DURNOVO: Poglavar autokefalne Crnogorske crkve je Arhiepiskop-Mitropolit (1894)

Piše: Vladimir Jovanović

Nikolaj Nikolajevič Durnovo (Николай Николаевич Дурново, 1842–1919), ruski je državni savjetnik, slavista, urednik i izdavač moskovskoga lista „Востокъ”.

Autor knjiga: „Države i narodi Balkanskoga poluostrva” (1890); „Jerarhija Sveruske crkve od početka hrišćanstva u Rusiji do sadašnjosti” (I-III, 1892, 1894, 1898); „Imaju li Bugari istorijskih prava na Mekedoniju, Trakiju i staru Srbiji?” (1895); „Sudbina Gruzijske crkve: O pitanju gruzijske crkvene autokefalije” (1907); „Ruska panslavistička politika na pravoslavnome Istoku i u Rusiji” (1908); „Istorijski ogled o autokefalnim crkvama Iverijskoj i Imerinskoj” (1910)…

Važio za jednoga od boljih ruskih poznavalaca prilika među pravoslavnim Slovenima Balkanskoga poluostrva. Zagovarao ujedinjenje pravoslavnih.

Prikupljao i slao pomoć Crvenome krstu Crne Gore. Od Crne Gore nagrađen Danilovim ordenom.

Jedan od njegovih sinova je Nikolaj N. Durnovo (1876–1937), akademik i čuveni ruski lingvista; zbog istoga imena, te istih srednjih imena, oca i sina često brkaju u istoriografiji; etc.

***

Nikolaj N. Durnovo u drugome tomu „Jerarhije Sveruske crkve od početka hrišćanstva u Rusiji do sadašnjosti” objavljuje i spisak jerarhijâ svih autokefalnih crkava.

Kako sam i ranije pisao, pominjanje Mitropolije crnogorske – Crnogorske pravoslavne crkve u takvim popisima, bilo da se radi o izvorima crkvene ili laičke provenijencije, nije nikakav izuzetak – nego rutina, jer je to opštepoznata činjenica.

„Черногорская Церковь совершенно самостоятельная – автокефальна” (1877)

Автокефальная Черногорская церковь (1893)

„Kao poglavar svake autokefalne crkve dužan je da stoji Patrijarh ili Arhiepiskop-Mitropolit”, podśeća Durnovo.

Svega četiri ondašnje crkve za poglavare imaju patrijarhe. Poglavari ostalih su arhiepiskopi-mitropoliti.

„Crkve Carigradska, Aleksandrijska, Antiohijska i Jerusalimska za poglavare imaju svoje patrijarhe; Kiparska - Arhiepiskopa, sa zvanjem 'Blaženjejši'”, piše Durnovo, „Srpska, Crnogorska, Sibinjska (mađarsko-rumunska), Karlovačka (mađarsko-srpska), Černovicka (Bukovinsko-Dalmatinska) — imaju arhiepiskope-mitropolite, od kojih je karlovački od Cara Austro-Ugarske imenovan patrijarhom, ali mu tu titulu ne priznju druge autokefalne crkve; poglavar Rumunske crkve je arhiepiskop Bukurešta i mitropolit mađarsko-vlaški, sa zvanjem primasa Rumunije; najzad, Crkvom Kraljevine Grčke upravlja Sveti Sinod, čiji je predśedavajući mitropolit Atine".

U izvorniku:

„Церкви константинопольская, александрійская, антioхійская и іерусалимская имѣютъ во главѣ своей патріарховъ; кипрская —архіепископа, съ званіемъ ‘блаженнѣйшаго’, сербская, черногорская, сибинская (угро-румынская), карловицкая (угро-сербская), черновицкая (буковино-далматская) — aрхіепископовъ-митрополитовъ, изъ которыхъ карловицкому предоставлено императоромъ австровенгерскимъ именоваться патріархомъ, каковой санъ за нимъ не признаютъ прочія автокефальныя церкви; во главѣ румынской церкви стоитъ архіепископъ букарештскій и митрополитъ угро-влахійскій, съ званіемъ примата Румыніи; наконецъ, церковь греческаго королевства управляется священнымъ сѵнодомъ, предсѣдательемъ котораго состоить аѳинскiй митрополитъ”.

***

Objavljujem i citiranu stranu „Jerarhije Sveruske crkve od početka hrišćanstva u Rusiji do sadašnjosti” (II, Moskva, 1894, str. 323)…