O zastavi i grbu Knjaževine Crne Gore (5)

Piše: Vladimir Jovanović

 Bilježi se da je „Silistria”, brod koji je knjaz Nikola dobio 1866. na poklon od turskoga sultana, prvi na kojem je istaknuta zastava Knjaževine Crne Gore.

 „Silistria” je naziv dobila vjerovatno po bugarskome gradu Silistri na Dunavu, koji se ranije nazivao i Silistrija.

 To je „čelični parobrod, sa dva stroja, i sa kotačima na bokovima; mogla je imati brzinu od 9 čvorova”, dužine 30 m, imala je 120 tona.

 O tome, prije šest decenija, piše kapetan duge plovidbe i istoričar pomorstva Dinko Franetović-Bûre u članku „Prvi brod pod Crnogorskom zastavom”. Citiram:

 „Jahta ‘Silistria’ je pri koncu travnja 1867. napustila Skadarsko jezero i ponovno došla u Bar. Tu je dulje vremena čekala dozvolu austrijskog kancelara [komesara] Ferdinanda Bajsta da može sa CRNOGORSKOM ZASTAVOM uploviti u Boku Kotorsku i vijati je u austrijskim teritorijalnim vodama”.

 „Kada je konačno stigla ta dozvola”, nastavlja D. Franetović-Bûre, „jahta je napustila Barsko sidrište i 15. VI 1867. stigla na Meljine sa CRNOGORSKOM ZASTAVOM na krmi. To je bio PRVI CRNOGORSKI PAROBROD KOJI JE VIJAO CRNOGORSKU ZASTAVU, i to u doba kada Crna Gora još nije bila dobila svoju morsku obalu ni izlaz na more” („Naše More”, VII, 3, Dubrovnik, 1960, 140-141).

Preko Zadra, Trsta, brod je, pribavivši dozvolu za upotrebu naše zastave i od tamošnjih vlasti, doplovio u Veneciju. Iz toga grada je Knjaz otputovao kopnom na Svjetsku izložbu u Pariz, grad u kojem se prethodno školovao. U povratku, opet je sa „Silistriom”, preko Trsta, doplovio u Kotor.

 Knjaz je 1873. kupio jahtu „Sybil”, a ruski car mu je daravao 1875. malu jahtu (parobrod) „Slavjanin”.

 Arhivski izvori, takođe, bilježe da je „‘Slavjanin’ od 1875. plovio po Skadarskome jezeru pod CRNOGORSKOM ZASTAVOM” („Pomorski zbornik”, Društvo za proučavanje i unapređenje pomorstva Jugoslavije”, XVI, Rijeka, 1978, 284).

 A ta se zastava – orlaš-barjak na crvenome polju s bijelim obrubom, iznad naslova ovoga članka vidi i u fragmentu slike „Vjenčanje Crne Gore sa morem” autora Ivana Žmirića; nastala je drugom prilikom, početkom 1880-ih…

 No, razmotrimo sada po redu treću i konačnu pomorsko-trgovačku zastavu Knjaževine potom i Kraljevine Crne Gore. Utvrđena je na Cetinju 1881, međunarodno atestirana od 1883, a u konačnoj verziji prihvaćena 1895-97. godine.

 Do redizajniranja zastave je došlo iz razloga što su negodovali novi podanici crnogorske krune – muslimansko, albansko i slovensko stanovništvo Ulcinja (u Knjaževini Crnoj Gori zvanično od 1880), a koji su sa svojim jedrenjacima sačinjavali okosnicu trgovačkoga i putničkoga transporta crnogorskim teritorijalnim vodama (morskim, na Skadarskome jezeru i Bojani).

 Razlog je bio izgled crnogorske pomorske zastave: CRVENO-BIJELO-CRVENE – koja je u najgornjem polju imala KRST.

 Ulcinjani muslimani su naišli na razumijevanje Knjaza na Cetinju. „Izmijenjena crnogorska pomorsko-trgovačka zastava bila je sastavljena od tri vodoravna polja, od kojih je gornje bilo CRVENE, srednje PLAVE a donje BIJELE boje”, piše D. Franetović-Bûre.

 „Na plavom polju, po sredini dužine zastave, bila je KNEŽEVA KRUNA ŽUTE BOJE S KRIŽIĆEM NA VRHU, a ispod nje kneževi inicijali H.I. (Nikola Prvi). Omjer zastave bio je 1:3.93” („Historija pomorstva i ribarstva Crne Gore do 1918. godine”, Titograd, 1960).

