FOTO: Prvi izbori prije 110 godina: Pogledajte kako su izgledali poslanici te što im je knjaz Nikola poručio!

Prvi izbori za zakonodavnu skupštinu (odnosno Parlament) održani su 27 septembra 1906. Na prvim izborima nijedna grupa nije izašla sa svojim izbornim programom. U agitaciji su se istakli predstavnici Ustavotvorne skupštine. Izbori su bili uglavnom slobodni, mada je na pojedinim mjestima bilo pritiska vlasti da se glasa za određene kandidate.

Devet političkih subjekata biće dio novog saziva parlamenta na osnovu rezultata nedjeljnih izbora. Dok čekamo da bude konstituisan parlament, podsjećamo na prvi u Crnoj Gori, osnovan prije 110 godina.

U prvom sazivu 31. oktobra 1906. bilo je 76 poslanika (56 izabranih u kapetanijama, 6 u varošima i 14 virilnih). Od 56 poslanika koji su birani po kapetanijama izabrano je: 23 plemenska kapetana, jedan brigadir, dva oblasna upravitelja, trojica vojvoda, devet komandira i potkomandira, 9 sudija, dva sveštenika, dva učitelja, dva činovnika, dva trgovca i jedan seljak. U 6 varoši izabrano je još 6 poslanika, a još 14 poslanika bili su to po položaju (virilni): mitropolit crnogorski, arhibiskup barski, crnogorski muftija, predsjednik i članovi Državnog Savjeta, predsjednik Velikog Suda, Glavne Državne Kontrole i 3 brigadira koje je određivao Knjaz. Predsjednik, potpredsjednik i dva sekretara su se birali tajno. Poslanici su uživali i izvjesni imunitet.

A) Za varoši:

1. Cetinje — vojvoda Šako Petrović Njegoš, državni savjetnik u penziji
2. Podgorica — dr Marko Radulović, ljekar
3. Nikšić — Simo Šobajić, trgovac
4. Kolašin — Pavle Vujisić, predsjednik oblasnog suda
5. Bar — Marko Petrović Njegoš, oblasni upravitelj u ostavci
6. Ulcinj — serdar Savo Plamenac, penzioner
B) Za kapetanije:

7. Cetinjska — Ilija Kapa, sveštenik
8. Njeguška — Ivan Labud Petrović Njegoš, trgovac
9. Pješivačka — Lazar Mijušković, predsjednik vlade
10. Čevsko - bjelička — Marko Vukotić, velikosudija u penziji
11. Cucko - ćeklićka — Savo Krivokapić, kapetan u penziji
12. Komansko - zagaračka — Petar Romanić, kapetan u penziji
13. Gornjo - crmnička — Labud Gojnić, ministar unutrašnjih djela
14. Donjo - crmnička — Jovan S. Plamenac, školski nadzornik
15. Barska — Gavrilo Cerović, v.d.pred.okružnog suda
16. Mrkojevićka — Murteza Karađuzović, hodža
17. Ulcinjska — Savo Đurašković, publicista
18. Šestansko-selačka — Lazar Jovović, poštanski činovnik
19. Krajinska — Adem Ibrahim, trgovac
20. Ceklinsko-dobrska — Milo Tatar, poštanski činovnik
21. Donjoceklinska — Milo Dragojević, trgovac
22. Ljubotinjska — Đuro Drecun, trgovac
23. Lješanska — Mitar Vukčević, okružni sudija
24. Podgorička — Vojin Popović, sveštenik
25. Donjokučka — Mihailo Ivanović, zastupnik člana d.suda
26. Lješkopoljska — Krsto Popović, sveštenik
27. Zatrebačka — Dušan Gregović, konzul
28. Piperska — Spasoje Piletić, predsjednik opštine Podgorica
29. Gornjokučka — Vuko Popović, sveštenik i učitelj
30. Bratonožićka — Nikola Simović (Sekulović), komandir u penziji
31. Zetska — Savo Vuletić, predsjednik opštine Cetinje
32. Martinićka — Drago Radović, kapetan u penziji
33. Vražegrmska — dr Milovan Marušić, ljekar
34. Spuška — Joveta Ćetković, nadzornik puta
35. Pavkovićka — Milija Pavićević, član Državne kontrole
36. Petrušinska — Spasoje Radulović, zemljoradnik
37. Grahovska — dr Dušan Matanović, sudija
38. Oputno-rudinska — Niko Tatar, nadzornik monopola
39. Banjanska — Špiro Gligović, sveštenik
40. Nikšićka — Vuko Krivokapić, industrijalac
41. Lukovska — Milisav Nikolić, okružni sudija
42. Trebješka — Novo Stanišić, sveštenik
43. Župopivska — vojvoda Lazar Sočica, brigadir u penziji
44. Uskočka — vojvoda Đuro Cerović, ministar u penziji
45. Golijska — Jovo Ljepava, načelnik ministarstvo prosvjete
46. Župska — Ilija Bojović, šef policije u penziji
47. Rudinska — Bajo Gardašević, velikosudija u penziji
48. Drobnjačka — Milosav Tomić, sveštenik
49. Jezersko-šaranska — Risto Popović, velikosudija
50. Planino-pivska — Nikola Bajagić, kapetan u ostavci
51. Rovačka — Nikola Jovanović, učitelj
52. Donjomoračka — Milo Dožić, ministar
53. Gornjomoračka — Sava Dragović, okružni sudija
54. Kolašinsko-rečinska — Mujo Vlahović, kapetan u penziji
55. Lipovska — Janko Tošković, učitelj
56. Poljska — Risto Bošković, finansijski kapetan
57. Andrijevačka — Janko Spasojević, državni činovnik
58. Šekularsko-trepačka — Milosav Raičević, predsjed. okruž. suda
59. Kraljska — Ljubomir Bakić, okružni sudija
60. Velička — Jevrem Bakić, finansijski kapetan u ostavci
61. Polimska — Vaso Ćulafić, kapetan u ostavci
62. Ljevorečka — Radoje Popović, kapetan u ostavci
V) Virilni (po položaju):

