otvaranja svojih diplomatskih kancelarija i konzulata van zemlje.
10. Albanska vlada na Konferenciji ambasadora u Parizu treba izjaviti da odustaje od pretenzija za svoj suverenitet nad manastirom Sveti Naum i naselja Vrmoš keljmendski, koje bi ostale u sastavu Jugoslavije.
11. Albanska pravoslavna crkva će se povući iz Carigradske patrijaršije i ujedinit će se sa Pravoslavnom hijerarhijom u Beogradu, a takođe i muslimansko muftijstvo Albanije bit će zavisno od onog u Jugoslaviji.
12. Vlada Albanije strogo se odriče nacionalne politike i neće se interesovati za albanske elemente van svojih granica. Ona će se angažirati da na svojoj teritoriji ne prihvati Kosovare i sumnjive članove i elemente koji se suprotstavljaju jugoslavenskoj politici.
13. Za svaku koncesiju koju će Albanija dati drugoj zemlji, dužna je dobiti saglasnost od Jugoslavije.
14. Ukoliko je Jugoslavija u ratu sa Bugarskom i Grčkom, Vlada Jugoslavije imat će pravo da u Albaniji regrutuje 25 hiljada dobrovoljaca s ciljem slanja na bugarsko-grčki front. U slučaju rata između Italije i Grčke protiv Albanije, jugoslavenska vojska će imati pravo da okupira cijelu albansku teritoriju kako bi na ovaj način osigurala cijelu Albaniju od moguće italijanske ili grčke invazije.
15. Vlada Albanije ne može objaviti rat nijednoj državi bez prethodne saglasnosti Jugoslavije.
16. Ovaj ugovor je tajni i ne može biti objavljen bez pristanka obje strane.
(Sporazum Nikola Pašić - Amet Zogu avgusta 1924. godine. Centralni državni arhiv, fond 251, dosije 105, godina 1924. Citira se prema Fatonu Mehmetaju, Kriminalne aktivnosti srpske "Crne ruke" na albanskim teritorijama, Priština, 2004, str. 2;)
Komentari (0)
POŠALJI KOMENTAR