 Međutim, ovaj opis nije potpun. U drugim izvorima, kao i na sačuvanim egzemplarima ove pomorsko-trgovačke zastave, uočavaju se i ovi detalji:

 a) crvena boja polja na zastavi zapravo je do potkraj 1890-ih više ružičasta,

b) plava boja polja je – plavetna,

c) muzejski egzempalari ove zastave nemaju krst na vrhu krune iznad inicijala H.I.

 Vodeći italijanski veksilolog, Aldo Zigioto, i koautor Silvio Giberti u studiji o našim insigijama, objavljenoj u stručnome časopisu „Archivum Heraldicum” (II, 1989), takođe preciziraju da je crnogorski pomorsko-trgovački trikolor „u prilično svijetloj boji” („rosso-azzurro-bianco in origine in tinta piuttosto chiara”).

 Najgornje, crveno polje u ovoj zastavi, navode, „težilo je ružičastoj” („tendente al rosa”).

 Konačna međunarodna verifikacija izgleda pomorsko-trgovačke zastave je izvršena tek petnaestak godina po njezinome ustanovljenju („attestato al 1883 e 1895-97”). Zigioto i Giberti još tvrde da je ona bila važeća do 1916.

 Ondašnji relevantni veksilološki i heraldički zbornici – a odnosne faksimile iz nekih od njih sam objavio u prethodnim nastavcima – gradiraju crnogorske zastave. Pri čemu je trobojna pomorsko-trgovačka s krunom i vladarevim inicijalima po hijerarhiji na trećem mjestu, poslije državnoga orlaš-barjaka (state flag) i vojnoga krstaš-barjaka (military flag) na crvenim poljima.

Slijedi nekoliko novih faksimila. Najprije, radi se o dva egzemplara iz Muzeja kralja Nikole – bez krsta na vrhu krune, a na jednom je srednje (plavo) polje očigledno vremenom izblijeđelo.

 .

.

.

..

.

Tu su i kvalifikovane reprodukcije pomorsko-trgovačke zastave („marine flag”, „bandiera mercantile”) Knjaževine Crne Gore iz „Johnson's Universal Cyclopedia” (III, 406, Njujork, 1894) i iz studije Zigioto & Giberti (1989)…

 Interesantno, identična pomorsko-trgovačka crnogorska zastava enormne razmjere je 1916. istaknuta na zgradi koju je odmah po austrougarskoj okupaciji i prispjeću iz otadžbine u Bordou (Francuska), do maja te godine, koristila Vlada (Ministarski savjet) Kraljevine Crne Gore. Nove crnogorske zastave u emigraciji, kako ćemo viđeti, tek će se izrađivati…

 Neki savremeni autori, proizvoljno, iz neznanja ili najčešće propagande radi, za tu zastavu u Bordou tvrde da je u stvari – Zastava Kraljevine Crne Gore?!

 Izgled trikolora s krunom i inicijalima H.I. naše Knjaževine, potom i Kraljevine, standarizovan je par decenija ranije po preciznim međunarodnim propisima morske plovidbe. Taj barjak u Bordou je pomorski standard – „ensign”, tj. najveća zastava na plovilu koja se obično vijori na krmi (stražnjem dijelu plovila).

 Enormne dimenzije zastave okačene na fasadi zgrade u kojoj je par mjeseci administrirala crnogorska vlada u prvoj polovini 1916. u Bordou, upravo svjedoči da se radi o pomorsko-trgovačkome „ ensignu”.

 Uostalom, ta je zastava i u izdanju publikacije „Zastave pomorskih nacija” (Vašington, 1899, 38) prikazana pod egidom MONTENEGRO baš kao „ ensign” (istina, sa grafički neprecizno obrađenom plavom bojom). Na istome mjestu, netačno, za zastavu crveno-plavo-bijelu bez aplikacija se navodi da je „merchant” – tj. trgovačka; doduše, da se utješimo, uočljive su tu i veće pogreške za druge zemlje…

U nekim drugim onovremenim publikacijama, osobito na njemačkome govornome području, još je decenijama objavljivano da je važeća i naša prvobitna pomorsko-trgovačka zastava – CRVENI IZDUŽENI KRST NA BIJELOJ PODLOZI, nalik zastavi Engleske (Saint George's Cross), o kojoj sam pisao u prethodnome nastavku.

 Sada pogledajmo: fotografiju pomorsko-trgovačke zastave Kraljevine Crne Gore u Bordou 1916; faksimile barjaka iz „Zastava pomorskih nacija” (1899); njemačke reprodukcije prvobitne pomorske zastave Knjaževine Crne Gore…

.

 .

.

.

.