Pređi na sadržaj stranice
Uživo/Online Uživo
Vremenska prognoza

Hercegovina Za Pravo, Čast, Slobodu i Nezavisnost Crne Gore: PROTOJEREJ ANTONIJE M. JAKŠIĆ (1)

| Postavio/la: Nikoleta Rakočević

Hercegovina Za Pravo, Čast, Slobodu i Nezavisnost Crne Gore: PROTOJEREJ ANTONIJE M. JAKŠIĆ (1)

Piše: Vladimir Jovanović

„Plaćeni zavjerenici zvanične Srbije u Americi pokušavaju na sve moguće načine da obmanu Hercegovce i da ih zavade sa Crnogorcima s kojima su oni uvijek bili jedno isto i dijelili dobro i zlo. Intriga i laž, to su sredstva kojima se ti agenti služe. Ja sam prije neki dan došao iz Amerike u Pariz, i uvjerio se baš o protivnom, tj. da nikad ni veće sloge ni ljubavi nije bilo među Hercegovcima i Crnogorcima, nego li je sada. Zajedničke muke pretrpljene u ovom ratu, i nepravda, koju i jednim i drugim čini zvanična Srbija, još su ih više i tješnje spojile, tako da je ta veza nerazdvojna”.

Ovo je dio pisma Antonja M. Jakšića koje novembra 1919. objavljuje „Glas Crnogorca”. Antonije je starinom iz Drobnjaka. Poput mnogih Hercegovaca, bivših državljana Austro-Ugarske, slijedio je primjer svojih starih: Crnu Goru je smatrao jedinom matičnom državom, Crnogorce jednorodnom braćom, pa se nakon 1918. aktivno pridružio borbi Za Pravo, Čast, Slobodu i Nezavisnost Crne Gore.

***
Još 25. juna 1861. hercegovački glavari su sa zbora u Manastiru Kosijerevo poslali svim Hercegovcima, knjazu Nikoli I Petroviću-Njegošu i Senatu Crnogorskome, zatim Turcima (poturčenome Srbinu Omer-paši Latasu) i visokim međunarodnim adresama njihov temeljni, potpisima posvjedočen, zahtjev:

„PRISAJEDINJENJE K CRNOGORSKOM NARODU, đe naša braća pravoslavna u miru i sreći žive, to je jedino jemstvo za našu budućnost, uživanje jednakoga prava kao Crnogorci, jest naša jedina želja, jerbo tako možemo po toliko stoljetnom robovanju doći k oslobođenju i k odmoru, koji nam dade uživati svake koristi mira, koji sadržava sva dejstviteljna jemstva i koji sve naše želje za vazda udovletvoruje”.

***

Antonije M. Jakšić je bio protojerej. Rođen je 24. novembra 1880. u istočnoj Hercegovini, tada pod Austro-Ugarskom. Iz postojeće arhivske građe se zasad može pouzdano utvrditi kako je on posljednji od sveštenika koji je u egzilu činodjejstvovao ispred autokefalne Mitropolije crnogorske – Crnogorske pravoslavne crkve.

„Glas Crnogorca”, štampan u Neji kod Pariza, krajem 1919. (br. 79), pisao je: „Ovih dana je iz Amerike doputovao u Pariz uvaženi proto g. Antonije M. Jakšić, jedan od onih rijetkih naših sveštenika koji su ostali vjerni svojoj svetoj zakletvi, a koji nije svoju dušu prodao đavolu za dinare Šopu Pašiću, za unapređenje jednog bezdušnog mitropolita Dimitrija, niti za ordene, pa ma se zvali i oredni Sv. Save”.

(„Šop Pašić” je Nikola Pašić; Šopi su drevna narodnosna grupa sa srpsko-bugarske granice; a Dimitrije Pavlović, nekanonski 1884. rukopoložen za mitropolita u Beogradu, prvi je poglavar „ujedinjene” Pravoslavne crkve Kraljevstva Srba, Hrvata i Slovenaca)

„G. Jakšić”, nastavlja „Glas Crnogorca”, „sa kojim je doputovala i gospođa mu, bili su primljeni od Nj. V. Kralja [Nikole I] i Kraljice [Milene I], koji su se očinskom ljubavlju raspitivali o Crnogorcima u Americi i isporučili im roditeljske pozdrave i zahvalnost na njihovu požrtvovanju i patriotizmu.

Crnogorska kolonija u Parizu priredila je našim gostima veoma srdačan doček, želeći tijem izraziti koliko cijeni rad i patriotsko držanje ne samo g. Jakšića, nego i svih onih čestitih Crnogoraca, pravih heroja, iskraj kojih nam g. Jakšić dolazi, a koji, kao prosti rudnički radnici, nikad nijesu zaboravili svoju dužnost prema svojoj dragoj i namučenoj otadžbini”.


***

„Svojim očima uvjerio sam se da su Hercegovci na srcu Nj. V. Kralja i Vlade ono isto što i Crnogorci”, pisao je protojerej Antonije M. Jakšić. „Dokaz je tome, što Hercegovci zauzimaju mnoge položaje u državnoj službi crnogorskoj, i što se više od hiljade Hercegovaca u Francuskoj i u Italiji nalaze pod zaštitom Crne Gore, i uz njen su slavni barjak.

Crnogorci, pak, od Kralja, pa do najobičnijeg građanina, puni su hvale i zahvalnosti prema Hercegovcima. Oni ne mogu i neće zaboraviti da dobrovoljci crnogorski, među kojima je bio najveći broj Hercegovaca, nijesu htjeli nikad iznevjeriti zastavu Crnogorsku, i da su zbog toga u Francuskoj bili internirani i robovali na zahtjev vlade srbijanske.

Da bi se onemogućio nebratski i nesrpski rad Pašićevih plaćenih agenata u Americi, koji idu za tim da zavade američke Crnogorce i Hercegovce, ja molim svoju braću Hercegovce, koji se nalaze u Francuskoj, Italiji, Švajcarskoj itd, a koji imaju svoj crnogorski pasoš, da svoju adresu upute Administraciji ‘Glasa Crnogorca’, 9 rue Ancelle. – Neuilly-sur-Seine (France). Umoljava se da svaki označi svoje ime, ime očevo i prezime, zatim zanimanje i mjesto iz koga je. Spiskovi će biti upućeni u Ameriku. Na ovaj način srbijanski lažovi biće najbolje ućerani u laž”. U potpisu: „Iskreno i bratski pozdravlje proto Anto M. Jakšić”…


Poziv oca Antonija je urodio plodom: stotine Hercegovaca su se stavili pod crnogorski barjak u borbi za obnovu nezavisne Crne Gore...

(Nastavlja se)

Komentari

Marko,

Pročitajte GORSKI VIJENAC kukala vam majka....

Ostavi komentar

0/300