Knjaz na Fanaru: Vaseljenski Patrijarh blagosilja Crnogorce (1883)

Piše: Vladimir Jovanović

Nakon višestoljetnih neprijateljstava, a poslije crnogorskih pobjeda u ratu 1876-78, te međunarodnoga priznanja Knjaževine Crne Gore na Berlinskome kongesu, uspostavljeni su diplomatski odnosi – Cetinje i Istanbul razmjenjuju poslanike. U ljeto 1883. sultana Abdula II Hamida (II. Abdülhamid) na njegov poziv je pośetio knjaz crnogorski Nikola I Petrović-Njegoš. Inicirane su lične i moglo bi se reći prijateljske veze poglavara dvije države.

U sijenci Sultanova veličanstvena dočeka Knjaza Crnogorskoga, jedva da se na marginama istoriografije pominju i susreti Nikolini sa Vaseljenskim Patrijarhom i Svetim Sinodom.

Knjaz je pohodio Fanar (Φανάρι), rezidencijalno śedište Vaseljenske Patrijaršije na južnoj strani Zlatnoga Roga u Istanbulu, a Vaseljenski Patrijarh mu je sa sinodskim arhijerejima uzvratio pośetu.

Na tronu prvoprijestolne Istočno-pravoslavne crkve u to vrijeme je patrijarh Joakim III Devedzis (Ἰωακεὶμ Γ΄ Μεγαλοπρεπής), veliki prijatelj crnogorskoga naroda i Mitropolije crnogorske - Crnogorske pravoslavne crkve.
Vaseljenska patrijaršija je najkasnije 1855. i službeno priznala autokefaliju naše Crkve, unoseći je u Nomokanon, sa statusom devete po rangu u sveštenome diptihu.

Zabilježeno je da je Knjaz pohodio Fanar 12. avgusta 1883, a patrijarh Joakim III mu je 13. avgusta 1883. uzvratio pośetu. Izvještaj o tome iz štampe na grčkome jeziku preveden je i objavljen u „Glasu Crnogorca”:

„Evo kako listovi grčki pričaju o dočeku Knjaza Crnogorskog u Patrijaršiji grčkoj. Knjaz je tamo stigao oko tri ure po podne na dvorskim kočijama sa jednim dijelom svoje svite a praćen glavnim ađutantom Nj. V. Sultana, Nusret-pašom, ađutantima Ahmet-pašom i Ismail-begom, kao i upraviteljem Carske Palate.

Na velikoj kapiji od dvorišta Patrijaršije dočekali su ga veliki namjesnik i kapućehaja Patrijarhov, u svečanom okrutu, i doveli su ga do crkvenijeh vrata, gdje ga je čekao Patrijarh obučen u odežde patrijarške, a okružen članovima Svetoga Sinoda, takođe u odedžama crkvenijema i sa dekoracijama, isto tako i veliki Logotet Patrijaršije Stavraki-bej Aristarhi, i svjetovni članovi patrijarškoga vijeća, D. Jonidunja efendi i Paspalj efendi.

Pristupajući Patrijarhu, Knjaz skine kapu, prekrsti se i poljubi pruženi mu krst, a za tijem Njegovu Svetost u ruku. Patrijarh pozdravi Knjaza besjedom na grčkom jeziku, u kojoj reče, kako se majka-Crkva mnogo raduje, što u svom starodavnom svetilištu i u matici Pravoslavlja vidi jednoga od svojijeh pobožnijeh sinova, Njegovo Visočanstvo Knjaza Crnogorskoga, kome želi svaku sreću i napredak. Ovu besjedu odmah prevede pred Knjazom na francuski jezik veliki Logotet.

Knjaza za tijem uvedu unutra u crkvu, koja bijaše sjajno osvijetljena i već od tri ure zauzeta mnogobrojnim narodom. Poslije ‘Is pola eti, despoti’ [‘Na mnogaja ljeta, vladiko’ – prim.pr], koje je hor otpjevao, Patrijarh zauzme mjesto na svojemu prijestolu, a Knjaz na jednome za njega spremljenom sjedištu preko puta od Njegove Svetosti, koje bješe okićeno cvijećem i zelenilom.
Odmah za tijem otpočeto je ‘blagodarenije’ i Patrijarh je blagoslovio imena Sultana Abdul Hamida, Knjaza Crnogorskoga Nikole, Knjaginje Milene, Njihovoga Našljednika Danila, njihovoga vladajućeg doma i cijeloga naroda crnogorskog.

Svečanost se svrši ‘vozglasom mnogoljetstvija’ Knjazu Nikoli, koje gromoglasno odjeknu iz tolikijeh grla mnogorbojno okupljenog u crkvi i pred crkvom naroda. Knjaz je za tijem s velikim narodom odveden u prostranu i divnu dvoranu Patrijaršije, gdje se čine velika primanja. Tu je Njegovo Visočanstvo predstavilo Patrijarhu dostojanstvenike od svoje svite, a isto je i Njegova Svetost predstavila članove Svetoga Sinoda i prisutne crkvene dostojanstvenike. Pri polasku primio je Knjaz s najvišom pobožnošću iz ruka Patrijarhovijeh, za uspomenu na ovu posjetu, veličanstvenu ikonu sv. Đorđije.

Još prekjuče prije podne patrijarh Joakim požurio se da vrne Knjazu posjetu u Gek-Su, gdje je pošao na jednom parobrodiću, u pratnji četvorice najvišijeh dostojanstvenika Sv. Sinoda, velikoga Logoteta i drugijeh dostojanstvenika Patrijaršije”.