63. Mitropolit crnogorski — g. Mitrofan Ban
64. Arcibiskup barski i Primas srpski — g. Šimun Milinović
65. Muftija crnogorskih muslimana — g.Hadži Mustafa Hilmi
66. Predsjednik Državnog savjeta — vojvoda Gavro Vuković
67. Član Državnog savjeta — Andrija Radović
68. Član Državnog savjeta — Marko Radulović
69. Član Državnog savjeta — brigadir Mitar Martinović
70. Član Državnog savjeta — Marko Đukanović
71. Član Državnog savjeta — Milutin Tatar
72. Predsjednik Velikog Suda — dr Lazar Tomanović
73. Predsjednik Glavne državne kontrole — serdar Rade Plamenac
74. Brigadir — vojvoda Đuro Petrović Njegoš
75. Brigadir — vojvoda Mihailo Vučinić
76. Brigadir — Jovo Martinović

Serdar Savo Plamenac, najstariji poslanik izabran je za privremenog predsjednika. Vojvoda Šako Petrović Njegoš naimneovan je za predsjednika Narodne skupštine 1906.

Skupština se sastajala u zgradi Zetskog doma na Cetinju

Pogledajte što im je knjaz Nikola poručio:

U početku, u parlamentu nije bilo stranačkog organizovanja. Najprije je 1907. osnovana Narodna stranka (klubaši). U svom programskom aktu stranka se zalagala za unapređenje svih oblasti državnog života: administracije, privrede, prosvjete, finansija, vjerske i spoljne politike. Jedan od političkih lidera Narodne stranke bio je Andrija Radović. Mada nije bila formalno list Narodne stranke, „Narodna misao“ iz Nikšića je propagirala njihove ideje (počela da izlazi 16. 09. 1906).

U parlamentu je, kao protivteža Narodnoj stranci, formirana Prava narodna stranka (pravaši). Njene vođe bili su general Mitar Martinović i Jovan Plamenac. Treću političku grupaciju, tzv. Mijuškovićko-Jabučku grupu naradnjaci su smatrali pravašima, jer je bila vezana za knjaza i Dvor. U ovoj grupi isticao se Lazar Mijušković. Sebe su smatrali naprednijim od pravaša i pokušali su da se organizuju kao politički centar.

Posljednji put, Skupština se sastala 4. januara 1918.

Vladana JOVANOVIĆ