Pređi na sadržaj stranice
Uživo/Online Uživo
Vremenska prognoza

Đurđa Damjanović ‒ heroina iz 1923.

| Postavio/la: Marija Mitrović

Đurđa Damjanović ‒ heroina iz 1923.

U tekstovima i knjigama o borbi crnogorskog naroda nakon 1918. godine, ženska imena rijetko se pominju. 

U knjizi "Vjernost kao grijeh", profesora Radovana Damjanovića, izdvaja se priča o Đurđi Damjanović, Nikšićanki koja je, na neobičan način za to vrijeme, dala doprinos borbi crnogorskih patriota. 

Damjanović opisuje Đurđinu sudbinu, koja je, kao i većine žena toga doba, bila tragična zbog stalnih odlazaka na bojište i ubistava muških članova porodice. Ipak, njeno ime ostalo je upamćeno i po hrabrosti i odlučnosti koju je Đurđa kasnije skupo platila.

Božo i Obren Damjanović, iz mjesta Rudine (Nikšić), bili su crnogorski zelenaši i borci za Pravo, Čast i Slobodu Crne Gore.

Kako Damjanović navodi, ostali su vjerni svojim idealima i odlučili su se usprotiviti odlukama Podgoričke skupštine. Učestvovali su u jednoj akciji jula 1919. godine kada su, zajedno sa ostalim zelenašima, napali žandarmerijsku stanicu na Trubjeli. Nakon toga, okupatori ih pronalaze i hapse. Poslije saslušanja, bez ikakvog naročitog povoda, ubili su ih i bacili njihove leševe (Riđanske rupe).

Porodica ih nalazi poslije nekoliko dana i sahranjuje. Njihov otac Stevan Damjanović tako je ostao bez ijednog sina (imao je 6 sinova, jedan je stradao u borbama protiv Austrije, drugi od groma, a dva su umrla u djetinjstvu). Ćerka Đurđa odlučila je da osveti svoju braću.

Danima, pričali su njeni savremenici, išla je u grad i raspitivala se za čovjeka koji je ubio njenu braću, a uvijek je u pletenoj torbici nosila stari crnogorski levor napunjen mecima.

Bilo je to 17. februara 1923. godine kad je Đurđa bila u Nikšiću i kada joj je neko pokazao na zločinca. Prišla mu je i pitala ga zove li se tako kao što su joj rekli.

Kada je potvrdno odgovorio, izvadila je levor i ubila ga, nazivajući ga krvnikom.

Odvedena je u zatvor i osuđena na 13 godina. I njen otac osuđen je na 5 godina, jer su vjerovali da joj je on dao oružje, što, prema tvrdnji njenih rođaka, nije bila istina.

O ovome je pisao samo list Crna Gora (glasilo Radikalne stranke), navodeći podatke i krvnu osvetu kao uzrok ubistva.

Danas ne postoji Đurđina fotografija, ali njena priča, čini se, daje jasne crte onoga ko je ona bila. 

 

Ostavi komentar

0/300