Krsto Popović sve je žrtvovao za Crnu Goru, stradao je radi nje, borio se za nju - iz čistih uvjerenja, i uprkos greškama koje je napravio tokom Drugog svjetskog rata, nijedna objektivna naučna istoriografija ne može pokvariti njegov veliki, svijetli, istorijski lik i djelo u odbrani slobode, državnosti i nezavisnosti Crne Gore i nacionalne svijesti Crnogoraca, kazao je za Antenu M, povodom 139 godina od rođenja crnogorskog viteza, istoričar Novak Adžić.
"I zato ja danas, kao borac za nezavisnu Crnu Goru, evo 30 godina javnog života, smatram da je potpuno utemeljeno što se na crnogorskim trgovima i javnim skupovima pjevaju ode Krstu Popoviću jer je on sve dao i žrtvovao za CG, a od nje nije tražio i dobio materijalno ništa", naveo je on.
Krsto Zrnov Popović, kako dodaje Adžić, simbol je otpora velikosrpskoj okupaciji, aneksiji Crne Gore - izvršenoj 1918, crnogorskog Božićnog ustanka i oslobodilačkog i emigrantskog pokreta za nezavisnu Crnu Goru, a kasnije Federalističkog pokreta.
Popović je bio učesnik balkanskih ratova i Prvog svjetskog rata, jedan od, kako navodi naš sagovornik, nenadmašnih heroja crngorske vojske u Prvom svjetskom ratu, jedan od vrhunskih junaka i glavnih vođa Mojkovačke bitke koja je bila Pirova pobjeda crnogorske vojske, zatočenik u austrougarskim logorima, neposredni, direktni, operativni vođa Božićnog ustanka Za Pravo, Čast i Slobodu Crne Gore.
"Popović je bio je lojalan Crnoj Gori i borio se protiv velikosrpskog okupatora i agresora za pravo, čast, slobodu i nezavisnost Crne Gore", kazao je on.
Njegova porodica na brutalan način bila je žrtvovana, mučena na monstruozan način, zbog, kako navodi Novak Adžić, osvete prema emancipatorskoj oslobodilačkoj borbi kapetana, potom komandira i najzad brigadira crnogorske vojske i posljednjeg komandanta crnogorskih trupa u Italiji.
Popović je odbio da se vrati u Kraljevinu Jugoslaviju 1921. i zajedno sa grupom od 65 crnogorskih emigranata otišao je u Argentinu boreći se Za Pravo, Čast i Slobodu.
Vratio se 1928. u Italiju, pa otišao u Belgiju, vratio se krajem 1931. u Kraljevinu SHS nakon amnestije.
"Ne idealizujem Krsta Popovića, ne pravim apoteoziju, božanstvo od njega, ali on je u današnjem kontekstu simbol otpora velikosrpskom zlu u Crnoj Gori i četničkoj ideologiji i politici koja je tada željela da uništi Crnu Goru i koja danas želi da je uništi.
Kažem uz sve greške koje je činio tokom Drugom svjetskog rata, jer nema bezgrešnog čovjeka, nepogrešivost je prvilegija božanstva, Popović je dorski stub odbrane Crne Gore", jasan je Adžić.
Nikola
Bez obzira na te greske,iz najbolje namjere nastale,u to sam siguran,a po mom misljenju zbog osjecaja duznosti da se sacuvaju i ljudi i crnogorski identitet,Krsto je bio i ostao simbol junaka i,vaznije jos,covjeka,onakvog kakav bi on trebao da bude,po strogom moralnom kodeksu Crne Gore!
Mimi
@Tomislav Nema se što zamjerit’ velikom sinu Crne Gore iz Cuca! Borac za Crnu Goru do groba. “Blago onom ko dovijek živi, imao se rašta i roditi”!
Tomislav
Osobno zamjeram Popoviću, njegovu nacionalnu orijentaciju. Deklarirao se kako je htjeo, ali se borio za vladavinu Petrovića i nezavisnu Crnu Goru. Crnogorci Popovića trebaju slaviti ne kao nacionalistu nego kao kao borca za nezavisnost.