Srpski oficiri i fukara 1918. u Nikšiću „sahranjivali” i Sv. Vasilija Ostroškoga i mokrili mu po „grobu”

Piše: Vladimir Jovanović

Prema crkvenome kalendaru, 21. decembra se slave prepodobni Patapije i Sveti apostoli Sosten, Apolos, Tihik, Epafrodit, Onisifor, Kifa, Kesar.

U jeku je Četrdesetnica, ili Veliki Božićni post, koji, između ostaloga, vjernicima treba da donese duhovno i tjelesno smirenje, kako bi čista srca, duše i tijela mogli dočekali praznik rođenja sina Božijeg.

Nasuprot tome, Srpska pravoslavna crkva je za śutra, 21. decembra, najavila u Nikšiću, kako tvrde, „predbožićni sabor”.

Joanikije i Amfilohije zakazali zbor 21. decembra u Nikšiću

Nečega nalik tome dosad nije bivalo. Crkveni kalendar ne poznaje takav „praznik”. Ima kojekakvih „predbožićnih vašara”, ali crkvenih „predbožićnih sabora” – nikada.

I ranije ove godine, 15. juna, organizovala je SPC, prvi put u Podgorici, „Trojičindanski sabor”, iako je praznik, silazak Svetoga Duha na Sv. Apostole - Pedesetnica Trojice, bio 16. juna.

Za novokomponovani „predbožićni sabor” śutra u Nikšiću, prema najavama, biće donijete mošti Svetoga Vaslija Ostroškoga, a on se slavi 12. maja.

Smisao śutrašnjega skupa je da promoviše anticrkvene ciljeve i očuva tekovine mrakobjesnoga nasilja koje je nad Crnom Gorom i našom Crkvom 1918. izvršeno.

Izrugivanja sa kanonima i praznicima Hristove crkve, ateizacije i pomamljivanja kvazicrkvenim doktrinama, nije u Crnoj Gori prije 1918. bivalo. Te godine se sa govonice tzv. Podgoričke skupštine pozivalo na spaljivanje crnogorskih svetitelja – „ljudskih lešina” i na zatvaranje crkava i manastira!

Prije tačno 101 godinu, ideološki preci organizatora śutrašnjega „predbožićnoga sabora”, obavili su boghulni obred „sahranjivanja” države Crne Gore i crnogorskih svetitelja – uključujući i Svetoga Vasilija Ostroškoga.

Ništa slično se nije desilo ni pod Turcima. Događaj, naravno, nije zaboravljen. Opisan je 1921. u službenoj publikaciji Vlade Kraljevine Crne Gore: „Nekoliko stranica iz krvavog albuma Karađorđevića: dokumenta o zločinima Srbijanaca u Crnoj Gori”, odjeljak: „Zločini prema pojedincima u namjeri da unize ugled crkve i države”:

„Jednoga dana, decembra, 1918. u 1 sat noću, jedna grupa srbijanskih oficira, praćena vojnicima i jednom grupom najgore fukare, kojom su terorizirali čestito i mirno stanovništvo, izvršila je u Nikšiću sljedeći odvratan zločin, želeći tim ubiti autoritet Crkve, odnosno svetitelja – patrona crnogorskog naroda i crnogorske države. Napravili su tri kovčega, na formu mrtvačkih sanduka. Na jednom je bilo napisano Sv. Petar, na drugom, Sv. Vasilije, a na trećem crnogorska kruna. Ove kovčege su nosili kroz varoš Nikšić na način kao što se čine crkvene procesije, zatim su se zadržali na trgu, gdje su iskopali tri groba, u koja su položili ova tri kovčega. Poslije ovoga održali su opijelo, kao što se to čini u Pravoslavnoj crkvi prilikom sahrane. Kako je u Pravoslavnoj crkvi običaj da se grobovi preliju vinom i uljem, to su, umjesto toga, srbijanski oficiri prepišali javno grobove”.