Iguman Leontije Ninković: Manastir Ostrog je sazidan prije Sv. Vasilija (2)

Piše: Vladimir Jovanović

„Spomenici manastira Ostroga”, članak iz 1911. godine Leontija Ninkovića, nastojatelja Ostroškoga manastira, tada katedre Zahumsko-raške eparhije autokefalne Mitropolije crnogorske - Crnogorske pravoslavne crkve, objavljen je u cetinjskome „Danu – listu za nauku i književost” (I, sv. 3-4). Leontije je od 1916. do 1919. u egzilu duhovnik na dvoru kralja Nikole I Petrovića-Njegoša. Objavljujem najinteresantniji dio njegova članka koji se odnosi na arhivske zapise da je u Ostrogu i prije Sv. Vasilija Ostroškoga Čudotvorca možda postojao, kako piše, „manastirić”, te da ga je podigao i u njemu se molitveno podvizao Isaija od Onogošta (Nikšića), docnije prepoznat kao prepodobni – prvi svetitelj Ostroga, o kome se danas gotovo ništa ne zna…

***

„U prilog toga, da je man. Ostrog sazidan prije dolaska sv. Vasilija, govori i zavještano pismo sv. Vasilija, od godine 1666. u kome se između ostaloga veli: ‘и обновихь с нεкою братиεю како сε само дεло кажε: собою’. Dakle, i sami svetitelj govori, da nije nanovo sazidao (manastir), nego ga obnovio, kao što i samo djelo kaže sobom. Ovo je nepobitan dokaz da je man. Ostrog sazidan prije sv. Vasilija i da ga je sv. Vasilije obnovio u vremenu između 1651. i 1666. godine.

Okolni narod priča, da je sv. Vasilije stalno živio u Ostrogu, otkada je povjerena eparhija zvana Nikšić, Plana, Kolašinovići i Morača (27. novembra 1651.), do njegova prestavljenja (29. aprila 1671. godine). Ovo narodno predanje stoji u opreci sa dokumentima, koja imamo pri ruci. Godine 1661. aprila 29. sv. Vasilije prima pismo u Trebinju, a 3. januara 1671. sv. Vasilije piše pismo iz Trebinja, iz manastira sv. Gospođe, kao iz svoje rezidencije i šalje ga adresatu po Atanasiju, igumanu trebinjskog manastira. Ova su pisma jasan dokaz, da je rezidencija sv. Vasilija do njegova prestavljenja (29. aprila 1671) bila u Trebinju.

U protivnom slučaju, niti bi prvo pismo bilo adresirano na nj, kao mitropolita hercegovačko-zahumskoga u Trebinje, da mu tu nije bila rezidencija, niti bi on god. 1671. pisao pismo u Trebinju i spremao ga po igumanu trebinjskog manastira, da ovaj nije spadao pod njegovu kanoničku jurisdikciju.

Da je sv. Vasilije, neko vrijeme, faktički živio u Ostrogu, manastir s nekom bratijom obnovio i priložio mu svoje nepokretno imanje, koje je imao u Bjelopavlićima u to nema sumnje. Uostalom i on sam to potvrđuje u svome zavještajnom pismu man. Ostrogu god. 1666. u kome između ostaloga veli: ‘да се знаε христьѧнω како бихь некоε оу ωстрогоу оупу стинѣ и приложихь  оусрдно свои труд и своε имεниε’. A koliko je živio u Ostrogu i kada, to se ne može pozitivno odrediti, jer zavještajno pismo o tome ćuti”.

***

„Uz rijeku Zetu, podno Vražegrmaca, u sredini radne zemlje nalazi se jedna mala humčica, za koju mještani s tvrdim uvjerenjem pričaju, da je na tome mjestu bio zakopan sv. Vasilije, u vrijeme nekoga napada turskog na man. Ostrog, kao i to, da je tu poduže vremena počivao. Iz predanja se izgubilo, kada se ovo desilo. Ovo se mjesto poštuje kao sveto. Ako je narodno predanje istinito, ovo se moglo desiti u vrijeme udara na Crnu Goru Duman-paše Ćuprilića god. 1714. u mjesecu maju, jer je tada bila potreba da se ovo učini. Na mjesečniku Svetotrojičkog manastira kod Pljevalja, koga je pisao inok Gavrilo Trojičanin god. 7159=1651. zapisao je pomenuti inok: da je ovaj mjesečnik pisao pri pećskom patrijarhu Gavrilu i mjesnom mitropolitu kir Vasiliju Jovanoviću. Ovaj zapis obara sva dosadašnja nagađanja svijeh onijeh, koji su do sada pisali o porodičnom imenu sv. Vasilija. Inok Gavrilo, s ovijem zapisom učinio nam je veliku uslugu, jer da on ovo nije zapisao mi danas ne bi znali, od koje je porodice bio sv. Vasilije, a ovako, blagodareći njemu znamo, da se nazivao Jovanović.

Pri kraju napominjem, da se priča, da je u Gornjem manastiru Ostrogu bilo mnogo knjiga i raznijeh pisama iz starijega doba, pa da je to sve propalo u vrijeme turskoga napada na man. Ostrog god. 1852. i 1853. kada se bio zatvorio u Gornji manastir slavodobitni Veliki Vojvoda Mirko Petrović-Njegoš. Nije isključena mogućnost, da tom prilikom nije štogod od ostroških starina preneseno u Cetinjski manastir, što će bez sumnje – ako bude – neko u svoje vrijeme objelodaniti. A možda ima kakvijeh dokumenata iz Ostroga i kod pojedinih porodica u Bjelopavlićima, iz kojih su kaluđeri živjeli u Ostrogu, pa će se možda i to objelodaniti u svoje vrijeme.

Ovoliko sam smatrao za dužnost, da rečem o sv. Vasiliju i postanju manastira Ostroga i to iz dva razloga: prvo, da utvrdim, da je rezidencija sv. Vasilija do njegova prestavljenja bila u Trebinju i drugo, da dokažem, da je man. Ostrog sazidan prije sv. Vasilija”.

(Kraj)

JOŠ VIJESTI:

Iguman Leontije Ninković: Isajia iz Onogošta je prvi svetitelj Ostroga (1)